Ograničeni i kratkoročni prioriteti SAD-a

Piše: Janusz Bugajski

Iako će pobjednika, odnosno gubitnika, predsjedničkih izbora u SAD-u na kraju odrediti ekonomska politika, u kampanji se također bitnom smatra i vanjska politika. Nažalost, posljednja televizijska debata uoči izbora pokazala je da su međunarodni prioriteti Washingtona i dalje ograničeni i kratkoročni.

Američka predsjednička utrka ušla je u završni krug, s Barackom Obamom i Mittom Romneyem gotovo izjednačenim u istraživanjima javnog mnijenja. Nijedan od kandidata nema nadmoćnu prednost u ijednoj od neodlučnih, odnosno “swing” država, kao što su Ohio, Virginia i Florida, čiji će rezultati odlučiti ishod izbora.

Američka predsjednička utrka ušla je u završni krug, s Barackom Obamom i Mittom Romneyem gotovo izjednačenim u istraživanjima javnog mnijenja.

Posljednja TV debata bila je posvećena vanjskoj politici, ali se ispostavilo da je fokus puno uži nego što se očekivalo. Oba kandidata raspravu su pokušala preusmjeriti na američku ekonomiju, bilo na izmještanje poslova u zemlje u razvoju, ili ogroman trgovinski deficit s Kinom, koji podriva američki izvoz i prerađivačku industriju.

Kao i tokom prethodna dva predsjednička izbora, ponovo se pokazalo da, kada su u pitanju sigurnost i vanjska politika, kako za Obamu, tako i za Romneya, glavnu brigu predstavlja međunarodni terorizam. Iako su ubistvo Osame bin Ladena i slabljenje Al-Kaide i drugih antiameričkih terorističkih mreža bili jedan od Obaminih uspjeha, džihadski terorizam treba staviti u širu perspektivu.

Fanatične grupe kukavica

Glavna prijetnja terorizma je njegova nepredvidljivost, pošto je broj američkih žrtava od napada 11. septembra 2001. godine minimalan i gubi na značaju u poređenju s drugim uzrocima smrti, poput saobraćajnih nesreća. Protuterorističke operacije su uvijek uspješnije kada se provode u tajnosti i daleko od medijske pažnje. Američke i savezničke specijalne snage dobro su opremljene da unište fanatične grupe kukavica koje uživaju u ubijanju nenaoružanih civila.

Međutim, oba kandidata čine se opsjednutim terorizmom. Romney kritizira Bijelu kuću zbog napada u Libiji u kojem je ubijen američki ambasador, tvrdeći da je administracija bila nemarna u osiguranju američke misije u Benghaziju i održavanju budnosti u ratu protiv terorizma.

Protuterorističke operacije su uvijek uspješnije kada se provode u tajnosti i daleko od medijske pažnje.

Veći izazov za Washington je taj kako spriječiti i prekinuti svaku povezanost između džihadskih terorista i radikalnih režima u ranjivim državama. To je problematičnije u zemljama gdje postoji ogorčenost zbog američkih vojnih upada, poput Pakistana, iako pakistanska vojska ne pokazuje spremnost ili je nesposobna kontrolirati svoju granicu s Afganistanom.

Bliski istok je drugi američki prioritet, ali nijedan kandidat nije ponudio ništa konkretno što bi donijelo stabilnost i sigurnost tom najnestabilnijem regionu na svijetu. Umjesto toga, i Obama i Romney napadaju jedan drugog, da li zbog navodne slabosti ili nepromišljenosti.

Pokušaj razlikovanja

Obama optužuje Romneya da on ili ne nudi ništa novo, ili da pokušava vratiti američke trupe u taj region – nešto čemu se snažno protivi većina američkih birača. Romney, sa svoje strane, tvrdi da je rizik od sukoba na Bliskom istoku sada veći nego kada je Obama preuzeo dužnost u januaru 2009. godine, čime želi reći da je predsjednik odgovoran za rastuću nestabilnost u tom regionu.

Romney se pokušao razlikovati od Obame, najavljujući da će, ukoliko bude izabran, skrenuti pažnju Iranu zbog njegovih planova o nuklearnom naoružanju te da će pozvati na naoružavanje sirijskih pobunjenika. Najavio je da će nametnuti oštrije ekonomske sankcije Teheranu i bliže sarađivati s Izraelom u koordinaciji vojne pomoći s najbližim saveznikom SAD-a na Bliskom istoku.

Obamini zvaničnici odbacuju Romneyeve tvrdnje da predsjednik zanemaruje Izrael, smatrajući to trikom kampanje za dobijanje glasova američkih Jevreja.

Kritičari ukazuju na to da Romney nije precizirao kako će sankcije biti pooštrene i da li će njegova administracija upotrijebiti vojnu akciju kako bi onesposobila ili uništila nuklearni program Teherana; scenarij koji bi mogao izazvati širi regionalni rat. Osim toga, Obamini zvaničnici odbacuju Romneyeve tvrdnje da predsjednik zanemaruje Izrael, smatrajući to trikom kampanje za dobijanje glasova američkih Jevreja.

Romney, također, predlaže da SAD preuzme odlučniju ulogu u Siriji, navodeći da Obamino povlačenje svih vojnika iz Iraka ugrožava američke interese širom Bliskog istoka. On smatra da se demokrate u sirijskoj opoziciji mogu identificirati i snabdjeti oružjem kako bi porazili snage Bashara al-Assada. On Bijelu kuću optužuje za pasivnost, jer ne uspijeva pomoći u svrgavanju režima koji je i dalje blisko povezan s Teheranom.

Evropa – ekonomska prijetnja

Obamina administracija optužuje Romneyja za zveckanje oružjem i tvrdi da bi američka pomoć u oružju dodatno militarizirala Siriju i još više otežala stabiliziranje te zemlje nakon Assadovog pada. Ne postoji dovoljno obavještajnih podataka o različitim pobunjeničkim grupama i Bijela kuća je oprezna u odnosu na rastući utjecaj islamističkih ekstremista među sirijskim pobunjenicima.

Rusija je više tradicionalna sigurnosna prijetnja, koja može potkopati stabilnost američkih saveznika dok nastoji obnoviti svoje euroazijsko carstvo.

Romney nema značajno vanjskopolitičko iskustvo, a Obami je neizmjernu korist u javnosti donijelo povlačenje trupa iz Iraka i Afganistana. Kako bi umanjio predsjednikove zasluge u oblasti nacionalne sigurnosti, Romney je Obamu pokušao prikazati kao mekog u pitanjima odbrane, nemarnog prema bliskim saveznicima i nedovoljno čvrstog prema diktaturama te ga kritizira zbog smanjenja poštovanja prema SAD-u. Amerikanci tradicionalno traže snažnog vrhovnog komandanta, koji će zaštititi nacionalni interes te američku vojsku održati moćnom.

Nijedan kandidat se tokom kampanje nije fokusirao na Evropu ili Rusiju, iako one za SAD predstavljaju dugoročne sigurnosne opasnosti. Evropa je prijetnja po pitanju ekonomije, jer bi mogla SAD gurnuti u dužu i tešku recesiju ukoliko se dužnička kriza ubrza ili eurozona počne raspadati. Rusija je više tradicionalna sigurnosna prijetnja, koja može potkopati stabilnost američkih saveznika dok nastoji obnoviti svoje euroazijsko carstvo.

Nažalost, američka vanjska politika je često vođena trenutnim događajima i ne uspijeva uočiti nadolazeće opasnosti i pripremiti se za njih.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera