One danas ne silaze u jamu

Sve žene u rudniku Breza rođene su 1965. godine (Anadolija)

U jamama Rudnika mrkog uglja u Brezi, gradiću 30-ak kilometara udaljenom od Sarajeva, radi između 700 i 800 muškaraca i sedam hrabrih žena. One, kao i žene cijeloga svijeta, danas obilježavaju svoj dan – Međunarodni dan žena. Ali ono što ih čini značajno drugačijim od većine žena na svijetu je njihov posao u rudniku.

Stanovnici Breze žive i umiru kao rudari. To zanimanje se prenosi s koljena na koljeno, s generacije na generaciju. Svaka porodica ima najmanje jednog rudara, a to zanimanje je prilično popularno u tom, kako kažu stanovnici, rudarskom gradu.

Ekipa Anadolije posjetila je te žene, koje svakodnevno silaze u jamu duboku i do 400 metara.

Odgovornije od muškaraca

Osim posla kojim se bave, zajedničko im je da su sve rođene 1965. godine. Pripadaju prvoj generaciji kojoj je Rudnik mrkog uglja Breza u lokalnoj rudarsko-tehničkoj školi podijelio stipendije, pa su u rudare tad krenule i djevojčice.

Bilo ih je 22, a mnoge su posao našle u rudniku Breza. Neke od njih su već u penziji, dok će neke za godinu ili dvije. Šljem, rudarska lampa na njemu i čizme – njihova su svakodnevnica.

Šemsa Hadžo je među ženama koje pripadaju prvoj generaciji žena rudara u brezanskom rudniku. U rudniku radi od 1984. godine.

“Nas, žena rudarskih tehničara, u rudniku ima sedam. Sve silazimo u jamu. Ja svaki dan u jami provodim osam sati”, kaže Šemsa, koja radi kao izdavač eksplozivnih sredstava, ali nakon toga silazi u jamu.

“Što se tiče posla, žene rudari ne zaostaju za svojim kolegama. Sigurno bolje i savjesnije radimo posao od njih. Mi žene se možda malo više bojimo, i zbog toga poslove obavljamo odgovornije i bolje od muškaraca”, pojašnjava Hadžo.

Posao koji se zavoli

Njen suprug je, također, penziju zaradio kao električar u jami. Kako kaže, i djever, njegov sin, i još mnogi članovi njene familije rade u tom rudniku.

“Breza je rudarski grad i trenutno bi svi došli da rade ovdje. Nakon što ja za dvije-tri godine odem u penziju, voljela bih da na moje mjesto dođe žena”, kazala je Hadžo.

Hodajući kroz mračne, zagušljive hodnike, nekoliko stotina metara ispod zemlje, pojašnjava da punih 30 godina silazi u jamu sa radnim kolegama. Veli da s njima ima odličan odnos te da joj veoma često znaju i pomagati.

Kao djevojčica, sa 18 godina, u rudnik je došla i Almedina Kaljun (48). Rudnik i posao rudara je zavoljela još kao dijete dok se igrala u blizini rudnika.

“Ja sam dijete sa sela, rođeno u blizini rudnika. Kao dijete sam se igrala oko ograde rudnika i logično je bilo da radim tu, jer su u njemu radili moj djed, pradjed, otac, suprug, brat, a sada radi i sin”, pojasnila je Kaljun.

Kako kaže, zašto ići negdje dalje kad imaš posao pred vratima.

“Taj posao se zavoli od djetinjstva. Otac je donosio platu. Nikada nije bilo priče o rudniku kao teškom i strašnom poslu, uvijek je o njemu pričano sa ljubavlju”, kaže Almedina.

Za nju je silazak u jamu isto kao doći kući i otići u kupovinu.

“Strah nisam imala nikad. Posao koji radimo Šemsa i ja prije nas su radili muškarci. Prvi put u historiji rudnika taj posao rade žene. Ja sam inače normirac, neko ko normira posao rudarima, ko prati njihov rad i priprema planove za idući mjesec”, pojasnila je Kaljun.

Govoreći o Danu žena, 8. martu, kaže da je to svaki put poseban dan u rudniku.

“Taj dan ne idemo u jamu. Lijepo se obučemo, upravnik nam pripremi doručak, kafu te nas članovi uprave vode na ručak. Dobijemo cvijeće, poklone i naravno da se osjećamo posebno”, naglašava jedna od bosanskih heroina.

Dodaje da se osjeća ponosno što radi u rudniku sa tim ljudima i poručuje na karaju razgovora: “Kada bih se ponovo vratila na onih 18 godina, opet bih radila isti posao.”

Želja svih rudara

Upravnik pogona “Sretno” u Rudniku mrkog uglja Breza Nermin Hasanspahić kazao je da je rudnik organiziran u pet radnih jedinica, a od toga su tri proizvodne, odnosno rade na eksploataciji uglja.

Kako kaže, pogon “Sretno” zapošljava gotovo 320 radnika, a u tri proizvodne smjene radi po 50-tak radnika.

Rudnik mrkog uglja u Brezi počeo je sa radom 1907. godine, kada je na tom lokalitetu otvoren prvi kop. Ima blizu 1250 uposlenika i dvije jame – “Sretno” i “Kamenica”.

Priču završavamo rudarskim pozdravom “Sretno”. Koriste ga svi rudari. To je, kako rudari kažu, više od pozdrava, jer je u njemu sadržana želja svih rudara – da živi napuste jamu.

Izvor: Agencije