Otkud Kosovo i Jasenovac u izbornoj bici za Beograd

Najnovija politička utakmica u glavnom gradu Srbije već odavno je nazvana 'bitka za Beograd' (Sava Radovanovi? / Tanjug)

Još dok se nije znalo kada će biti održani beogradski lokalni izbori, raspisani za 4. mart ove godine, kao i da li će uz njih Aleksandar Vučić posegnuti i za raspisivanjem vanrednih parlamentarnih izbora u Srbiji, od kojih je odustao u posljednji čas, predsjednik Srbije je, na pitanje sa čime izlazi pred Beograđane odgovorio: “Pogledajte kroz prozor – gradimo na sve strane”.

Nekako istovremeno sa Vučićevim “gledanjem kroz prozor”, Dragan Đilas, bivši gradonačelnik Beograda, koji je četiri godine apstinirao od bavljenja politikom, na pitanje zašto se baš u ovom trenutku vraća na političku scenu odgovorio je na istovjetan način kao i Vučić: “Pogledajte kroz prozor i sve će vam odmah biti jasno”.

Identični odgovori dvojice srbijanskih političara, naravno, samo bi one potpuno neinformisane mogli navesti na pomisao da pripadaju istoj političkoj grupaciji. Radi se, naravno, o glavnim rivalima “bitke za Beograd”, kako je već odavno nazvana najnovija politička utakmica u glavnom gradu Srbije. Samo što u prvom slučaju Vučić vidi sve pozitivno, a Đilas krajnje negativno. Ono što je za prvog izgradnja, to je za drugog rušenje, ono što je za prvog ljepota Božija, to je za drugog đavolja rabota… A sam đavo, kao što je poznato, skoro redovno je u detaljima koji se baš i ne vide uvijek kroz prozor nego ponekad treba pogledati i na ulične stubove izlijepljene najrazličitijim porukama.

Tako, naprimjer, izvjesni Dušan sa Dušanovca kaže da drži časove fizike za 400 dinara po satu (oko 3,5 eura), dok se odmah ispod njegovog oglasa nudi lakiranje noktiju za 500, a nadgradnja istih za 700 dinara (oko šest eura). Važno je napomenuti da profesori fizike i ne samo fizike, kada je u pitanju cijena njihovog rada, pod uslovom da imaju sreću da rade, sa platama znatno zaostaju za manikirima i pedikirima…

O ovakvim disparitetima vrijednosti svega i svačega na crnom i legalnom tržištu, nažalost, ni vlast ni opozicija se neće izjašnjavati u predizbornoj trci iako se kampanja već zahuktava, a broj zvaničnih lista kandidata za odbornike se i dalje povećava. Kao da su mnogi zaboravili da su prije četiri godine od 20 prijavljenih samo četiri liste prešle izborni cenzus od pet odsto.

Akteri predstojećih beogradskih izbora, nažalost, neće primijetiti ni brojne poruke sa društvenih mreža koje bolje od bilo čijih predizbornih govora svjedoče o atmosferi u društvu. Ilustrativna je u tom smislu poruka Miloša Vojinovića koji je prije deset godina završio XIII beogradsku gimnaziju.

“Iako danas svi imamo po 28 godina, niko nema dete, trećina je otišla u inostranstvo, trećina se sprema da ode, ostali žive kod roditelja. Oni retki koji su se zaposlili kažu da su posao dobili zahvaljući poznanstvima”.

Vučić i Dačić odvojeno

Kao što su sama Srbija i njen glavni grad prepuni kontroverzi, tako su i politički protagonisti zaokupljeni svojim planovima i računicama kako da odbrane ili obore postojeću vlast koju personifikuje predsednik republike Aleksandar Vučić koji je, kao što smo već rekli, napravio presedan i odustao od vanrednih republičkih izbora koje je do sada redovno koristio i kao oružje za osvajanje vlasti u najvećem gradu.

Ovaj put njegovo ime će se naći na izbornom listiću pod firmom “Aleksandar Vučić – zato što volimo Beograd”, prvi put bez spominjanja imena njegove Srpske napredne stranke i koalicionih partnera. Tako će se prvi put dogoditi i da se predsjednik države kandiduje za fotelju gradonačelnika jednog grada, pa makar bio i veličine Beograda u kojem živi nešto više od 1,6 miliona stanovnika i, pazi sad, u kojem ima skoro isto toliko onih sa pravom glasa.

Nosilac Vučićeve liste formalno je, političkoj javnosti potpuno nepoznati, direktor Dječije klinike u Tiršovoj dr. Zoran Radojčić, specijalista dječije hirurgije i urologije i profesor na Medicinskom fakultetu, ali nije sigurno da će i on postati gradonačelnik i ako ta lista sama ili u koaliciji sa nekim drugim napravi većinu u beogradskoj skupštini. Na listi se našlo nekoliko ličnosti iz javnog života koje su iz različitih pobuda, prije svega lične prirode, podržali listu ali i izjavili da to što su na listi ne znači da će postati i gradski odbornici pa ni članovi Vučićeve stranke.

Tu su balerina Aja Jung, direktorka Međunarodnog festivala igre, Živorad Nikolić, urednik “Žikine šarenice”, koja se emituje na RTS-u, glumac Branko Milićević Kockica, košarkaš Milan Gurović i drugi.

Čak ni ova potpuno nova imena nisu mogli sakriti pojavljivanje na listi, istina pod prilično niskim brojevima, sadašnjeg gradonačelnika Siniše Malog i gradskog menadžera Gorana Vesića, koji tako ostaju glavni kandidati da ostanu na sadašnjim funkcijama. Radi se o ljudima od najvećeg Vučićevog povjeranja, umiješanih u sve beogradske afere od nezakonitog rušenja na gradilištu “Beograda na vodi” do prenamjene bivšeg Trga Dimitrija Tucovića i pretvaranja Slavije u muzičku fontanu.

Veliko je pitanje u ovom trenutku i da li će beogradske teme uopšte opredijeliti ishod martovskih izbora i da li će Beograđani, bez obzira na političke simpatije, zaboraviti prošlogodišnje svakodnevne blokade u gradu koje su im život činile nepodnošljivim.

Opasno zaoštravanje sa Prištinom i Zagrebom

Vučić je naravno potpuno svjestan da je svejedno ko je na njegovoj listi jer je odavno uspostavio sistem da je on nosilac svake liste na bilo kom izbornom takmičenju u Srbije, od onih za odbore u opštinskim mjesnim zajednicama, pa sve do predsjedničkih, jer je svako izjašnjavanje, zapravo plebiscitarno izjašnjavanje za ili protiv Vučića. Tako će vjerovatno biti i 4. marta.

Zato sam Vučić i Ivica Dačić, mali od Vučićeve palube, proteklih dana posežu za temama koje ponajmanje imaju veze sa funkcionisanjem grada Beograda. Njihove slike sa Kosova ili iz Istanbula ili Njujorka svakodnevno zatrpavaju medijski prostor, što nikako ne može biti nevažno u predizborno vrijeme, kao ni najnovija odluka Vladimira Vladimiroviča Putina da baš sada odlikuje Ivicu Dačića kao velikog prijatelja Ruske Federacije (nakon što je iste kolajne ranije dodijelio Emiru Kusturici i Tomislavu Nikoliću). Pitanje zašto je izostavio Vučića zavrjeđuje posebnu analizu jer može, ali i ne mora da govori mnogo toga.

Zanimljivo je da Ivica Dačić u izbornu trku ulazi sam, tačnije uz podršku Dragana Markovića Palme i njegove Jedinstvene Srbije. Očigledno je da lider socijalista pokušava da se koliko-toliko profiliše kao zaseban politički entitet nakon što je pet godina bespogovorno slijedio Vučića, što je zaprijetilo potpunom nestanku identiteta Socijalističke partije Srbije i njenom utapanju u Srpsku naprednu stranku.

Ili se radi o pokušaju utvrđivanja stvarne političke težine Dačića koji bi u slučaju da bude neophodan za postizborno koaliranje u Beogradu, mogao zatražiti i da mu to Vučić plati gradonačelničkom foteljom za nekog od njegovih pulena. I Vučić kao i Dačić državničke su funkcije, predsjednika države i ministra spoljnih poslova, ali i sve druge državne resurse intenzivirali do te mjere da mogu direktno uticati ne samo na beogradske izbore nego i situaciju u cijelom regionu koja se rapidno pogoršava.

Tako prvi kao bajagi ne priznaje granicu prema Kosovu, a Dačić za ustaške zločine u Drugom svjetskom ratu indirektno okrivljuje sadašnje hrvatsko rukovodstvo koje, navodno, ne želi da se pokloni sjenima zaklanih Srba, Jevreja i svih antifašista u tom nacističkom logoru. I onda je ministarstvo na čijem je čelu Dačić priredilo izložbu o Jasenovcu na Ist Riveru upućujući otrovne političke strijele prema Andreju Plenkoviću kao da je riječ o Andriji Artukoviću, a ne predsjedniku današnje hrvatske vlade.

Zato bi bilo zanimljivo da ih neko obojicu upita: “Izvinite, a kakve to veze ima sa beogradskim izborima?”

Važna je mobilizacija, važne su jake riječi, a u srpskoj kolektivnoj svijesti Kosovo je odavno zapisano kao kolijevka naroda ili, u posljednje vrijeme, i kao srpski Jerusalim, a Jasenovac najveće stratište u kojem je likvidirano 700.000 Srba, Jevreja i antifašista. I ništa tu ne bi bilo sporno da se strašnim činjenicama teške i krvave balkanske istorije ne manipuliše u svrhu dobijanja dnevno-političkih poena što je i bezobrazno i degutantno bez obzira sa koje strane dolazilo.

Opozicija još nije uspjela da se ujedini

S druge strane, počela je potpuna demonizacija opozicije u prodržavnim medijima, a glavna meta je, naravno, Dragan Đilas.

Opozicija ni ovog puta nije uspjela da se ujedini, mada grupacija koja je izbacila bivšeg lidera Demokratske stranke Dragana Đilasa kao kandidata za gradonačelnika nikako nije za potcjenjivanje. Iza liste registrovane pod nazivom “Dragan Đilas – Beograd pobeđuje, ljudi odlučuju” stali su Pokret slobodnih građana Saše Jankovića, Narodna stranka Vuka Jeremića, Levica Srbije Borka Stefanovića, Pokret za preokret Janka Veselinovića kao i Udruženi sindikat “Sloga”.

Đilasa je podržao i legendarni košarkaški trener Dušan Ivković, a na listi su poznati karikaturista Predrag Koraksić Koraks, profesori Neda Todorović i Rade Veljanovski, reditelj Zdravko Šotra, advokat Vladimir Todorić i mnogi drugi. Lider Pokreta slobodnih građana Saša Janković je izjavio da Beograd ima posebno mjesto u Srbiji i da biti žitelj glavnog grada znači i obavezu prema svim građanima Srbije, zbog čega su predstojeći izbori “bitka za cijelu Srbiju”.

Svi poput Koraksa očekuju da će se “savladati hidra koja je pustila pipke na sve strane”.

Prava šteta je što je ovog puta Demokratska stranka, iz koje su manje-više demisionirali svi političari sa liste “Dragan Đilas – Beograd pobjeđuje, ljudi odlučuju”, odlučila da na beogradske izbore izađe odvojeno i kandiduje svog predsjednika Dragana Šutanovca za gradonačelnika. Listu koju su nazvali “Da oslobodimo Beograd” predvodi Vesna Rakić Vodinelić, a podržali su je i Nova stranka Zorana Živkovića, Socijaldemokratska partija Borisa Tadića i ZEP Zeleni.

“Oslobodioci Beograda” okupljeni oko Šutanovca očigledno su u opozicionom nadgornjavanju odbili da budu “donji”, odnosno da još jednom, kao na prošlim predsjedničkim izborima, progutaju knedlu i kao što su tada podržali Sašu Jankovića, sada podrže Đilasa jer imaju potpuno isti politički cilj: da smijene postojeću vlast. Kao i grupa građana “Ne davimo Beograd”…

Iznenađenje je i pozicioniranje Saše Radulovića iz pokreta “Dosta je bilo” uz ekstremno desnu opciju “Dveri” koji bi i ako pređu cenzus i ako ne pređu, najvjerovatnije, glasove pridružili nekom drugom, a ne demokratskoj opoziciji, upravo kao i Luka Maksimović, ex Ljubiša Preletačević Beli koji se sukobio sa svojim pokretom “Samo jako” zbog odluke da na izbore izađe u svom pravom, a ne fiktivnom imenu i odijelu.

Od onih koji će najvjerovatnije preskočiti cenzus mora se spomenuti i kandidatura Aleksandra Šapića, sadašnjeg predsjednika najveće opštine Novi Beograd, ispred grupe građana čiji glasovi bi takođe značajno mogli odrediti pobjednika beogradskih izbora.

Nije važna stvarnost, nego slika o njoj

Svi ostali, a “tek” je predato 11 izbornih lista (rok ističe 16. februara) najvjerovatnije će ostati tzv. bačeni glasovi koji će po Dontovom sistemu biti dodijeljeni onima koji preskoče cenzus, odnosno onima koji osvoje najviše direktnih glasova. Moguće je da baš ti bačeni glasovi prevagnu u korist ostanka Vučića na vlasti u Beogradu. Sa procjenama, međutim, ne treba žuriti jer je do izbora ostalo nešto više od mjesec dana bitke za svaki glas ili “za Staljingrad” kako je to slikovito uporedila Sanda Rašković Ivić iz Narodne stranke.

Ali, vratimo se favoritima, glavnim oponentima Vučiću i Đilasu, i onom njihovom gledanju kroz isti prozor sa početka teksta. Jer, u politici prečesto nije važno kakva je stvarnost nego kakva je slika te stvarnosti koja se proizvodi i kakva se poruka šalje glasačima.

Ne griješi Đilas mnogo kada ponavlja da je potrebno osigurati pomoć za mlade bračne parove, za trudnice, besplatne udžbenike za školarce da “napravimo život bolji za sve sugrađane” kao ni u ocjeni da je “u Beogradu i Srbiji zavladala strašna mržnja prema onima koji misle drugačije”.

U pravu je i Šutanovac kada ocjenjuje da je vrijeme “da se Beograd odrekne šunda i kiča i nepristojne i bahate vlasti”, ali je najvjerovatnije u pravu i Đorđe Vukadinović, urednik Nove srpske političke misli koji smatra da “opozicija gubi jer ide u više kolona” ali da, kako kaže, “još nije kasno da se naprave celine”.

“To je jedini način da se uzdrma vlast SNS-a, jer nemaju većinu u Beogradu. Tu je realna šansa. Svi će se boriti za cenzus, a velika je greška što nije bilo više truda da se napravi jedna ili dve kolone”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera