Od Pojasa Gaze do Hollywooda

'Moja porodica je ponosna jer radim nešto dobro za Arape', kazao je Hajjaj (Ustupljeno Al Jazeeri)

Iyad Hajjaj, slavni palestinski glumac koji je postao izuzetno uspješan u Hollywoodu, zna šta je potrebno da bi se došlo do američke glumačke scene.

Bio je to težak put koji je odveo danas 40-godišnjeg Palestinca iz izbjegličkog kampa Rafah u Pojasu Gaze do Los Angelesa. Šesti od dvanaestero braće i sestara, Hajjaj je glumio sa Jackom Blackom i Timom Robbinsom  u The Brinku, crnoj komediji HBO-a o pokušaju da se spriječi Treći svjetski rat, te u Foxovoj seriji Touch rame uz rame sa Kieferom Sutherlandom.

Hajjaj je odrastajući pohađao školu koju su Ujedinjeni narodi vodili u Gazi, a diplomirao je fizikalnu terapiju na Univerzitetu Bethlehem na okupiranoj Zapadnoj obali.

Sanjajući o boljem životu, preselio se u Sjedinjene Američke Države 1998. godine. Radio je razne poslove prije nego što se preselio u Kaliforniju kako bi radio u Medicinskom centru Univerziteta Stanford.

Tamo je upoznao neke prijatelje, koji su otkrili da je zainteresiran za glumu, što je bio početak njegove holivudske karijere.

  • Zbog čega ste napustili Gazu i kako ste počeli sa glumom?

Uvijek sam glumio, čak i kući kad sam bio dijete. Statirao sam u velikim filmovima. Jedan je bio Rambo III [snimljen uglavnom na području Mrtvog mora i na Tajlandu], a drugi je nazvan Sastanak sa smrću, u kojem je glumila Carrie Fisher [snimljen uglavnom u Petri, u Jordanu, te u Jerusalemu i Qumranu, u blizini Mrtvog mora].

Kazao sam mojim prijateljima na Stanfordu da volim glumiti i da dugo nisam imao priliku da to radim. Pozvali su me na audiciju za 45-minutni studentski diplomski film, što sam uradio i dobio ulogu. Film je bio posvećen problemima sa kojim se većina Arapa susrela nakon 11. septembra, kroz priču arapskog studenta u Americi, koji je bio na meti državnih agencija, uhapšen a zatim i prebačen na nepoznatu lokaciju kako bi bio ispitan. Taj film je dobio šest nagrada širom svijeta.

Taj kratki film je bio početak moje glumačke karijere. Kao što sam spomenuo, napustio sam Gazu 1998. godine. Svi idu u potrazi za boljim životom. Porodice potaknu barem jednog člana da to uradi – da bi poboljšali život ostatka porodice. Ja to radim onoliko koliko mogu; pomažem mojoj porodici tamo. Ako ostanete u Gazi, imate jedan izbor: sjedite i čekate dok ne umrete ili budete ubijeni. To je razlog zbog kojeg sada mnogi odlaze.

  • Kakvi su bili Vaši utisci po dolasku u Hollywood?

Hollywood se pokazao veoma izazovnim. Gluma nije laka kao što sam mislio, a upasti u ovaj posao nije tako lako kao što mnogi ljudi misle. Ne samo za strance, već čak i za Amerikance. To je veoma izazovno iskustvo. Svi tamo misle samo na sebe, svi tamo žele da uspiju.

Posmatrajući iz ugla biznisa i menadžmenta, zbog poslova koje sam ranije radio, pristupio sam glumi kao i svakom drugom poslovnom modelu, jer je gluma biznis, a proizvoda sam ‘ja’. Tako da bih prodao ‘sebe’, morao sam da radim na ‘sebi’ i da ‘sebe’ unaprijedim – ne striktno govoreći na fizičkom izgledu, već i na znanju i talentu. Jezik je bio prepreka, jer moj engleski nije bio tako dobara kao sada. Kad bih dobio scenariji, trebalo mi je mnogo duže da ga pročitam, a mnoge riječi sam morao potražiti u rječniku.

Sada, nakon sedam ili osam godina u Hollywoodu, mogu zapamtiti scenarij za nekoliko sati. Čak predajem i ponašanje pred kamerama za vrijeme audicija. Preuzeo sam na sebe da pomognem drugima. I podržavam grupu bez naknade već tri godine. Dajem im savjete, učim ih i pružam im savjete za daljnju karijeru.

  • Koje su neke od Vaših najinteresantnijih uloga?

Kratki film na koji sam veoma ponosan je film koji sam ja producirao, u kojem glumim, koji sam režirao i za koji sam birao glumce, a zove se Ne u mom dvorištu. Radi se o problemima sa kojim se svaki Arap i musliman suočio nakon 11. septembra. Radi se o nedaćama inženjera koji ostane bez posla, a zatim postane nastavnik matematike u malom gradu. Prebiju ga i kažu da je terorista.

Druga uloga na koju sam zaista ponosan je ona u seriji Touch, u kojoj glumi Kiefer Sutherland. Tamo glumim Saudijca, oca tinejdžerke. U početku sam htio da je udam za bogataša, koji je tražio njenu ruku. Kasnije sam prekinuo zaruke i poslao je na koledž. Ljudi koji gledali seriju su mi kazali da su se rasplakali kada su vidjeli šta je ovaj čovjek uradio za svoju kćerku.

  • Kao Arap, da li ste se susreli sa izazovima da vas guraju u stereotipne uloge i kako ste se nosili sa tim?

Ponuđeno mi je mnogo uloga, ali imam priliku da kao glumac, kao Arap i kao musliman, da predstavim te zajednice najbolje što mogu. Dijalozi su ti koji me privuku ulozi ili me natjeraju da je odbijem. Ako dijalog direktno ili indirektno prikazuje islam na loš način, onda ću odbiti ulogu ili ću tražiti da se promijeni scenarij.

Također sam konsultant za kulturu i jezik. Osiguravam da glumci tačno izgovore riječi na arapskom, i ako su u scenariju uvredljive stvari na engleskom, popravim ih u arapskom prevodu i/ili im kažem da to nije prihvatljivo.

Posljednji veliki posao koji sam radio je bio u televizijskoj seriji Katherine Heigl, Stanje stvari. Radio sam sa njom i sa svim zvijezdama serije na dijelovima koji uključuju korištenje arapskog. Gdje god je nešto vezano za Bliski istok, kulturu ili jezik, osiguravao sam da ne urade ili ne kažu nešto uvredljivo na račun islama. I bili su veoma fleksibilni.

Vjerujem da nakon 14 godina [od 11. septembra], ljudi u Hollywoodu su više otvorenijeg uma, te da se polako mijenjaju. Više su spremni da prihvate prikaz ‘dobrog Arapa’.

  • Da li i dalje odlazite u Gazu da posjetite porodicu i šta oni misle o vašoj trenutnoj karijeri?

Razgovaram telefonski sa mojom porodicom i stalno sam u kontaktu sa mojim prijateljima tamo. Sanjam o vremenu mira, ne samo za Gazu, već za cijeli Bliski istok, kako bih se mogao vratiti i provesti vrijeme sa mojim najdražim.

Moja majka i moj otac su preminuli dok sam bio ovdje, a oni su bili glavni razlog zašto sam htio da se vratim. Kad sam napustio Gazu, moj otac me ohrabrivao da idem u SAD; znao je da Gaza nije dobra za mene.

Nedostajem mojoj porodici i on žele da se vratim, jer misle da bi moje prisustvo poboljšalo stvari. Ali se oni veoma ponose sa mnom, ponose se mojim uspjehom i činjenicom da nisam dangubio u SAD-u. Ostao sam fokusiran, i promijenio sam karijeru nekoliko puta, ali svaki put sam bio uspješan.

Kada sam im poslao kopiju mog prvog filma, bili su veoma ponosni jer sam činio nešto dobro za sve Arape, a to je nešto što planiram raditi još dugo vremena. Pokušao sam ovdje da prikažem muslimana, Arapa, kao miroljubivog, tolerantnog, razumnog čovjeka, jer ono što vidimo na televiziji je nešto sasvim drugo.

Izvor: Al Jazeera