‘Oliverizacija’ borbe protiv korupcije

Dulić je bio možda malo neoprezniji, bahatiji i bez čvršće zaleđine (Al Jazeera)

Piše: Ratko Femić

Skoro da nema građanina Srbije koji se ne raduje  kada čuje da nekog domaćeg političara čeka apsana. Poslednja u nizu velikih korupcionaških afera koje tresu Srbiju mnogo će da košta bivšeg ministra Olivera Dulića, na kraju možda i same slobode, jer se dobrano zapleo u optičke kablove. I ne samo u njih, jer se bivši ministar “očistimo Srbiju” pominje bar u nekoliko afera.

U ovoj mu se na teret stavlja da je, kao ministar zaštite životne sredine i prostornog planiranja, zloupotrebio službeni položaj u postupku davanja dozvola za postavljanje optičkih kablova slovenskom preduzeću Nuba invest i protiv njega se vodi takozvani skraćeni krivični postupak. Još se proverava da li je bilo i primanja mita, za šta je najveća zaprećana kazna 12 godina zatvora.

U medijskoj pripremi za hapšenje, bivši ministar je danima provlačen kroz blato, tabloidi su ga nemilosrdno rastezali, tukli ga svakog dana različitim aferama koje su (stvarno) obeležile njegov mandat. Osuđen pre suđenja, rekli bi legalisti. Ali, gde ima dima, ima i vatre, a oko Dulića se baš mnogo dimilo.

Gde ima dima, ima i vatre, a oko Dulića se baš mnogo dimilo.

Ipak, Tužilaštvo nije našlo osnov za zadržavanje u pritvoru, a tabloidi, koji su na dan kada je policija zakucala na Dulićeva vrata, već najavili hapšenje, primili su tu vest sa ogorčenjem. Postupkom tužioca Miljka Radisavljevića, koji je zbog svega u medijima označen kao “žuti tužilac” (zbog navodne bliskosti sa Demokratskom strankom), razočarani su i građani željni da vide ministra sa lisicama na rukama. Naposletku, ogorčen je bio i tim policajca koji su radili na slučaju, zbog čega su neuobičajeno reagovali na odluku tužioca, protestujući protiv nje.

Malo ko u Srbiji veruje da je baš Dulić, uz onakvu konkurenciju koju je imao, na vrhu političko-kriminalne piramide i da bi on mogao da bude capo di tutti capi. Bilo je i većih poslova od polaganja optičkih kablova. Dulić je bio možda malo neoprezniji, bahatiji i bez čvršće zaleđine. Ozbiljniji igrači se dobro čuvaju i na vreme brišu tragove.

Rat koalicionih partnera

Kroz klupko optičkih kablova, po navodima medija, provlači se i ime aktuelnog ministra saobraćaja Milutina Mrkonjića, kadra Socijalističke partije Srbije, stranke na čijem je čelu premijer Ivice Dačića. Direktor Puteva Srbije Zoran Drobnjak, navodno, na saslušanju je naveo da je posle intervencije Mrkonjića, u to vreme ministra infrastrukture, dao saglasnost Nubi za posao. To daje novu dimenziju priči, jer komplikuje odnose unutar vladajuće koalicije.

Ministar odbrane, potpredsednik Vlade zadužen za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala i sekretar Saveta za nacionalnu bezbednost – all in one – Aleksandar Vučić (Srpska napredna stranka) tvrdi da će da ide do kraja, pa čak i po cenu pada vlade.

U nedostatku hleba, u Srbiji ne fali igara, a hapšenja su omiljena zabava srpske javnosti. Zna to dobro Vučić, a znale su i dosadašnje vlasti, koje su uvek, po defaultu, progonile one od kojih su nasledili fotelje.

Ipak, za razliku od njih, srpski Eliot Ness, kako štampa već podilazi Vučiću, nišani i svoje koalicione partnere i, zasad, samo preti partijskim kolegama. Na njegovom spisku za proveru su Galenika, Srbijagas i Elektroprivreda Srbije, koje vode SPS kadrovi. Nijedna od njih nije na spisku 24 privatizacije čije je istrage zahtevala Evropska komisija. To tek treba da dođe na dnevni red.

