Opravdana fraza dužan k'o Grčka

Evropski planeri već mjesecima rade na scenariju kako bi ublažili negativne utjecaje ako Grčka izađe iz eurozone (AP)

Piše: Atanas Kirovski

Frazu “dužan k'o Grčka” ljudi na ovim prostorima u kolokvijalnom govoru ne upotrebljavaju džaba. Ova fraza se odnosi na američke kredite krajem 40-ih godina prošlog stoljeća, ali sada je grčki dug dostigao vrhunac, iznosi više od 180 posto bruto društvenog proizvoda. Kriza je na vrhuncu. Dug prijeti bankrotom Grčke, te da je prinudi da izađe iz eurozone i da vrati drahmu kao staru-novu nacionalnu valutu.

Grčka ljevičarska opozicija smatra da vraćanje ka drahmi nije strašno. Dapače, Syriza smatra da bi devalvacija olakšala svakodnevni život radnika, koji su na rubu siromaštva i gladi zbog nevjerovatne skupoće. S druge strane, Nacionalna banka Grčke u svojim projekcijama predviđa pravi užas za Grke ukoliko zemlja izađe iz eurozone.

Grčka nacionalna banka u svojim projekcijama predviđa pravi užas za Grke ukoliko zemlja izađe iz eurozone.

Premijer Andonis Samaras je pokazao zvanične proračune grčkih institucija, prema kojima, ukoliko se vrati drahma, realni pad standarda bi iznosio nevjerojatnih 80 posto za samo nekoliko sedmica. Grčke banke bi kolabirale, a uštede građana bi bile zamrznute. Devalvacija bi se utrostručila, odnosno učetvorostručila bi troškove za hranu, medinsku opremu i ljekove, od kojih je Grčka uvozno ovisna. Za grčki biznis bit će praktično nemoguće da pronađe kredite i investiture, a zbog socijalnih nemira, koji bi bili neminovni, našao bi se pogođen i za sada jedini izvor zarade – turizam.

Vlada bi bila prinuđena otplaćivati velike dugove, a ne bi imala novaca za to. Grčka je dužna Evropskoj uniji i Međunarodnom monetarnom fondu 148 milijardi eura od zadnjih kredita, te naknadnih 113 milijardi eura u obveznicama koje posjeduju privatni investitori i Evropska centralna banka. Grčke banke, koji su veliki potraživači grčke Vlade, jednostavno bi propale, dok bi grčka Centralna banka bila u nemogućnosti otplatiti preko 100 milijardi eura duga koji je uzela za sanaciju bankarskog sektora.

Bankarska kriza

Ako se vrati drahma inflacija bi bila velika i momentalna. Građani bi pojurili da povuku svoje ušteđevine iz banaka, jer bi u suprotnom izgubili puno zbog devalvacije, a Vlada bi požurila zalediti sav novac i spriječiti iznošenje eura u inostranstvo. Ovaj presedan bi unervozio investiture u drugim finasijskim nestabilnim zemljama eurozone, kao što su Italija i Španija i požurit će prebaciti pare na sigurno, naprimjer u njemačke banke, čime bi nastala bankarska kriza u čitavoj južnoj Evropi.

Investitori će povući ili stopirati investicije, a građani bi, zbog straha i loših vijesti, trošili manje, čime bi bacili čitavu eurozonu u recesiju. Ako se Grčka vrati drahmi, nema dileme da će ECB imati velike gubitke zbog kredita koje je odobrila ovoj prezaduženoj zemlji. Njemačko javno mnijenje, ionako ljuto i uznemireno zbog kreditiranja Grčke, tražit će da prestane kreditiranje s još većim iznosima u Italiji i Španiji.

Ako se Grčka vrati drahmi, nema dileme da će ECB imati velike gubitke zbog kredita koje je odobrila prezaduženoj zemlji.

To će dovesti ili do zbijanja evropskih redova i do stvaranja novih zajedničkih institucija, što nije za očekivati ako se ima u vidu da je u zadnje vrijeme evropski konsenzus, posebno u vezi s novcem, postao nemoguć ili, što je vjerovatnije, zbog rastućeg euroskepticizma u cijeloj Evropi, uključujući Njemačku, do rješenja da se ukine zajednička evropska valuta.

Grčka ekonomija, istini za volju, iznosi samo tri posto evropskog BDP-a, ali izlazak Atine iz eurozone može stvoriti finansijski i politički domino efekt u čitavoj Uniji. Evropski planeri već mjesecima rade na scenariju kako bi ublažili negativne utjecaje ako Grčka izađe iz eurozone, ali nije sasvim jasno kako mogu amortizirati negativne psihološke efekte, koji bi bili glavni generatori krize.

‘Šišanje’ duga

Jedna od mogućnosti koje se razmatraju je “šišanje” grčkog duga, odnosno oprost njegove polovice, ali ne zato, piše njemačka štampa, da bi se pomoglo Grčkoj, već da se spasi eurozona. Gotovo je nevjerovatno zašto ECB i MMF i dalje insistiraju na tome da Grčka dosljedno provodi mjere štednje. Mjere koje su usvojili evropski kreditori predviđale su da za dvije godine Grčka izađe iz duboke recesije. Recept je očigledno neuspješan, štaviše, on je kontraproduktivan, zato što će ove godine Grčka imati negativni rast od 6,5 posto, porast nezaposlenih se popeo na 22 posto, a broj građana koji su osiromašili i bukvalno se bore s glađu rapidno raste.

Ova receptura nosi Grčku pravo u kolaps, koji će dovesti do pada tripartitne Vlade Samarasa. Aktuelnu Vladu čine desničarska Nova demokratija, centristički PASOK i ljevičarski Dimar. Ankete pokazuju da će, ako padne Vlada, nove izbore dobiti ultraljevičarska Syriza Aleksisa Tsiprasa. Vršeći pritisak na Samarasa da što više štedi i da smanji penzije i plate, Evropa sama dovodi na vlast Tsiprasa, kojeg se boji i koji je za njih velika enigma i oličenje komunističke Nemeze.

Ove godine Grčka će imati negativni rast od 6,5 posto, porast nezaposlenih se popeo na 22 posto, a broj građana koji su osiromašili i bukvalno se bore s glađu rapidno raste.

Eurogrupa će vjerovatno kupiti malo vremena time što će dati novu tranšu od 130 milijardi eura da bi se spasio Samaras i bankrot Grčke, ali već svi znaju da to nije rješenje, zato što i najveći optimisti ne vjeruju da Grčka može realizirati ciljeve Eurozone i MMF-a, a to je da skrati dug na 120 posto BDP-a. MMF i EU se svađaju u vezi s tim da li je to moguće postići za osam ili 10 godina, dok svi znaju da je to nemoguć zadatak.

U ovom političkom ambijentu u Skoplje je doputovala ministrica vanjskih poslova Kipra Erato Kuzaku-Markulis, u svojstvu predsjedavajuće Vijeća EU-a. Ona je s makedonskim političarima tražila put kako da se odblokira grčki veto na Samitu EU-a u decembru, čime bi Makedonija počela pregovore za članstvo u EU-u, a u svjetlosti nedavno poslatih memoranduma na relaciji Atina – Skopje i susreta specijalnog izaslanika Ujedinjenih naroda Matthewa Niemitza s pregovaračima Vasilakisom i Jolevskim u New Yorku.

Ali, stanje u Grčkoj je tako loše, pa je neuspjeh njene misije u Skoplju skoro zagarantiran.

Izvor: Al Jazeera