Ohrabruju li nastojanja Kurdistana i druge na secesiju

Još od najave Iračkog Kurdistana da će provesti referendum o otcjepljenju od Iraka u svojim gradovima koji imaju autonomnu upravu od devedesetih godina prošlog stoljeća, kao i na spornim područjima (koja se nalaze izvan njegovih granica), politička scena u državi je podijeljena na pristalice i protivnike otcjepljenja od Bagdada.

Dok političke stranke očekuju da će se ideja o secesiji proširiti dalje, povodeći se za nastojanjima regije Kurdistan, druge strane, pak, odbacuju mogućnost ponavljanja ovog poduhvata, te smatraju kako je to teško izvediva stvar u etnički i sektaški mješovitom iračkom društvu.

Arshad al-Salihi, predsjednik Fronta iračkih Turkmena, smatra da će kurdski referendum potaknuti i druge da traže uspostavljanje svojih pokrajina koje će biti izvan kontrole centralnih vlasti. ”Kada se država počne raspadati, onda drugi nastoje osigurati svoje interese. To se odnosi na sve: na šiite, sunite i Turkmene, a ne samo na jednu manjinu mimo ostalih skupina”, pojašnjava on.    

Priznaje da bi projekt podjele Iraka na etničke i sektaške države imao veoma ozbiljne posljedice.

Al-Salihi je pozvao Kurde da se ”vrate dijalogu kao načinu rješavanja krize sa Bagdadom koji će pokušati nametnuti svoju kontrolu nad područjima koja se nalaze pod njegovim ustavnim ovlastima, pored drugih mjera opreza.”   

Sunitski entitet

Politički analitičar Ghassan Al-Attiyah dijeli mišljenje Al-Salihija i kaže: ”Pretpostavimo li da se nezavisnost Kurda polako ostvaruje, onda će suniti u svojim provincijama (Niniva, Anbar, Salahuddin i Diyala) tražiti da imaju svoj entitet, pogotovo što nemaju baš dobre odnose sa Bagdadom a njihovi gradovi se suočavaju sa mnogim problemima.”

Al-Attiyah predviđa da će kurdsko iskustvo svjedočiti brojnim sukobima u svjetlu velikog neslaganja unutar kurdske baze. To će se odraziti i na unutrašnju situaciju u Iraku, pored toga što će imati regionalne implikacije.

Skrenuo je pažnju da Iran neće prihvatiti prisustvo kurdske države na svojoj granici koja će imati američku i izraelsku podršku, što nagovještava žestoku borbu Teherana kako bi se spriječila realizacija ovog projekta.

Kada je riječ o Turskoj, Al-Attiyah kaže da ”Masoud Barzani, lider regije Kurdistan, ima dobre odnose s Turskom, koja se prema njegovom potezu do sada odnosila na odmjeren način”. Međutim, dodaje da ”Barzani slijedi politiku balansiranja na rubu rata i da ne zna kako se nositi sa posljedicama referenduma kojeg je proveo usprkos svima.”

Napominje da je irački parlament u srijedu usvojio tekst konačne odluke o referendumu, na osnovu koje se vladi daju ovlasti da preuzme kontrolu nad Kirkukom i drugim područjima oko kojih se spore s Iračkim Kurdistanom.

Privrženost jedinstvu

Bivši guverner Ninive Atheel al-Nujaifi ima drugačije mišljenje kada je riječ o kurdskoj krizi, te naglašava kako će težnje Kurdistana ka nezavisnosti ”dodatno ojačati našu privrženost jedinstvu u Iraku”. Ukazao je na nužnost restrukturiranja iračke države kao jedne cjeline pomoću administrativnih metoda kojima će se prevazići strahovi u vezi sa starom praksom usmjerenom protiv pojedinih komponenti iračkog društva.”      

Kada je riječ o širenju priča da arapski suniti traže pokrajinu sličnu regiji Kurdistan, kaže da ”sunita ima dvostruko više nego Kurda u regiji. Njihov broj iznosi 12 miliona stanovnika i rasprostranjeni su po mnogim pokrajinama, uključujući i područja na jugu države, što bi se trebalo uzeti u obzir u tom slučaju.”   

Al-Nujaifi, koji je osuđen pod optužbom za dosluh s neprijateljskim državama, uputio je kritike na račun priča o fragmentiranju sunitskih područja s ciljem uspostavljanja pokrajine ili sunitske države. Smatra da je to ”ograničena vizija koja ne razumije prirodu iračkog društva u kojem egzistiraju različite vjerske skupine”. Dodaje: ”Mi (suniti) moramo imati snažno prisustvo u Bagdadu”.

Al-Nujaifi ističe da uzrok trenutne krize počiva u politici upravljanja državom koju su provodile šiitske stranke. ”Oni moraju preispitati svoju politiku i ispraviti greške. Kurdski potez je bio lekcija za njih.” dodao je.

Iščekivanje u Kurdistanu

Politički analitičar Al-Nasser Duraid dijeli slične stavove sa Al-Nujaifjem po pitanju dešavanja u državi. Isključio je mogućnost da će se pojaviti zahtjevi za ot[cjepljenjem po uzoru na Kurdistan. Navodi da ”ostale nacionalne i etničke grupe koje žive u Iraku ne naseljavaju isključivo jedno geografsko područje, kao što je to slučaj sa područjima u kojima žive Kurdi.” 

Dodaje da ”bi proces uspostave slične države bio krajnje zahtjevan, pored toga što je većina manjinskog stanovništva (Jezida, Shabaka, kršćana) prisutna u regiji Kurdistan. Bilo kakav zahtjev ovakve vrste doveo bi do konfrontacije između ovog stanovništva sa Kurdima i vladom u Bagdadu.”

Kada je riječ o Turkmenima koji uglavnom naseljavaju područje Kirkuka oko kojeg se spore vlada u Bagdadu i regija Kurdistan, pojašnjava da ”turkmensko stanovništvo nema punu podršku Turske, zbog čega traže od Bagdada da proširi svoju vlast nad gradom”.  

Bivši zastupnik Wael Abdul Latif kaže da sve strane čekaju na lokalne i regionalne reakcije, kao i stav međunarodne zajednice u pogledu referenduma u Kurdistanu, kako bi utvrdili dalje korake. Naglašava da se nijedna strana neće ”usuditi da uradi ono što je učinila regija Kurdistan”.   

Međutim, Abdul Latif, koji je tražio uspostavljanje pokrajine Basra 2008. godine, predviđa da će brojne provincije posegnuti za uspostavljanjem svojih teritorija u slučaju da Kurdi uspješno prevaziđu krizu i dobiju podršku. Tada će biti i drugih mišljenja, ”ali u okvirima iračkog ustava”.

Izvor: Al Jazeera