Osborne: Kultura Bosne važna je i za Evropu

Razgovarala: Saida Mustajbegović

Svaka njegova posjeta Sarajevu ostavi posebnog traga i poruke koje nosi o Bosni i Hercegovini – bio je prije nekoliko mjeseci, da podrži rad plenuma u Mostaru, a bio je i u ratnim godinama uz bosanskohercegovački narod. Ovaj put došao je zbog predstavljanja ideje Međunarodne grupe podrške socijalnoj pravdi Bosni i Hercegovini, na skupu koji je organizirao Otvoreni univerzitet u Sarajevu, a nakon toga otišao je u Vijećnicu vratitit joj dio koji je dobio u ratu.

Godine 1993. sarajevski muzičar Vedran Smailović poklonio mu je kameni detalj iz razrušene biblioteke. Tada se ovaj, prije svega, veliki čovjek, aktivista, profesor, kompozitor zarekao da nesvakidašnji dar prima samo na čuvanje. I održao je obećanje u svečarskom danu, kada je za javnost otvorena Vijećnica.

Šarmantni i simpatični irski Škotlanđanin Nigel Osborne (1948) u Bosnu i Hercegovinu neprekidno dolazi od ranih devedesetih i donio je ovdašnjim ljudima mnogo dobrog. Profesor na prestižnim univerzitetima, predsjednik Odbora za kulturu Svjetskog ekonomskog foruma, aktivista i borac za ljudska prava koji je učestvovao u revolucijama u Poljskoj (čiji se najvažniji čin održao u luci Gdanjsk 13. decembra 1981. godine) i Češkoj (gdje je drugovao s Vaclavom Havelom), a od 1992. godine se uključio u odbranu Bosne i Hercegovine.

Kompozitora i borca za ljudska prava britanski mediji označavaju kao “najbolje čuvanu muzičku tajnu Velike Britanije”, a studirao je kompoziciju kod Kennetha Leightona i Egona Wellesza. Zanimanje za novu poljsku muziku, radove Lutoslawskog, Pendereckog, Goreckog… odveli su ga početkom sedamdesetih na postdiplomski studij.

• Malo je primjera da ljudi koji nisu Bosanci kažu kako im je životni san, prije nego što sklope oči, vidjeti Bosnu mirnu. Otkuda toliko ljubavi prema Bosni i Hercegovini?

Znam Bosnu 50 godina. Vidio sam kakva je Bosna: ima posebnu i lijepu kulturu, važnu ne samo za Balkan nego i za Evropu. Preživio sam, pomalo, s vama užas rata. Uz mnogo ljubavi koju imam za Bosnu tu su, naravno, i žaljenje i bijes. Jer, kada je Bosna slobodna, svi ćemo mi biti više slobodni.

• Involvirani ste u rad i inicijativu okupljanja Međunarodne grupe podrške socijalnoj pravdi Bosni i Hercegovini. Koja je vizija i misija ovog, uvjetno rečeno, pokreta? Mnoga značajna imena su mu pristupila?

Naša misija je lobiranje kod međunarodne zajednice i međunarodnih pokreta da saslušaju ponovno pronađeni glas građana Bosne i Hercegovine te da prihvate i poštuju nove oblike demokratije, a koji će proizaći iz pokreta plenuma, bez obzira na to jesu li oni u skladu s trenutnom političkom i ekonomskom modom ili nisu. Lobiranje kod međunarodnih agencija i vladinih tijela, poput OSCE-a i snaga Daytona, da insistiraju na trenutnom prestanku zastrašivanja na radnom mjestu, nadzora i fizičkog nasilja nad demonstrantima; ali i lobiranje kod međunarodnih agencija da budu spremne spriječiti privatne sigurnosne snage i preostale paravojne formacije da stoje na putu domokratskog procesa.

Želimo formirati grupe međunarodnih advokata na visokom nivou, koji će biti u stanju pripravnosti i koji će braniti demonstrante koji su uhapšeni tokom protesta u februaru protiv optužbi poput “terorizma” ili “udruženog zločinačkog poduhvata” i koji će pružiti stalnu pravnu pomoć demonstrantima, plenumima i ostalim građanskim inicijativama. Cilj nam je osigurati da političke stranke ne manipuliraju policijskim snagama, da brane prava mirnih demonstranata, uključujući i njihovo pravo da protestiraju na javnim mjestima, a da bi zauzvrat uživali u punom povjerenju i poštovanju građana.

Insistirat ćemo da se zahtijeva istinitost, otvorenost i kraj cenzuriranju bosanskih medija. Sloboda govora ne podrazumijeva slobodu laganja i manipuliranja činjenicama te želimo uspostaviti tematske radne grupe koje će ponuditi podršku plenumima i ostalim demokratskim inicijativama, kao i organiziranje konkretnih programa.

• Bili ste dio Pokreta za koji je uvriježeno mišljenje da je najvažniji za početak pada komunizma u Poljskoj, ali i u istočnoj Evropi. No, na Otvorenom univerzitetu u Sarajevu zimus ste rekli kako to, ipak, nije bio uspješan pokret.

Prvo, nisam nikad bio protiv komunizma. Bio sam u bivšoj Jugoslaviji, radio sam na njenoj reformi. Ali, mi smo prodali našu revoluciju za desnicu i neoliberalizam. Prvi dan kod Havela, kao predsjednika države na Hradcanima, dolazio je Jeffery Sachs iz Međunarodnog monetarnog fonda i insistirao na privitizaciji svega. Odmah je i radikalno skratio budžet za kulturu, koja je bila instrument promjena. Time je razbio Čehoslovačku. Zato Bosna mora studirati ovaj primjer.

• Zašto mislite da je poljsko iskustvo primjenjivo u Bosni i Hercegovini?

Ne mislim da je to posebno korisno. Samo se sjećam slične ljudske atmosfere u plenumskom pokretu kao i u Solidarnosti. Zapravo, i Solidarnost je kao pokret bio uspješan.

• U intrevjuu za sarajevsku Slobodnu Bosnu prije nekoliko mjeseci kazali ste da ste čekali revoluciju u Bosni i Hercegovini jer mislite da bi se Zapad preko nje mogao opametiti. Kako?

Mislim da bi Zapad prihvatio (ne bi pomagao) konstruktivnu revoluciju u Bosni i Hercegovini. Svi znaju da današnji sistem ne funkcioniše kako treba; znaju da Bosna ima ogroman potencijal kada je slobodna da normalno funkcioniše – prije svega bez igre pseudo-nacionalizma.

• Mišljenja ste da treba ukinuti moć bosanskohercegovačkim nacionalističkim strankama. Kako je to realno izvodivo bez protektorata?

Nadam se da će nacionalne stranke nestati. Ljudi ne vjeruju u to – u njih, jer ništa dobro nisu dale nikome. Ima jedan narod u Bosni – bosanski narod (naravno, različitih vjera). Taj narod zajedno može sve, a u komadima ništa.

• Nekoliko mjeseci je proteklo od početka demonstracija i plenuma u Bosni i Hercegovini. Prvobitno ste smatrali da se na njima može izroditi nova stranka koja će ponuditi nove ideje koje bi zemlju izvele iz priče o bijedi i korupciji. Možemo li do sada izdvojiti ijednu ideju kao primjer u kojem bismo vidjeli da je takvo nešto realno očekivati? Ili se u Bosni može desiti isto što i u Češkoj?

Mislim da plenumski pokret nije organ demokratije, on je instrument za stvaranje demokratije. Ako se plenumski pokret promijeni u stranku postdejtonskog sistema, onda treba biti novi pokret. Svaki takav pokret ide valovima – posebno u Bosni, gdje su ljudi izgubili energiju u okrutnom ratu i 20 godina stagnacije. Sad smo malim korakom u dubini, koja je isto važna – to je momenat za razvijanje politike, ideologije, strategije… Drugi val bit će lakši i više definiran. Naprimjer, plenumski pokret je prije svega socijalni pokret i mora sada definirati i politički sadržaj.

Da, vidim kako ima realna mogućnost za razvoj situacije kao u Češkoj. Član sam i ovog pokreta i vidim da ima nešto slično – zato se vjerovatno može dogoditi tako nešto.

• Činjenica je da je ekonomija – industrrija ono od čega države, odnosno ljudi žive. U Bosni i Hercegovini ono što je preživjelo rat uništeno je privatizacijama. Činjenica je da je rijetko koja od njih uspješna. Šta je u tom smislu rješenje za Bosnu i Hercegovinu?

Rješenje je miješana socijalna ekonomija. Model neoliberalizma ne funkcioniše. U bogatom sistemu, dobro razvijenom, može nekad pomalo funkcionisati, ali u Bosni ne funkcioniše. Svijet treba novu politiku, iz blagog dobronamjernog lijevog (ne govorim o agresivnoj ljevici). Ima, naprimjer, nešto između kooperative i “social enterprise” [društvene poduzetnosti] što može biti jedan od nekoliko mogućih modela.

Izvor: Al Jazeera