Otmica američkog marinca: Razmjena za pet talibana

Oslobađanje američkog marinca Bowea Bergdahla nakon što su ga talibani držali pet godina u zatočeništvu bio je radostan trenutak za njegovu porodicu i administraciju predsjednika Baracka Obame.

„Narednik Bergdahl je propustio rođendane i praznike, kao i jednostavne trenutke sa porodicom i prijateljima“, izjavio je predsjednik Obama po njegovom oslobođanju. Čini se da sada opet može uživati u tim trenucima.

No, prije nego što se mastilo osušilo na papiru, počela su se postavljati pitanja o Bergdahlijevom nestanku i cijeni koju je američka administracija platila za njegovu slobodu.

Razmjena za pet talibana

Narednika Bowea Bergdahla je u junu 2009. godine uhvatila mreža Haqqani, grupa priklonjena talibanima. Navodno je dezertirao sa dužnosti dok je bio stacioniran u provinciji Paktika, u istočnom Afganistanu.

Vojnik je oslobođen maja 2014. godine kao dio razmjene za pet talibana koje su Sjedinjene Države držale zarobljene u Guantanamu.

Protivnici su odmah izrazili zabrinutost zbog tog dogovora, žaleći se da je predsjednik Obama donio odluku o razmjeni zarobljenika bez prethodne najave Kongresu čime je prekršio svoje pravne ovlasti.

Dogovor je također sklopljen na vrhuncu talačke krize u Siriji gdje američke vlasti rigidno odbijaju ulaziti u pregovore sa oružanim grupama koje drže u zatočeništvu američke građane.

Optužbe za licemjerje i dvostruke standarde letjele su na sve strane.

Reakcije porodica talaca

Diane Foley, čijeg je sina Jamesa, inače novinara, Islamska država Irak i Levant (ISIL) držala u zatočeništvu u Siriji, pokušavala je uvjeriti američku Vladu da interveniše u slučaju njenog sina. No, to se nije desilo.

„Mislim da patnja našeg sina njima nije predstavljala važno pitanje“, objašnjava ona. „Neki su nam to i rekli.“

„Nakon godine dana postalo je jasno da nas koriste kako bi došli do informacija, naročito FBI“, nastavlja ona. „State Department nas je također koristio za informacije, ali nisam vidjela nikakve dokaze da su istinski pokušavali nešto učiniti diplomatskim putem.“

Kada je Bergdahl oslobođen, Diane je pomislila kako ima nade da će Obamina administracija preokrenuti svoju politiku protiv plaćanja otkupnina ili pregovaranja sa ISIL-om.

Međutim, tokom telefonskog razgovora, službenik Bijele kuće je rekao Diani da bilo kakvi dogovori sa ISIL-om, čak i nakon puštanja Bergdahla, „ne dolaze u obzir“. 

Razlika između dva pristupa dijelom leži u tome što je američka vojska obećala da nikad neće ostaviti nijednog vojnika u neprijateljskim rukama.

Kada su ga pitali o Bergdahlovom oslobođenju, Obama je odgovorio: „Muškarce i žene u uniformi ne ostavljamo u neprijateljskim rukama“, dodajući da se razmjene zarobljenika odvijaju „na kraju ratova“.

‘Radi se o nijansama’

Kao bivši savjetnik za borbu protiv terorizma predsjednika Obame, Mark Mitchell je bio u jedinstvenom položaju da donese sud o cijeni puštanja pet talibanskih zarobljenika.

On je ne samo bio Obamin savjetnik za talačke situacije u vrijeme razmjene, već je bio i pripadnik tima specijalnih snaga koji je u Afganistanu zarobio tri od pet puštenih talibana.

Razumio je zbunjenost porodica američkih talaca. Ali, htio je sve to razjasniti.

„Treba znati par stvari: talibani nisu na postojećoj listi stranih terorističkih organizacija. Osobe koje su oslobođene nisu teroristi, oni su bili vladini službenici. Niti jedan od njih nije optužen za bilo kakve terorističke aktivnosti.”

Uprkos tome, Mitchell je jedne prilike opisao jednog od tih talibanskih zatvorenika kao „psihopatu“ i „veoma opasnog čovjeka“.

„Da, i ja apsolutno vjerujem u to, ali se to ne odnosi na američke građane“, objašnjava Mitchell. „Bio je veoma opasan i ubio je veliki broj Afganistanaca, ali ne Amerikanaca. Iako se radi o nijansama, postoje stvarne razlike u odnosu na situaciju sa narednikom Bergdahlom.“

„On je bio američki vojnik kojeg su talibani zarobili na ratištu. Sa njima još ratujemo, ali oni nisu na postojećoj listi stranih terorističkih organizacija.”

Uprkos svemu, Mitchell se slaže da je odluka bila teška svima koji su bili uključeni.

„Ja sam jedan od nekolicine koji su vjerovatno bili uključeni u oba dijela dogovora“, kaže on. „Bio sam operativac bataljona specijalnih snaga koji je 2001. godine na ratištu zarobio tri od tih pet osoba. Također sam bio prisutan kao službenik Bijele kuće kada su oslobođeni. Reći ću vam isto što sam rekao i predsjedniku. Mislio sam da je to ispravna stvar u tom trenutku.“

Mogućnost da opet ode u zatvor

Dogovor je možda imao i drugih prednosti osim što je ispunio vojnu obavezu prema Bergdahlu. Patrick Theros, bivši američki ambasador u Kataru, vjeruje da je dogovor pomogao u promociji šire američke politike o Afganistanu u to vrijeme.

„Činjenica da su talibani držali američkog vojnika u zatočeništvu je bila mnogo važnije pitanje zbog američke sposobnosti posredovanja između talibana i afganistanske vlade, što je američki politički cilj.“

„Oslobađanje američkog vojnika kojeg su zarobili talibani je, vjerujem, bilo od najvećeg prioriteta mojoj vladi“, priča Theros. Dodaje kako je to također: „unaprijedilo politički cilj razgovora između afganistanske vlade i vlade talibana.“

Bowe Bergdahl trenutno čeka rezultate vojne istrage vezane za pitanje je li dezertirao sa dužnosti u Afganistanu.

Ako mu bude sudio vojni sud, maksimalna kazna koja mu može biti izrečena, ako ga proglase krivim, je doživotni zatvor. Mada, mnogi smatraju da je tako duga kazna malo vjerovatna.

Ipak, nakon što je proveo pet godina života u talibanskom zatvoru, Bowea Bergdahla možda čeka još nekoliko u američkom vojnom zatvoru.

Izvor: Al Jazeera