‘Očevi i sinovi’, film o selefijskoj porodici iz Idliba

Producent filma 'Očevi i sinovi' Hans Robert Eisenhauer gost je AJB DOC festivala (Al Jazeera)

Od samog početka rat u Siriji je bio nevjerovatno brutalan i kompliciran.

Kako je vrijeme odmicalo, sve je teže bilo shvatiti ko se bori protiv koga.

Ono što je za mnoge bila početna tačka u razumijevanju rata bila je iskrena želja ljudi Sirije da se oslobode “jarma represivnog režima” i mnogi mladi idealistični ljudi svojevoljno su se priključili protestima u kojima se zahtijevo odlazak sa vlasti Bashara al-Assada.

Baš u to vrijeme njemački producent Hans Robert Eisenhauer susreće mladog sirijskog filmaša Talal Derkija i upoznaje se s njegovim radom.

Iz serije razgovara nastaje nekoliko ideja o filmovima koji bi mogli biti snimljeni.

Eisenhauer se prisjeća kako su u to vrijeme, krajem 2011. godine, svi vjerovali kako će sukob u Siriji trajati svega nekoliko sedmica i mjeseci i da će se završiti kao i demonstracije koje su potresale druge arapske zemlje u vrijeme “Arapskog proljeća”.

Ali, kako će vrijeme pokazati, bili su u krivu i ono što je izgledalo kao serija demonstracija prerast će u “krvavi, brutalni i beskrajno dugi rat”.

Rat koji se nastavlja

“Ustvari, sreo sam filmaša Talal Derkija u novembru 2011. godine u Amsterdamu, na internacionalnom filmskom festivalu, i tada mi je pokazao trailer filma koji prikazuje mladog Sirijica koji je bio dio pokreta otpora u Homsu. Bilo je to nekoliko mjeseci nakon prvih protesta protiv režima u Siriji. Bio sam veoma fasciniran tim čovjekom, koji je bio golman u Siriji i bio je ikona na početku pružanja otvorenog otpora Assadovom režimu. Odlučio sam tada da produkcijski podržim film i da nastavim i produbim saradnju s  Talalom. Tada nismo znali koliko bi snimanje filma trajalo, jer smo svi vjerovali da će se sve to završiti za nekoliko mjeseci, kako se desilo i u drugim arapskim zemljama za vrijeme ‘Arapskog proljeća’.”

Razvoj priče zahtijevao je neprekidnu promjenu scenarija i prilagođavanje “stanju na terenu” i cilj je bio da se pokažeko su ljudi koji se “dižu” protiv Assadovog režima.

Film koji su tada snimili, Povratak u Homs, govorio je o mladićima koji se iz običnih ljudi preobražavaju u vojnike i ratnike.

“To je bila velika greška, jer se rat nastavljao unedogled. Tada smo odlučili prvobitnu priču proširiti na događanja u ratu, ali on se nikako nije završavao. Film se zvao Povratak u Homs. To je bio film o otporu koji pruža grupa mladih ljudi Assadovom režimu. Isto tako, bila je to priča kako mladi ljudi, obični mirni mladići, koji žele živjeti običan život, postaju pravi ratnici i borci protiv režima. Film je imao veliki uspjeh i dobio je nagradu na Soundenc film festivalu.”

Derki tada dolazi do ideje da bi trebalo snimiti film o djeci koja i dalje žive u Siriji.

Nakon zajedničkih konsultacija s producentskim timom, donosi se odluka o otpočinjanju snimanja.

Eisenhauer priča kako se odustalo od prvobitne ideje i došlo do koncepta da se prati samo jedna porodica u provinciji Idlib.

Selefijska porodica

“Tokom snimanja filma o Homsu Talal mi je postao prijatelj i počeli smo diskutirati šta bi moglo biti nova priča i šta bi bilo važno za ispričati. Rekao mi je da ima malog sina i kada vidi svoju zemlju zapita se da li će se ikada moći vratiti u domovinu. Šta se dešava s djecom koja nisu na sigurnom u Njemačkoj i koja se nalaze usred rata i umiru i bivaju ubijena? Mi smo sigurni u Berlinu, ali oni mnogo pate i moramo poduzeti nešto povodom te tragedije, govorio mi je tada Talal.”

Ono što su odmah znali je da moraju napraviti film o tome kako se Sirija promijenila ideološki.

Bitno im je bilo, priča Eisenhauer, zabilježiti priču ljudi koji žele stvoriti islamsku državu i muslimansko društvo.

Snimanje je bilo komplicirano, ali u suštini nije bilo prepreka snimanju filma.

Prvim odlaskom u provinciju Idlib počinje projekat snimanja filma Očevi i sinovi, prisjeća se Eisenhauer.

“Volio bih napraviti film o djeci, rekao mi je tada Talal, i njihovim roditeljima, a isto tako bih volio napraviti film o tome kako se zemjla promijenila u ideološki sistem. Postoje ljudi u Siriji koji misle da Sirija treba postati kalifat, ili islamska država. Tada je uradio još istraživanja i, pošto je imao dobre kontakte s ljudima unutar Sirije, na početku nismo imali problema kako da uradimo priču i stupimo s ljudima u kontakt. Interesantno, imao je na umu da radi film o tri porodice, ali smo otkrili da to nije moguće snimiti i da to ne bi bi to bila ubjedljiva priča, snimiti priču o tri porodice koje ne povezuje ništa drugo osim rata.”

Posjete provinciji Idlib

Snimanje nije bilo jednostavno, ali ozbiljnijih prepreka unutar zajednice nije bilo.

Olakšavajuća stvar je bila postojanje uhodanih, prijeratnih kanala, kaže Eisenhauer.

Odustalo se od ideje da se piše scenarij i fokus priče stavljen je na jednu selefijsku porodicu i način na koji ona prakticira vjeru i društvene običaje.

“Na kraju, otkrio je Talal porodicu u regiji Idlib i imao je neke kontakte s ljudima iz Slobodne sirijske vojske, nekim drugim ljudima i nekim pobunjeničkim grupama. Otišao je na to mjesto zajedno sa svojim prijateljom i kamermanom i uradili su istraživanje i zbližili su se s tim ljudima. Tokom istraživanja su snimali neke kadrove. Pošto je bilo mnogo dječaka, postojala je jedna zajednica koja je bila čisto selefijska i koja je željela stvoriti kalifat u toj regiji, i još to žele do današnjeg dana. To je bila početna tačka filma. Nije bilo scenarija u početku i samo se snimalo. Talal je išao u Siriju pet ili šest puta tokom dvije godine i svo to vrijeme je snimao i postajao sve bliži s porodicom s kojom je snimao film. U jednu ruku je postao dio zajednice. Malo po malo, imali smo toliko materijala i toliko impresivnih scena i stvari za reći da smo mogli ispričati priču, što je i učinjeno.”

Film Očevi i sinovi bit će prikazan u nedjelju u 20:00 sati u okviru takmičarskog programa na ovogodišnjem AJB DOC festivalu u Sarajevu.

Izvor: Al Jazeera