U nedostatku hleba, u Srbiji ne fali igara, a hapšenja su omiljena zabava srpske javnosti.

Afera Agrobanka, teška oko 300 miliona evra, rezultirala je hapšenjem nekolicine ljudi, od kojih je jedan bio finansijer SPS-a, videćemo da li će da dovede do nekih krupnijih riba, a mediji su pominjali i neke funkcionere DS-a.

Premijera je udar na njegove kadrove dirnuo toliko da je jednom prilikom pred novinarima podviknuo: “Ne dozvoljavam kampanju da su svi lopovi iz SPS-a!” “Znate, ako se istraga bude sprovela do kraja, lako će se utvrditi ko su najveći lopovi. Svi ovi drugi su amateri u poređenju s kadrovima DS-a”, rekao je premijer.

Urnebesno je kada se bivši koalicioni partneri optužuju ko je veći lopov, a znaju sve jedni o drugima. Vučić najavljuje skori završetak još “četiri-pet slučajeva zanimljivih javnosti, jer se radi o zvučnim imenima”. Dosadašnja praksa nas je naučila da osumnjičeni funkcioneri posle pritvora odlaze kućama, a slučajevi se završavaju zbog nedostatka dokaza.

Zatvor – referenca za CV

Mnogi su u Srbiji privremeno zamenili kancelarije zatvorskim ćelijama. Bivši gradonačelnik Zrenjanina, tada kadar DS-a, Goran Knežević proveo je 13 meseci u pritvoru. Sada je naprednjak i ministar poljoprivrede.

I sam premijer Dačić bio je vinovnik korupcionaške afere “kofer”, u kojoj je bio uhapšen njegov blizak saradnik. Akteri ove sfere su oslobođeni presudom koja vređa zdrav razum, jer krivično delo davanja i primanja mita postoji, pronađeno je 100.000 evra, ali nema krivaca. Aktuelni ministar za građevinu i urbanizam Velimir Ilić pre nekoliko godina, dok je vodio resor za kapitalne investicije, izjavio je: “Ja sam ovima na auto-putu rekao: ’Ljudi, mnogo kradete. Da kraduckate pomalo, pa da vas tolerišem…'”

I dvojica njegovih najbližih saradnika su okusila život iza rešetaka zbog kraduckanja. Jedan je zaglavio višemesečni pritvor, a drugi zatvor. Zbog toga je boravak iza rešetaka postao skoro neizbežna referenca u curriculum vitae srpskih političara, koje se oni i ne stide. Ponosno je ističu kao “žrtve političkog progona”.

Samo jake optužnice i stroge, ali pravične presude bile bi iskorak u odnosu na dosadašnju praksu.

Da li sada Srbija ima šansu da se sa takvom praksom prestane? Možda je Vučić stvarno spreman da ide do kraja, čak po cenu pada Vlade, jer njegova SNS jača, a budući koalicioni partner možda bi mogla da bude DS, resetovana posle unutarstranačkih izbora.

Ali, onda bi, u interesu društva, rat protiv korupcije sa naslovnih strana i iz Vučićevih najava trebalo da se prenese na pravosuđe. Jer, uprkos bombastičnim najavama, zasad ni afera Agrobanka nije dala srpskog Sanadera, a biće veliko razočarenje ako se “sanaderizacija” Srbije završi na “oliverizaciji”.

Samo jake optužnice i stroge, ali pravične presude bile bi iskorak u odnosu na dosadašnju praksu. Zmija se ubija udarcem u glavu, a vrišteće naslovne strane i bombastične najave ne iskorenjuju korupciju i organizovani kriminal i ne ulivaju poverenje. I dosad je bilo uobičajeno da se afere završavaju tamo gde su i pokrenute – u medijima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera