Obrat u Srebrenici

Piše: Suad Arnautović

Kao grom iz vedra neba medijskim prostorom u BiH prostrujala je vijest da su se u Srebrenici okupili predstavnici četiri političke stranke: SNSD Milorad Dodik, SDS, SDP BiH i SBB BIH. Tom prilikom ovi koalicioni partneri na državnom nivou (ovom lokalnom kvartetu se na državnom nivou priključuju HDZ BiH i HDZ 1990, te tvore famoznu “šestorku”) su ponudili platformu za zajedničko djelovanje na lokalnom nivou općine Srebrenica u narednom četverogodisnjem periodu pod oficijelnim nazivom “Platforma o političkom djelovanju skupštinske većine opštine Srebrenica”.

Blokovska podjela

Ova vijest je izazvala šok i nevjericu kod svih onih koji su u proteklom periodu cjelokupni politički koncept i aktivnost zasnivali na etničkom blokovskom okupljanju. Jedan blok čine (ispravnije bi bilo reći: su činile) stranke koje pretežno okupljaju Bošnjake i svoj legitimitet crpe na osnovu dobijenih bošnjačkih glasova (SDA, SDP, SBB i SBiH), a drugi koje isključivo čine srpske stranke okupljene u Koaliciji za Republiku Srpsku, predvođene SDS-om i SNSD-Milorad Dodik.

Svakako, poseban pečat dosadašnjoj predizbornoj i postizbornoj kampanji u Srebrenici dala je i nevladina organizacija Gradjanska incijativa ‘’Glasaću za Srebrenicu’’, čiji je nesumnjivi lider Emir Suljagić, nekadašnji najbliži saradnik Zlatka Lagumdžije . SDA, SDP, SBB i SBiH su dali javnu podršku Ćamilu Durakoviću, ali obznanjivanjem nove “skupštinske većine u opštini Srebrenica” podrška Ćamilu Durakoviću je, izgleda, spala na dva slova: na SDA i SBiH.

Postavlja se pitanje zašto je ovaj susret lokalnih političara uopće značajan, odnosno toliko značajan da bi, kao sto smo mogli svjedočiti proteklih dana, izazvao pravi mali rat saopćenjima i žestokim optužbama, koje sežu od prozivanja da Ćamil Duraković nije nezavisni kandidat, nego kandidat SDA, pa sve do optužbi za izdaju Srebrenice 1995. godine.

U svemu ovome, postavlja se pitanje zašto SDP i SBB nisu sačekali još koji dan da se obznani odluka Suda BiH, nego upravo sada, kada još nisu potvrđeni rezultati izbora za Srebrenicu, stupaju i učvršćuju ovu koaliciju gurajući tako prst u oko svima onima koji su vjerovali da je politički blok koji stoji iza Ćamila Durakovića izuzetno čvrst, jedinstven i neupitan, pogotovo u odnosu na stav o izvršenom genocidu u Srebrenici.

Takva situacija je isprovocirala i potrebu da se u vezi sa tim susretom oglase vrhovi pomenutih političkih stranaka pokušavajući dodatno pojasniti razloge i motive ovoga skupa. S druge, pak, strane Građanska inicijativa ’’Glasaću za Srebrenicu’’ i njen kandidat za načelnika općine Srebrenica Ćamil Duraković oštro su osudili ovaj skup, tj. nagovještaj nove koalicije za skupštinu općine Srebrenica, zahtjevajući hitne susrete sa liderima SDP i SBB, Zlatkom Lagumdžijom i Fahrudinom Radončićem?!

Ovim potezom oni su pokazali da žive u (pogrešnom) uvjerenju da je ovaj susret organiziran mimo znanja rukovodstava ove dvije stranke.

Okretanje leđa

Šta je, dakle, sporno u ovom cijelom procesu? Reklo bi se – ništa, jer se, prije svega, radi se o uspostavljanju čvrstog koalicionog bloka i na nivou opštine Srebrenica, koji već dosta dobro funkcionira na državnom nivou, a što je već polučio određene rezultate prilikom izbora novih ministara u Vijeću ministara BiH, i naročito po usvajanju državnog budžeta za 2013. godinu.

Sasvim opravdano, Građanska incijativa ‘’Glasaću za Srebrenicu’’ i Ćamil Duraković su rezignirani ovim potezom SDP i SBB, jer se osjećaju izigranim, odnosno prevarenim od strane ovih stranaka koje su svojevremeno zajedno sa SDA i Strankom za BiH podržale ćamila Durakovića kao nezavisnog kandidata za načelnika općine Srebrenica, a sada, eto, okreću mu leđa i otvoreno ulaze u dogovor sa strankama koje ne prihvataju pobjedu Ćamila Durakovića za načelnika općine Srebrenica, niti rezultate izbora koje je utvrdila CIK BiH.

