Oswiecim: Život u sjeni Auschwitza

Svijet se sprema obilježiti 70. godišnjicu oslobađanja iz najvećeg nacističkog logora Auschwitza. Nekoliko hiljada turista dnevno posjeti muzej, ali u grad Oswiecim, koji je mnogo poznatiji po svom njemačkom nazivu Auschwitz, dolazi tek četvrtina, javlja Nadina Maličbegović, novinarka Al Jazeere.

Prazne su ulice Oswiecima u bilo kojem dijelu dana, pa se gotovo nestvarnim čini podatak da tu živi blizu 40.000 stanovnika.

Ali iza sivih zidova zgrada odvija se život. Lijep, ali zauvijek obilježen, kažu Mirek Sobanik i Piotr Sikora.

“Od djetinjstva smo svjesni šta se desilo ovdje. Ne možemo to zaboraviti ili zanemariti. Zauvijek ćemo živjeti s logorom, ali moramo praviti razliku – ovdje je Auschwitz – logor, a ovdje Oswiecim i njegovo stanovništvo”, kazao je Sobanik.

Muzikom žele prevazići tešku prošlost, gradu donijeti radost, mir.

Sikora je rekao: “Naša pjesma kaže: ‘Moj grade, ti nisi kriv za ono što se ovdje dogodilo. Moj grade, moj grade, hoćeš li ikada biti drugačiji’. Želimo da ljudi prestanu percipirati Oswiecim jedino kao grad logora.”

U bivši logor Auschwitz, sada muzej, odlaze srednjoškolci u okviru programa suočavanja s prošlosti. Uče o stradanju više od milion ljudi, uglavnom Jevreja. No, mimo toga, žive uobičajenim životom.

‘Dio historije’

“Prvo što me pitaju kada odem vani je – kako možeš živjeti – neki kažu pored logora, neki kažu u logoru, što je apsurdno. Onda moram objašnjavati da ovaj grad postoji 8.000 godina, a da je logor iz prošlog stoljeća. Da je dio naše historije, a ne naše sve”, rekao je učenik Piotr Makulec.

Makulecovi vršnjaci na studij uglavnom odlaze u Krakow. Ali on bi želio ostati ovdje.

“Ovdje sam rođen. Volim ovo mjesto. S kampom ili bez njega, ovdje je fino živjeti”, rekao je.

Lokalna vlast i država brinu o budućnosti ovog mjesta.

Načelnik odjela za promociju grada Marek Tarnowsky je kazao: “Neke fabrike su ranije otpuštale radnike, a sada ih ponovno zapošljavaju. Planirane su i nove, milionske investicije. Samo jedna od tih fabrika, hemijska, planira ulaganje od 250 miliona eura.”

“Nezaposlenost u Oswiecimu manja je od poljskog prosjeka i iznosi blizu 11 posto. Istina, najveći broj fabrika je zatvoren, ali su otvorene neke nove. I sam muzej Auschwitz zapošljava blizu 750 ljudi”, javlja Maličbegović.

Mieczyslaw Jakuczek, svjedok Drugog svjetskog rata, pedesetih godina je radio u Auschwitzu, iako su mu 1943. nacisti u ovom logoru ubili oca.

“Radio sam u kampu pedesetih godina kao plastičar. Tada je sve izgledalo tako stvarno. Prljavo, mračno mjesto djelovalo je zastrašujuće. No, sad je sve lijepo sređeno i kako godine prolaze – ni ono što se dogodilo više ne osjećate kao teret”, ocijenio je Jakuczek.

Prije petnaest godina umro je i posljednji Jevrej u gradu. A nekada su u Oswiecimu Jevreji činili šezdeset posto od ukupnog stanovništva.

Izvor: Al Jazeera