Obamino kratkoročno pamćenje

Piše: Marwan Bishara

Američki predsjednik Barack Obama zadovoljio je sva očekivanja prilikom govora o načinima i sredstvima rješavanja nasilnog ekstremizma na specijalnoj konferenciji u Washingtonu. On je još jednom naglasio da Sjedinjene Američke Države nisu u ratu s islamom. I jasno je rekao da nasilni ekstremizam nije jedinstven za neku određenu religiju, regiju ili kulturu.

Obama nije popustio pod sve većim pritiskom svojih kritičara koji su zahtijevali od njega da govori o specifičnosti današnjeg islamskog ili islamističkog terorizma. Umjesto toga, predsjednik je naglasio kako snage reda i zakona trebaju izbjegavati profiliranje i stigmatizaciju američkih muslimana, koji su sastavni dio američkog društva.

On je opširno govorio o ideološkim, ekonomskim i političkim rješenjima radikalizacije. Istakao je zašto bliskoistočni režimi moraju odbaciti sektašku politiku, koja vodi ka otuđenosti, marginalizaciji te, u konačnici, ekstremizmu. Obama je onda istakao, prilično lukavo, potrebu za više – a ne manje – pravde i demokratije kako bi se izliječili uzroci nasilnog ekstremizma. Pa ipak, predsjednik je zaboravio spomenuti najvažniji od svih razloga sadašnje radikalizacije u muslimanskom svijetu.

Plodno tlo

Obama nije rekao ništa o tome kako su posrednici i drugi zapadni ratovi stvorili plodno tlo za ekstremizma koji se razvija i širi arapskim i muslimanskim svijetom. Kako je sovjetska okupacija Afganistana, zajedno s intervencijom SAD-a i Saudijske Arabije na strani mudžahedina, dovela do stvaranja Al-Kaide. Ili kako je američka invazija i okupacija Iraka, zajedno s uplitanjem Irana, pripremili teren za stvaranje i širenje grupe Islamska država Irak i Levant.

Da li predsjednik ne zna za ove historijske događaje? Da li ih on poriče? Ili samo prebacuje krivicu na nekog drugog?

Paradoksalno je to što se Obama protivio “glupom” ratu u Iraku kada je bio senator i to što je radio na tome da vrati američke vojnike iz Iraka kada je postao predsjednik. Zašto onda nije objasnio utjecaj rata na radikalizaciju? Da li je to zato što ponavlja istu neuspješnu vojnu politiku naređivanjem zračnih napada na Irak i Siriju bez sveobuhvatne strategije koja bi stvorila potrebne okolnosti za bolji ishod?

Ne može se poreći da veliki dio današnjeg nasilnog ekstremizma u svijetu dolazi sa Bliskog istoka i muslimanskog svijeta u cjelini. To je činjenica. I to je razlog zašto predsjednikova “prijateljska” odbrana islama protiv optužbi za nasilni ekstremizam nije uvjerljiva, osim ako ne ode dalje od generalizacije ideologije, siromaštva, nepravde i društvenih medija.

Ratovi, okupacije i ugnjetavanje

Pitanje je: zašto muslimanski svijet, od svog postanka prije 14 stoljeća, do sada nije stvorio ili izlegao ovakvu vrstu nasilja kakvu danas vidimo? Ako nije religija, kako predsjednik tvrdi, i ja se slažem da nije, šta ga onda pokreće?

Kratak odgovor je: stalni ratovi, okupacije i ugnjetavanje.

Na Bliskom istoku živi pet posto svjetske populacije, a tu se dešava i najmanje jedna četvrtina nasilnih sukoba. SAD, zajedno sa svojim saveznicima iz NATO-a, direktno ili indirektno je odigrao važnu ulogu u velikom broju tih sukoba proteklih desetljeća. Nažalost, baš kao što nasilni ekstremizam danas progoni tu regiju, tako i ratovi koje vode sile zajedno sa svojim regionalnim partnerima potiču na začarani krug nasilja i radikalizacije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera