Odlazak političarke koja nije marila za ‘percepciju’

Vlada Andreja Plenkovića je bez Martine Dalić bitno oslabljena i s manjim reformskim kapacitetima (Reuters)

Još prošlog tjedna, na sastanku šefova stranaka vladajuće koalicije, vjerojatno je bila zapečaćena politička sudbina Martine Dalić na položaju potpredsjednice hrvatske vlade, zadužene za ekonomiju.

Kad se sastanak u relativno dobrom raspoloženju sudionika prekine u petak, i najavi se da će biti nastavljen u utorak, jasno je da u ponedjeljak valja obaviti neki neugodan i težak posao, nakon kojeg će, u utorak, forum moći brzo zaključiti rad i suglasiti se da je kriza prevladana. Ovog puta u ponedjeljak se očekivao sastanak ministrice gospodarstva i potpredsjednice Vlade Martine Dalić s premijerom Andrejem Plenkovićem, nakon kojeg je uslijedila očekivana potpredsjedničina neopoziva ostavka.

Martina Dalić u Plenkovićevu je vladu 2016. ušla protiv volje dominantnog dijela najveće vladajuće stranke, jer je samo dvije godine prije toga “na velika vrata” istupila iz te stranke, nezadovoljna tretmanom njenog rada i prijedloga unutar tadašnjega opozicijskoga parlamentarnog kluba.

Svi su je podržavali…

Dalić je dobro obrazovana ekonomistica, s velikim iskustvom u javnoj upravi, bankarskom sektoru i međunarodnim financijskim institucijama. U politici joj je mentor nekoć bio Borislav Škegro, jedan od najbolje obrazovanih hrvatskih financijaša, ali isto tako i jedan od najomraženijih političara ikad, dugogodišnji potpredsjednik Vlade i ministar financija u Tuđmanovu periodu.

Dalić je bila i ministrica financija u vladi Jadranke Kosor, a da bi ušla u Vladu tada se odrekla položaja članice uprave relevantne poslovne banke. I drugi put, kad se na Plenkovićev poziv vraćala u izvršnu vlast, ostavila je lukrativnu konzultantsku poziciju u Svjetskoj banci.

Glavni problem Martine Dalić za cijeloga njenog mandata bila je činjenica da je uvijek smatrala kako je zagovaranje javnih politika koje provodi “gubitak vremena” i kako je važnije ostvarivati rezultate nego li stvarati povoljnu percepciju o svome radu.

To što su, vrlo neuobičajeno za Hrvatsku, njen rad u Vladi podupirala trojica njenih prethodnika na položaju potpredsjednika Vlade – Borislav Škegro iz HDZ-a, liberal Radimir Čačiić i socijalist Slavko Linić – u javnosti nije ostavljalo neki poseban dojam.

Ključni trenuci za aktualnu epizodu u karijeri Martine Dalić dogodili su se u ožujku i travnju prošle godine, kad je na relativno iznenađenje opće javnosti, i nešto manje one poslovne, počelo urušavanje najvećega hrvatskoga privrednog koncerna – Agrokora.

Privatni mail account na Hotmailu

Dva su ključna faktora tada prijetila Hrvatskoj – najveći vjerovnik Agrokora bile su dvije ruske državne banke, koje bi u slučaju stečaja iskoristile hrvatski Zakon o predstečajnoj nagodbi, preuzele bi vlasništvo nad Agrokorom, a u predstečajnoj bi ga nagodbi konsolidirale pretežno na račun hrvatske prehrambene industrije – koja je također bila veliki vjerovnik, ali za razliku od banaka, s nezaštićenim potraživanjima.

Dalić je tada uzela u ruke škare i platno, te donekle nalik na način na koji je Italija riješila krizu kompanije Parmalat, započela rješavanje krize u Agrokoru. Donesen je ad hoc zakon, koji se odnosi formalno na sve kompanije od sistemskog značenja, a stvarno samo na Agrokor, uvodi se institut sudskog povjerenika kao privremenog upravitelja koncerna, određuje rok od godine dana za postizanje nagodbe, s mogućnošću da se taj rok produlji za još tri mjeseca.

Zakon je trebalo donijeti praktički preko noći, a hrvatska javna uprava ima vrlo skromne kapacitete. Dalić je tada donijela, pokazalo se, fatalnu, odluku da se o donošenju zakona i pripremi postupka konzultira s ljudima iz odvjetništva, brokerskih kompanija, s financijskog tržišta, s kojima je surađivala u svom “predživotu” u javnoj upravi i bankarstvu. Tu komunikaciju nije formalizirala, nego ju je, dapače, vodila s privatnoga mail accounta na Hotmailu. Protivnici ovakvog načina rješavanja krize Agrokora od početka su upozoravali na netransparentnost procesa i mogućnosti pogodovanja.

Problem nastaje poslije, kad sudski imenovani povjerenik angažira konzultante za restrukturiranje kompanije, a odabrana svjetska konzultantska tvrtka onda kao domaće partnere angažira suradnike Martine Dalić u pisanju Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku (kolokvijalno “lex Agrokor”). Zbog te povezanosti već je morao otići prvi sudski povjerenik u Agrokoru, Ante Ramljak i to neposredno prije isteka prve godine uprave i objave nacrta nagodbe vjerovnika.

Ostalo je mnogo ‘gubitnika’

Kampanja protiv Ramljaka bila je motivirana činjenicom da neki utjecajni vjerovnici nisu bili zadovoljni svojim položajem u Ramljakovu nacrtu nagodbe, a čini se da je novi tim zadovoljio neke od interesa i došao do nacrta nagodbe. Međutim, u ovakvom procesu ostalo je mnogo “gubitnika”.

Gubitnici su mali dioničari dobrostojećih kompanija u koncernu, koji modelom postavljenim u nagodbi gube sve svoje vlasništvo, a veliki gubitnici su i oni dobavljači koji su se upustili u riskantan posao – primali su mjenice Agrokora, uzimali kredite od banaka i taj novac plasirali s velikom kamatnom maržom Agrokoru.

Proglašenjem postupka izvanredne uprave njihova su potraživanja postala nenaplativa, mjenice bezvrijedne, a banke su od njih počele naplaćivati sredstva plasirana u Agrokor. Za neke, inače dobre, hrvatske kompanije ovaj hazardni posao mogao bi biti fatalan, a i povjerenik za Agrokor i potpredsjednica Vlade nisu bili spremni za popuštanje takvim kompanijama i za to da porezni obveznici preuzmu cijenu njihova rizičnog ponašanja.

Po svemu sudeći, iz tog kruga dolazi i do odgovora potpredsjednici Dalić – objave komunikacije između nje i skupine koja nikad nije formalno imenovana u nekakvu vladinu radnu grupu, a koja se poslije pojavila u krugu Agrokorovih dobro plaćenih savjetnika.

Sjena sumnje na korupciju

Kad se u javnosti pojavi sjena sumnje na korupciju, kad se govori o milijunskim honorarima konzultanata, “percepcija” lako postaje vrlo neugodna i bilo je jasno da će se potpredsjednici Dalić dogoditi slično što se već dogodilo povjereniku Ramljaku te da će i ona morati otići.

Njenim se odlaskom, međutim, ništa ne rješava. Proces privremene uprave u Agrokoru je “ireverzibilan”, više nije moguće odustati od njega i primijeniti neki drugi model, nego po ovom zakonu valja završiti proces i postići konačnu nagodbu vjerovnika, i to u vrlo kratkom roku – do 10. srpnja ove godine.

U protivnom, Agrokor odlazi u stečaj, njegovo poslovanje će se uglavnom ugasiti ili će se nastaviti iz stečaja, vlasnici i nezaštićeni vjerovnici izgubit će sve, a jedino će se banke koliko-toliko naplatiti.

Udar na dobavljače više ne bi bio onako snažan kao što je izgledalo lani u proljeće, jer su oni uglavnom naplatili znatan dio svojih potraživanja, ali još uvijek bi slom Agrokora nužno doveo i do sloma dijela njegovih nezaštićenih vjerovnika.

Nagodba ili najcrnji scenarij stečaja

Tek treba vidjeti tko je stvarno medijima dostavio transkripte internet komunikacije Martine Dalić i skupine suradnika, koju je sama odabrala, a i to je li za toga odluka o objavi materijala, do kojeg je vjerojatno došao posredstvom obavještajnog podzemlja, bila racionalna ili iracionalna odluka.

Dalić je vjerojatno zaključila svoj politički život, Plenkovićeva Vlada je bez nje bitno oslabljena, s manjim reformskim kapacitetima, ali ako nagodba bude “stavljena pod krov” takva će Vlada opstati do kraja mandata, do jeseni 2020. godine.

Ako do nagodbe ne bi došlo, nego bi se ostvario najcrnji scenarij stečaja, jasno je da bi to bio kraj i Plenkovićeve Vlade, i sadašnje parlamentarne većine.  

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera