Osveta ISIL-u neće biti samo slatka

Despotizam koji dolazi sa vrha može uzgajati i uzgaja tiraniju sa dna, donoseći razočarenje (AP)

Piše: Khaled Diab

Abasidski halifat bio je period čarobnih priča koje su mogle ispuniti 1.001 noć. “Halifat” grupe Islamska država Irak i Levant dao nam je dovoljno strahota koje mogu ispuniti 1.001 strah.

Najnoviji zločin kojeg je počinio islamistički kult smrti bio je spaljivanje jordanskog pilota Moaza al-Kassasbeha, čije se pogubljenje navodno dogodilo početkom januara. Brutalno ubistvo izazvalo je užas i osudu širom svijeta. Vijesti su teško pogodile Jordan, a Jordanci su zapanjeni okrutnošću ubistva. Ohrabren ljutitim javnim mišljenjem, Jordan je obećao brzu odmazdu.

Loše osmišljena upotreba sile može potaći na val nasilja.

“Naša kazna i osveta bit će velika koliko i gubitak Jordanaca”, obećao je Mamdouh al-Ameri, glasnogovornik jordanskih naoružanih snaga.

Iako je poriv za osvetom snažan i iako ona na prvi pogled može biti slatka, osveta poslije ostavlja gorak okus i nosi ozbiljne posljedice. Uzvraćanje istom mjerom vrlo lako se može obiti o glavu. Umjesto da neutralizira prijetnje, loše osmišljena upotreba sile može potaći na val nasilja u Jordanu, koji se nalazi visoko na ISIL-ovoj listi meta.

Nihilističko tumačenje islama

Pored toga, uz pritisak 1,3 miliona sirijskih izbjeglica, Jordan se već sada nalazi na rubu nestabilnosti. Uprkos činjenici da će ovaj zločin umanjiti ograničenu podršku koju ISIL uživa u jordanskim selefijskim krugovima, sve što je potrebno je mala grupa predanih simpatizera da se razaranje pokrene.

Ako je ISIL virus, kao što mnogi tvrde, onda borba protiv njega antibiotikom nasilne represije samo može stvoriti još smrtonosniji virus. Zapravo, ISIL se hrani brutalnošću.

“ISIL vjeruje u potpunu i kreativnu odmazdu i zastrašujuće nasilje”, rekao mi je Hassan Hassan, sirijski novinar i analitičar, koji je koautor opsežne knjige o ISIL-u.

Jordan se već sada nalazi na rubu nestabilnosti.

Obavezno štivo ISIL-ovih boraca, objašnjava Hasan, je knjiga Idrat Al-Tawahhush (Upravljanje divljaštvom) autora Abu Bakr Naji, koji argumentira da poenta “džihada nije milosrđe, nego pretjerano nasilje, a da je milosrđe poenta ostatka vjere”.

Odakle je ISIL pokupio takvo nihilističko tumačenje islama? Dio odgovora je izljev brutalnosti u kojem je ono začeto.

“Čovjek ne može shvatiti nasilna razmišljanja članova ISIL-a bez da prepozna da je baatizam jedan od sastojaka koji formira takav način razmišljanja”, napominje Hassan.

To se moglo vidjeti za vrijeme masakra u Hami 1982. godine, koji je naredio Hafez al-Assad, i za vrijeme četiri protekle godine krvoprolića koje predvodi njegov sin Bashar.

Zlatno doba civilizacije

U susjednom Iraku je Saddam Hussein – koji je vjerovao u brzu “pravdu” – koristio hemijsko oružje, uz saglasnost SAD-a, protiv Iranaca i svojih građana. Dodajte tome vakuum kojeg je ostavila strategija “šokiraj i ulij strahopoštovanje” za vrijeme američke invazije, koja je nanijela razaranja neviđenih razmjera još od napada Mongola u 13. stoljeću, i imate savršenu oluju.

Zapravo, periodi ovakvih užasnih destrukcija često predstavljaju inkubatore smrtonosnih ekstremizama. Prije osam stoljeća, dok su Mongoli pustošili veći dio Bliskog istoka, Ibn Taymiyyah formulizirao je veoma utjecajan koncept selefizma i džihada. Te njegove formulacije će imati dubok utjecaj na regiju, uništavajući racionalizam i slobodnu misao na kojoj je izgrađeno zlatno doba islamske civilizacije.

ISIL-ova ideologija i njegov ‘halifat’ nisu zasnovani na historijskim činjenicama.

Sve to podcrtava da, iako se protiv ISIL-a također treba boriti na ratištu, glavna ratišta su ideološka, politička, socijalna i ekonomska. Kako bi se smanjio broj regruta, trebaju se naći efikasni načini da se pokaže kako ISIL-ova ideologija i njegov “halifat” nisu zasnovani na historijskim činjenicama i da se protive viziji koja je nekada učinila islam snažnim i prosvijetljenim.

Protiv socioekonomske nejednakosti, nekažnjavanja elita, njihovog služenje stranim silama više nego vlastitom narodu i raširene korupcije – što predstavljaju glavne platforme radikalnih grupa za regrutiranje – moramo se odlučno boriti.

Uvažavanje pluralizama i raznolikosti

Pored toga, krajnje je vrijeme da arapske zajednice brane svoju slobodu vjerovanja i razmišljanja kako bi postale otporne na vjersku radikalizaciju samoprozvanih branitelja vjere, bilo da su to pojedinci, grupe ili država. Te arapske zemlje, koje u teoriji prepoznaju takve slobode, trebaju ih ispravno i dosljedno provoditi. One zemlje koje to ne rade, kao što su zemlje Zaljeva, moraju početi uvažavati pluralizam i raznolikost.

“Sve dok arapske vlade budu izbjegavale jasnu predanost slobodi vjerovanja njihov stav će dati legitimitet djelovanju grupa poput ISIL-a”, tvrdi Brian Whitaker, bivši urednik rubrike Bliski istok u The Guardianu.

Sloboda, pravda, jednakost i dostojanstvo moraju biti naša rješenja.

Što je još važnije, regija se treba pozabaviti svojim demokratskim deficitom. Despotizam koji dolazi sa vrha može uzgajati i uzgaja tiraniju sa dna, donoseći razočarenje.

Ukratko, kako bi dokazali da je nasilni islamizam iluzija, sloboda, pravda, jednakost i dostojanstvo moraju biti naša rješenja.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeere