Ogorec za AJB: Možda SAD ne želi izraelski F-16 u rukama Hrvatske

Vijest koju je u četvrtak plasirao portal Axios, koji tvrdi da SAD kao proizvođač blokira, odnosno ne daje odobrenje Izraelu za dogovorenu prodaju 12 borbenih zrakoplova F-16 C/D Barak Hrvatskoj, izazvala je potres na hrvatskoj političkoj i javnoj sceni jer se radi o dugo razmatranom i odgađanom poslu, najvećem u segmentu obrane od osamostaljenja zemlje i vrijednom blizu 400 milijuna eura.

Hrvatski premijer Andrej Plenković u petak je izjavio da Hrvatska po tom pitanju nije u opterećujućoj situaciji jer je sve što je napravljeno s hrvatske strane bilo korektno te je izrazio uvjerenje da neće biti ugrožen proces nabave, a da je teret dobivanja suglasnosti za isporuku izrealskoj strani.

Ministar obrane Damir Krstičević izjavio je kako Hrvatska nije dobila nikakvu službenu obavijest da SAD blokira isporuku izraelskih zrakoplova i rekao da je američka Vlada dala Izraelu dopuštenje da može nuditi F-16 Hrvatskoj te da je Zagreb u posjedu tog dokumenta, dok je MORH priopćio da je Hrvatska ispunila sve svoje obveze.

Američko veleposlanstvo u Zagrebu navodi da s Hrvatskom i Izraelom surađuje na pronalasku prihvatljive opcije koja bi omogućila potvrdu ugovora o kupoprodaji te da su bili dosljedni i jasni vezano uz tehničke uvjete pod kojima bi pristali na sklapanje ugovora.

Vojni i sigurnosni stručnjak Marinko Ogorec za Al Jazeeru govori o mogućim razlozima zbog kojih iz Washingtona ne stiže odobrenje za prodaju izraelskih borbenih zrakoplova Hrvatskoj.

• Već se nagađalo da postoji problem i da se stvar odugovlači. SAD poručuje da je bio jasan u vezi tehničkih uvjeta pod kojima bi pristali na sklapanje ugovora, no neslužbene informacije govore da je administracija Donalda Trumpa ljutita što je preinakama na zrakoplovima Izrael privukao Hrvatsku da kupi njihove F-16, iako je i SAD bio u ‘igri’. Što je po vama po srijedi?

– Mislim da je u priči samo posao. Drugim riječima, Amerikanci u svakom slučaju gube određenu svotu novca, Izraelci su svotu novca dobivaju i naravno da kad izgubite u poslu pokušavate to na neki način anulirati, nadoknaditi. Mislim da nema previše politike iza svega ovoga, nego se uglavnom radi o financijama.

• Izrael nije članica NATO-a, nalazi se u specifičnoj sigurnosnoj i geopolitičkoj situaciji i sigurno je u skladu s time izvodio preinake na letjelicama koje je ponudio na prodaju Hrvatskoj, koja jest članica NATO-a. Prema nekim mišljenjima, u tom segmentu je problem djelomična neusklađenost s NATO standardima pa i time da samo proizvođač, dakle SAD, može produljiti vijek trajanja tih zrakoplova, na što se obvezao Izrael. Bi li i u tome mogao biti problem?

– To je realni mogući problem. Prije svega, Izrael se nalazi u specifičnom podneblju, on je na specifičnom geografskom položaju, tako da kad govorimo o njima, govorimo o tome da oni za svoje borbene zrakoplove trebaju imati sasvim drugačije prilagodbe nego, recimo, što bi trebali imati mi u europskom prostoru. Tako da su oni njega definitivno prilagodili svojim potrebama, mogućnostima i svemu onome za što im je potrebno. Nisam siguran da je to nekakavo veliko odstupanje u odnosu na NATO opremu, mislim da Izrael itekako dobro ima NATO standarde i funkcionira u tom segmentu, barem po osnovnim sklopovima i sadržajima. Tako da nekakve veće preinake ne bi trebale biti problem.

Jesu li Amerikanci ljuti što bi oni dali na neki način usavršeniju tehniku, elektroniku u okviru tog svog zrakoplova, to je pitanje, ne zna se da li je to taj razlog zbog čega su Amerikanci ljuti, u stilu: Eto, Izraelci su stavili neke svoje dodatke za koje se nisu dogovorili. Ali činjenica jest da u pravilu proizvođač uvijek zadržava pravo dati konačnu dozvolu za letenje zrakoplova. Iz Lockhead Martina uvijek mogu reći: Taj zrakoplov ili ta serija zrakoplova ili ti tipovi zrakoplova nisu sposobni za letenje ili nisu pouzdani za letenje ili nisu u skladu… Drugim riječima, mi ne dajemo jamstvo da će oni biti učinkoviti za letenje. A onda to povlači za sobom cijeli niz različitih ograničenja.

• Je li moguće, kao što također sugeriraju neka mišljenja, da su zrakoplovi naknadno opremljeni tehnologijom za koju SAD procjenjuje da je Hrvatska ne bi smjela ili trebala posjedovati i koja bi to tehnologija mogla biti?

– Moguće je da je stvar u tome. Moguće je da se nalaze na njima neki elektronski sklopovi za koje možda veliki saveznici, Amerikanci, smatraju da mi ne to ne bi trebali imati. Možda sustav za navođenje, radarski sustavi, možda nekakav sustav koji upozorava na projektile iz suprotnog smjera i slično. Imate tu sad cijeli niz različitih sklopova koji bi možda mogli biti osjetljivijeg karaktera s tog obavještajnog segmenta. Ili tehnološki na neki način napredniji, za koje oni smatraju da se ti sustavi ne bi smjeli prodavati trećim zemljama.

• U medijima se već nagađa o propasti najvećeg posla u povijesti hrvatskih nabavki u vezi obrane i sigurnosti. Ministar Damir Krstičević ranije je rekao da se očekuje samo odobrenje SAD-a te da je to isključiva obveza Izraela. SAD sada kaže kako surađuje i s Hrvatskom i s Izraelom da se nađe prihvatljiva opcija. Što bi se dalje trebalo događati i što ako SAD ne odobri prodaju, slijedi li onda doista propast cijelog posla?

– Koliko poznajem prilike i na kraju krajeva ovu Vladu, nisam siguran da bi ušla u posao bez mogućeg ‘plana B’. Uvijek imate i ostale sudionike tendera, a ja ne vidim razloga zašto bi to trebao biti fijasko – ako netko neće prodati, na tržištu ima onih koji hoće prodati. Ne mislim da bi se sad mi tu trebali naći u nekakvom velikom problemu po bilo kojem pitanju.

• Ima li u svemu kakve krivnje ili odgovornosti na hrvatskoj strani u vezi procjenje i odluke o kupnji? Ministar je rekao da je Izrael dobio dozvolu SAD-a da Hrvatskoj ponudi zrakoplove i obvezao se u vezi  kompatibilnosti s NATO-om i produljenja radnog vijeka te da Hrvatska ima taj dokument…

– Ja ne vidim da je tu nekakva naša krivica. Ukoliko nismo dobili kompletnu informaciju i dokumentaciju, onda je to u svakom slučaju kriva izraelska strana kao prodavač. Ukoliko su Amerikanci imali nekakve rezerve i nekakve mogućnosti da na neki način upozore na to, pretpostavljam da bi trebali upozoriti na vrijeme. U svakom slučaju, odgovornost u prvom redu leži na Izraelu ukoliko je želio nešto zatajiti što smo mi trebali znati oko ograničenja prodaje. S druge strane, ako su Amerikanci imali mogućnost stopirati cijeli posao, trebali su i oni to na neki način signalizirati na vrijeme i reći nam da oni mogu staviti veto kad god žele. Nisam siguran što se tiče hrvatske strane da je tu netko odgovoran po tom pitanju – jedino ukoliko su na neki način zanemarili ili nisu uzimali u obzir upozorenja koja su bila legitimna ili koja su došla od američke ili izraelske strane. Ali opet nisam siguran da bi jedan ministar obrane kao što je Krstičević, sebi dozvolio takvu neodgovornost.

• SAD i Izrael su tradicionalno bliski saveznici, no čini se da je u ovom slučaju došlo do ‘kratkog spoja’. Koliko je to neobično?

– U svakom slučaju radi se o dosta neuobičajenoj situaciji. Nisam siguran da to ima ikakve političke konotacije. Mislim da je u pitanju samo posao po onoj logici: Ako smo mi braća, nisu nam kese sestre. Tako da jednostavno u tom segmentu čast svakome, prijateljstvo je u redu stvar, ali biznis je biznis. U ovom slučaju Amerikanci bi mogli na neki način izgubiti – ne veliki novac jer 500 milijuna dolara baš i nije nekakav novac s kojim bi Amerikanci imali veliki problem, ali svaki dolar je dobrodošao, očigledno. Pogotovo u okviru sadašnje [predsjednik SAD-a, Donald] Trumpove administracije.

Izvor: Al Jazeera