Postavlja se pitanje zašto je ovaj susret lokalnih političara uopće značajan, odnosno toliko značajan da bi, kao sto smo mogli svjedočiti proteklih dana, izazvao pravi mali rat saopćenjima i žestokim optužbama, koje sežu od prozivanja da Ćamil Duraković nije nezavisni kandidat, nego kandidat SDA, pa sve do optužbi za izdaju Srebrenice 1995. godine.

Pored toga, to su stranke čiji lideri otvoreno iznose tvrdnje da u Srebrenici nije počinjen genocid nad Bošnjacima i koje ne prihvataju presudu Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije koji je pravosnažno presudio da je u Srebrenici počinjen genocid. Ovakav obrat skoro da niko nije očekivao osim onih koji su najdirektnije involvirani u politički dogovor utemeljen na osovini Lagumdžija – Dodik, a koji sustavno, korak po korak, na svim razinama vlasti u BiH pokušava da provede već spomenuta šestorka.

Medijska prepucavanja

Trenutno smo svjedoci nastavka žestokih medijskih prepucavanja, kritiziranja i osuda posebno na relaciji SDP i SBB, s jedne strane, prema SDA i SBiH, na drugoj strani. Ovim su svakako politički odnosi na lokalnom nivou u Srebrenici zategnuti do najvećih mogućih razmjera i atmosfera apsolutne netrpeljivosti ovih blokova, koja je uspostavljena na državnom nivou, sad se iznenada prenijela na lokalni općinski nivo i to u tako osjetljivu sredinu kakva je Srebrenica.

Najavljuju se svakojaki potezi, pa i neodrživost kohabitacije između eventualno novouspostavljene skupštinske većine i novoizabranog načelnika Durakovića.

Timing izabran da se promovira novi koalicioni blok na općinskom nivou u Srebrenici također je veoma znakovit. Radi se o periodu u kojem još nisu potvrđeni rezultati izbora za Srebrenicu, odnosno o periodu u kojem Sud BiH ima odlučujuću ulogu. U procesu je pred ovim sudom razmatranje žalbi upućenih od strane Koalicije za Republiku Srpsku i SNSD Milorad Dodik na odluku CIK BiH da se odbije zahtjev ovih stranaka za poništenjem izbora u Srebrenici.

Zato se iz jednog ugla sa velikim podozrenjem gleda na ovaj srebrenički politički susret, jer neki smatraju da i ta činjenica možda može da bude važna u donošenju konačne odluke Suda BiH. Zato su i požurili da javno promoviraju novu koaliciju i novu “skupštinsku većinu opštine Srebrenica”.

U svemu ovome, postavlja se pitanje zašto SDP i SBB nisu sačekali još koji dan da se obznani odluka Suda BiH, nego upravo sada, kada još nisu potvrđeni rezultati izbora za Srebrenicu, stupaju i učvršćuju ovu koaliciju gurajući tako prst u oko svima onima koji su vjerovali da je politički blok koji stoji iza Ćamila Durakovića izuzetno čvrst, jedinstven i neupitan, pogotovo u odnosu na stav o izvršenom genocidu u Srebrenici.

Zebnja u srcu

Ako se ovaj politički blok kojega za ovu priliku možemo nazvati ’’2+2’’ učvrsti i održi onda zaista u SrebrenicI više ništa neće biti isto. A to znači da je u neposrednoj budućnosti sve moguće, pa čak i ta situacija da se u vrlo kratkom vremenu nakon potvrđivanja rezultata izbora u Srebrenici pokrenu neke nove inicijative i uspostave neki novi politički odnosi koji mogu voditi čak i ka pokretanju oficijelne procedure za opoziv novoizabranog načelnika opštine Srebrenica Ćamila Durakovića. Jer, treba se znati da su lokalni izbori 7. oktobra održani prema državnom zakonodavstvu, pod auspicijom Centralne izborne komisije BiH, i uz sudski nadzor Apelacionog vijeća Suda BiH, dok će  se, eventualni, čin opoziva i neposredno izjašnjavanje građana o opozivu vršiti prema entitetskim propisima i u organizaciji lokalne komisije za provedbu opoziva koju imenuje skupština općine. Bez aktivne uloge Suda BiH!

Čemu sve to može voditi, ostaje da se vidi. Sa zebnjom u srcu pitam se: Quo vadis Srebrenico?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera