Oreškin: Putin bi mogao napraviti novu državu da ostane na vlasti

Putin ne mora da promijeni Ustav da bi ostao na vlasti, kaže Oreškin (Al Jazeera)

Više od 107 miliona Rusa izlazi na predsjedničke izbore, na kojim se očekuje apsolutna pobjeda Vladimira Putina, koja bi mu osigurala četvrti šestogodišnji mandat. Politolog Dmitrije Oreškin za Al Jazeeru govori o posljedicama ovogodišnjih izbora, Putinovim planovima i budućnosti s kojom se suočava Rusija.

  • Hvala Vam što se izdvojili vreme za Al Jazeeru. Znamo da će pobediti Vladimir Putin. Šta je onda ključno pitanje ovog izbornog procesa u Rusiji? Šta je glavni cilj?

– Osnovni cilj, prema mom mišljenju, je da pobedi veoma ubedljivo i to iz dva razloga. Prvo, to će biti signal međunarodnoj zajednici da Putin ima podršku naroda i da je da je on demokratski izabrani lider. I drugo, mnogo važnije, to će biti signal ruskim elitama da on kontroliše situaciju.  Nije toliko važno koliko je ljudi za njega glasalo, jer i bez toga svi znaju da je dobar deo glasanja falsifikovan. Međutim, ako oni isporuče zadatu cifru, to znači da je situacija pod kontrolom. To znači da su regionalne elite pod kontrolom Kremlja i pišu one rezultate koji su Kremlju nužni. To je specifičnost i ruskih izbora i sovjetskih. Svi su znali da je 99  odsto u Sovjetskom savezu “Fake” ali to je bio znak da Kremlj u potpunosti kontroliše situaciju na čitavoj teritoriji. Zato je i Putinu potrebno da dobije više glasova, poželjno je oko 70 odsto i da obezbedi veću izlaznost.

Ako govorimo o tome kakva je intriga ovih izbora, ako je pobednik već poznat, onda mene, na primer, veoma zanima kako će se rasporediti glasovi u regionima – Moskva, Jekatarinburg, Nižnji Novgorod, Perm, ti veliki i razvijeni gradovi su sve više razočarani u Putina. I tamo je teže falsifikovati, jer je u gradovima drugačija sredina, drugačiji su ljudi, glasači su drugačiji, druge su izborne komisije i političke partije, hrabrije su. Drugačiji su članovi svih tih štabova i, što je veoma važno, i sami guverneri su drugačiji. To nije Čečenija, gde sve može. Zato je važno da vidim kako će se rasporediti podrška Vladimiru Ptuinu u raznim regionima, gradovima, selima.

  • Hoćete da kažete da za njega neće biti prava pobeda ako ne pređe 70 odsto?

– Treba priznati da Putin jeste popularan, i u normalnim uslovima on bi dobio 50 – 55 odsto, a treba mu da dobije 70 odsto. Otprilike 15  odsto će biti dodati. Mislim da će dobiti oko 70 odsto plus-minus pet  odsto, tj. od 65 odsto-75 odsto uz neveliku izlaznost. Izlaznost će biti manja nego na prošlim predsedničkim izborima. Tada je izašlo 65 odsto glasača, a sada mislim da će biti oko 60 odsto. Opet plus-minus pet odsto. Prema mom mišljenju biće velika razlika u glasovima, to jest rezultatima, jer reč “glasanje” nije tu baš primenljiva, dakle u rezultatima iz takozvanih “izbornih sultanata”: Čečenija, Dagestan, Kabardino-Balakarija, Tatarstan, Baškiristan, Tiva, Kalmikija, mnoge republike i plus Kemerovska oblast kojom rukovodi Aman Tulejev (guverner Kemerovske oblasti). Tamo će izlaznost biti 90 odsto i za Putina će glasati oko 90 odsto. A u Moskvi mislim da ni pola neće dobiti.

  • Ako Vas dobro razumem, on bi pobedio i u svakom slučaju i da je čitav proces u potpunosti regularan?

– Nije čitav proces sasvim neregularan. Tu je važno razumeti da postoji faktor falsifikovanja i postoji dobroćudni činilac. Naša zemlja se sastoji iz dve stvarnosti. Jedna je evropska i u njoj postoji borba, razmena udaraca. I tamo se dešavaju falsifikati, ali se to prati, njih pokušavaju da sakriju, o njima pišu. To je oko 60 regiona, od ukupno 85 regiona naše zemlje. A ima još 15 u kojima nema nikakvog otpora, nikakve konkurencije. O tome se ne može ni govoriti kao o falisifikatu, jer tamo prosto sednu i napišu potrebne rezultate.

  • Zašto je Putinu važno da dobije 70 odsto? Bio bi predsednik i sa 55 odsto osvojenih glasova. Šta je poruka?

– Takav način razmišljanja je evropski princip. On postaje predsednik i sa 55 odsto, ali to bi značilo da njegova pozicija nije neosporivo jaka, da on nema sve pod kontrolom. A ako dobije 70 odsto to znači da on nema konkurenciju, da ne postoji nikakva opozicija, on je jedan i jedinstven. 55 odsto plus-minus pet odsto, to je nestabilnija pozicija. Velika pobeda, sa visokim ciframa je poruka za regionalne elite, za bezbednosne elite i za poslovnu elitu da je sve pod kontrolom.

  • Da li je, prema Vašem mišljenju, jedan od glavnih ciljeva njegove kampanje bio da zaplaši građane, kako to pojedini vide na Zapadu, poruči da je on Rusija, da je sa njim Rusija stabilna, a bez njega nije? Da li je to jedna od njegovih ključnih poruka? Njegov slogan je “Jak predsednik, jaka Rusija” Da li Vi vidite analogiju u tome?

– Da, naravno, u izvesnom smislu. On mora da pokaže da je on jedan jedinstveni, da je oko njega okupljeno celokupno javno mnjenje, da nema nikog u okruženju ko mu je dorastao. Potrebna mu je razlika od 50 odsto u odnosu na drugoplasiranog kandidata. Da on dobije, na primer, 70 odsto, a Pavel Grudinin 15 odsto. Tih uslovnih 55 odsto pokazuje da je Putin orao koji leti visoko, bavi sa SAD-om, a svi ostali u poređenju sa njim su nekakvi pigmeji. To je logika vožda – on mora da bude jedinstven i niko ne sme ni da ga pogleda.

Zato je neophodno da se pokažu visoke cifre i uopšte nije važno na koji način se do njih došlo. Sada javnost vrlo dobro zna da u Čečeniji uopšte ne postoje izbori. Godine 2012. na prethodnim predsedničkim izborima izlaznost u Čečeniji je bila 98,6 odsto i to pri činjenici da minimum četvrtina odraslih Čečena radi izvan teritorije te republike. Znači, oni su se svi za izbore vratili, glasali, a onda se vratili natrag u Vladivostok, Kalinjingrad, Moskvu i druge gradove. To je nemoguće. A od tih koji su došli u Čečeniju za Putina je glasalo 99,8 odsto, 2012. na prošlim izborima. Naravno da je to budalaština i namešteni rezultat. Pored Čečenije nalazi se Dagestan gde nije glasalo 99 odsto već 90 odsto. I tako dalje. Niko se posebno ni ne trudi da takve izbore nazove savršenim. Nazivaju ih “zonom specifične izborne kulture”. Ustvari je to “zona totalnog falsifikata”.

  • Zašto skoro niko ne govori o tome ko će Putina naslediti posle šest godina?

– Putin. Naslednik Putina biće Putin.

  • Šta to znači? Promeniće Ustav?

– Ne, ne, ne.

  • Hoće li ubediti javnost da nema nikog drugog osim njega, i promeniti Ustav da postane doživotni predsednik?

– Vidite, uopšte nije potrebno da se promeni Ustav. Ja mislim da se on neće odlučiti na takav korak. To je previše grubo. Putin ne voli grub pristup. On može u okvirima aktuelnog Ustava da postane premijer. Bez potrebe da menja ustavne odredbe, on će vlast da povuče sa sobom i postaće premijer sa većim ovlašćenjima od, na primer, kancelara Nemačke. Predsednik će biti ikebana, čovek koji ispunjava reprezentativnu funkciju kao u Nemačkoj. To je jedna mogućnost. Druga mogućnost je da se napravi nova država. Na primer Savez Rusije i Južne Osetije. Ili na primer Savez Rusije i Abhazije. Nova država, novi Ustav, novi parlament, a predsednik isti. Ima mnogo mogućnosti. Problem je u tome da Putin sada drži sve pod kontrolom, on je vožd. Pod njegovom je kontrolom i izvršna i zakonodavna i sudska vlast i čak i nad izborima ima vlast.

Potpuno je nebitno kako se zove njegova funkcija: predsednik, premijer, lider nacije. Problem je, meni se čini, u tome što on ne može da siđe sa tog stuba na koji se popeo iz jednog prostog razloga. Ako u našoj zemlji, u samoj suštini ne funkcioniše Ustav, zakoni, pravo, onda funkcioniše samo onaj koji sedi na samom vrhu piramide i njegova volja se smatra zakonom. Dakle, ako se ti spustiš sa te piramide i tamo se popne neko drugi onda njegova volja počinje da bude zamena za sve institucije. Onda je on i sud i zakonodavna i izvršna vlast, a ti postaješ mali, slab i ni do kolena, nemoćan. Putin ne može na to da pristane. On nije tako smeo čovek kao što je bio Jeljcin. Jeljcin je otišao s vlasti, jer je imao ideju kakva Rusija treba da bude. To je za njega bilo važnije od njegove sopstvene budućnosti. Poverovao je Putinu i dao ostaku. Putin je zaista i ispunio svoja neformalna obećanja Jeljcinu. Putin nije kao Jeljcin, on ne može da ode. On ne veruje i zato će se držati vlasti do smrti. U kakvom formatu će on to učiniti to je deseto pitanje po značaju.

Izvor: Al Jazeera