Obračun Keruma i Opare: Splitska luda kuća

Kakav Split će prevladati: onaj koji se grozi povratka na vlast Željka Keruma, primjerka “čovjeka iz naroda”, neobuzdanog bivšeg gradonačelnika koji manirima kočijaša i prizemnom, brutalno otvorenom antipolitikom ponovno želi doslovno osvojiti drugi najveći grad u državi?

Ili će većinu, ipak, imati onaj koji iskonski mrzi HDZ i sve što ta stranka simbolizira, njenu pljačkašku prošlost i prilično otužnu sadašnjost, pa mu je od kandidata Andre Krstulovića Opare – vjerojatno najpristojnijeg mogućeg izdanka HDZ-a na lokalnoj razini – prihvatljiviji čak i ovakav Željko Kerum?

Reklo bi se, školska situacija “biranja manjeg zla”, makar je u splitskom slučaju ovih dana puno popularnija izjava koja započinje s tvrdnjom “prije ću odsjeći ruku nego glasati za…”. I s jedne i s druge strane.

U nedjelju, nakon zatvaranja birališta, hrpetina ručerdi tražit će svoje vlasnike. Uključujući i one koji su uoči prvog kruga izbora mantrali da “uvijek ima izbora, pa makar za manje lošu opciju”, te da “uvijek treba iskoristiti pravo glasa”. Sada su, eto, okrenuli ploču.

Tako to često i biva u Splitu, gradu koji je po mnogočemu spektakularan i čudesan: s jedne strane euforičan i prepun zanosa, s druge sarkastičan i bolno samodestruktivan. S najizraženijim ekstremima, ali opet i avangardan, kroz cijelu hrvatsku povijest upravo je on diktirao trendove. Ili ih prekidao.

Kad o lokalnoj politici govorimo, baš Split je jedinstven po tome što u punih 25 godina nikada nije dva puta izabrao istog gradonačelnika – dapače, rijetki su uopće uspjeli odraditi puni mandat, a na njegovom kraju redovito su bivali proglašeni “najgorim u povijesti”.

Slično se već dogodilo upravo Željku Kerumu: prije osam godina izabran je kao preteča svih mogućih protestnih političkih opcija, a usput i kao splitski “Trump prije Trumpa”, pa je prije četiri godine šutnut u povijest. Zamijenio ga je, pogađate, još gori: stanoviti Ivo Baldasar, izdanak lijevog SDP-a, kojemu je glavna karakteristika bila da ne psuje u javnosti, ne opija se usred bijela dana i izgleda kao da bi mogao barem pojavljivati se na radnom mjestu.

I opet dobro pogađate: premda je ispunio ova minimalna civilizacijska očekivanja, pokazao se najgorim u povijesti. Čak i od ovakvog Keruma.

Novi obračun 

I tako su stigli izbori proljeća 2017. godine, novi obračun u tom blesavom Splitu, za koji nijedan analitičar i nikakav matematički model nikada ne mogu predvidjeti na koju stranu će se okrenuti. I kako god oni završe, siguran zaključak je jedino da će Splićani dobiti ono što zaslužuju, te da će za četiri godine jedva čekati da skinu s vrata tog nesposobnjakovića.

“Kretenu, budalo, pogledaj se na šta sličiš! ‘Ko će glasati za tebe? Ovaj grad nije toliko evoluirao da bi tebe izabrao”, vrištao je tako Kerum na posljednjem gradonačelničkom duelu. Nesvjestan da je spominjanjem evolucije pokopao i sam sebe, svog protukandidata Andru Krstulovića Oparu izvrijeđao je “na pasja kola”: psovkama i agresivnim stavom, ali i aluzijom na njegovu latentnu ili prikrivenu homoseksualnost, spustio je civilizacijske standarde otprilike na razinu notornog Zdravka Mamića. Uostalom, ni njemu samome to nije tako strano.

Nedjeljna dvojba se svodi na biranje između civilizacijskog potonuća s jedne i realnog političkog rizika s druge strane.

Cijelu kampanju čekalo se kada će Željko Kerum “puknuti”: Dulje od mjesec dana obuzdavao je svoju narav i temperament, strpljivo lamentirao o toleranciji i dogovoru, glumio zainteresiranost za komunalne probleme i izmišljao više-manje bizarne i čudovišne buduće gradske projekte. Nije izdržao do kraja kampanje, pa je ispadom na debati podsjetio Splićane na svoje sumorne četiri godine na čelu grada. I na nepojavljivanje na poslu, i na konstantni sukob interesa i pogodovanja vlastitim stranačkim kolegama, odnosno rodbini i prijateljima koji uglavnom čine taj oksimoron nazvan Hrvatska GRAĐANSKA stranka.

I na česte brutalne svađe s novinarima, i na povremene šovinističke i ksenofobne ispade, i na vrlo ležeran odnos prema javnom dobru i gradskim parama, ali i na činjenicu da je ostatak Hrvatske – a bogme i šire – uživao gotovo u svakodnevnim predstavama iz tog redikuloznog grada, svojevrsne verzije političkog Disneylanda.

Da, to je Kerum.

Dugovi u milijardama

Andro Krstulović Opara izabrao je drugu taktiku: Premda i on sam katkad izgleda kao temeljito promućkana bočica Coca-Cole za koju samo čekaš kada će prsnuti, ovaj povjesničar umjetnosti i bivši diplomat sustavno je nastojao dokazati da se izbor svodi na pitomost protiv divljaštva, sustav protiv ekscesa i stručnost protiv improvizacije. Punih godinu dana pripremao se za kampanju koju je odradio smireno i gotovo pa školski, a u samom finišu – kada je postalo jasno da bi klatno ipak moglo skrenuti na suprotnu stranu – uspješno isprovocirao Keruma inzistiranjem na dugovima koji su ostali iza njegovog propalog poslovnog carstva. Oni se, naime, mjere doslovno u milijardama kuna.

Međutim, problem je u tome što je u Hrvatskoj sve relativno i uvijek se može pronaći zgodno opravdanje ili izlika: što su Kerumove milijarde prema cijelom gospodarstvu koje je popljačkao HDZ i njegova klika? Kakva je vajda od uglađenosti i pristojnosti ako iza nje stoji politička “kriminalna organizacija”?

Ah, da, HDZ… Stranka koja, suprotno uvriježenom dojmu o Splitu kao desničarskoj oazi, nikada nije uspjela pobijediti na izborima, a gradom je vladala tek u dva navrata – i to zahvaljujući raznim parapolitičkim projektima ili najobičnijoj kupovini glasova u gradskom vijeću. Krstuloviću Opari ovom prilikom natovareni su na leđa svi njeni grijesi i sav odium koji je s pravom prati. On možda osobno ni u čemu od toga nije sudjelovao, dapače, no vječno prosvjedni i osvetoljubivi Splićani znaju da je svaki HDZ-ovac krvav ispod kože i samo čeka priliku nešto zamračiti. Nije da se s tom strankom nisu opekli.

Luda kuća

I tako se nedjeljna dvojba svodi na biranje između civilizacijskog potonuća s jedne i realnog političkog rizika s druge strane. Puno je u Splitu zapuštenih ljudi kojima je dovoljno da im Kerum pokloni kakav koncert ili besplatni sendvič i koji nemaju apsolutno nikakvog interesa i volje dublje proučavati realan utjecaj njegovog izbora na vlastiti grad. Puno je i građana koji slijepo prate stranačku liniju i upravo im rastu očnjaci na pomisao da će HDZ osvojiti krunski dragulj ovogodišnjih lokalnih izbora. A puno je, rekli smo, i onih sklonih samoozljeđivanju, pa će umjesto rezanja ruku jednostavno glasati “protiv”.

Tu je i klinički mrtav splitski SDP, formalno ljevica koja je poprilično otvoreno pozvala da se glasa za čovjeka koji u stvarnosti predstavlja suštu suprotnost svemu za što se nominalno zalažu. Navodno jer je Kerum “projekt HDZ-a”, makar i sami s njime njeguju višegodišnju javnu i tajnu ljubav i makar je izglednije da se vode željom da “susjedu crkne krava”. A tu su i LGBT udruge koje su pozvale na zaštitu HDZ-ovog kandidata jer ga je isti taj Kerum javno prozvao, da oprostite, pederčinom.

Ukratko, luda kuća. Pitanje je kako će Splićani složiti svoje prioritete ove nedjelje i kome će manje vjerovati, ali ako bismo se na bilo što mogli kladiti – to je predviđanje da će za četiri godine opet biti nezadovoljni.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera