Otrovni govor iz Jerusalema

Očito je da Pence igra na kartu krajnje desničarske evangeličke biračke baze u svojoj zemlji (EPA)

Sudeći po onom što je američki potpredsjednik Mike Pence kazao u ponedjeljak, 22. januara, Palestinci bi, po logici sadašnje američke vanjske politike, mogli očekivati isto ono što su Indijanci dobili u Sjedinjenim Američkim Državama. Pence je u Knessetu održao “najotvoreniji cionistički govor – bolje kazano, propovijed – koja se ikad čula u Knessetu”, napisao je izraelski kolumnist Chemi Shalev u Haaretzu. Prema ovom izraelskom novinaru i dobrom poznavaocu američko-izraelskih odnosa, govor sličan Penceovom po vjerskom žaru i zelotizmu nisu održali ni najvatreniji izraelski desničari.

Gotovo svaka rečenica Penceovog obraćanja prekidana je aplauzima izraelskih zastupnika, dok su palestinski članovi Knesseta uklonjeni nakon protesta koji su pokušali održati protiveći se odluci administracije predsjednika Donalda Trumpa da potvrdi priznanje Jerusalema za glavni grad Izraela i naredi premještanje američke ambasade iz Tel Aviva u taj grad. To je bio prvi slučaj da se jedan američki potpredsjednik obrati izraelskom parlamentu, a biblijski ton kojim je bilo prožeto njegovo obraćanje, prema Shalevu, načinio je Pencea herojem Izraela, ali i “jahačem Trampokalipse”.

“Mi se protivimo politici g. Trumpa. On nije samo neprijatelj Palestinaca, on je neprijatelj mira”, kazao je Jamal Zahalka, jedan od palestinskih zastupnika, izbačenih nakon što su protestovali na Penceovo obraćanje. Drugi čovjek Trumpove administracije najavio je izraelskim parlamentarcima da će američka ambasada u Jerusalemu biti otvorena do kraja 2019, a izraelski premijer Benjamin Netanyahu nazvao je Trumpovu odluku jednom od važnih odluka u historiji cionizma.

Naknadno o ‘konačnim pitanjima’

“Stojimo uz Izrael, jer je vaša stvar naša stvar, vaše vrijednosti su naše vrijednosti i vaša borba je naša borba. U priči Jevreja uvijek smo vidjeli priču o Americi. To je priča o egzodusu, putovanju iz progonstva u slobodu, priča koja pokazuje moć vjere i obećanje nade. I prvi naseljenici u mojoj zemlji vidjeli su sebe kao hodočasnici, poslani Božijom voljom da izgrade novu Obećanu zemlju. Pjesme i priče naroda Izraela bile su njihove himne i oni su vjerno učili njima svoju djecu i to čine do ovog dana”, poručio je Pence u Knessetu, prekidan ovacijama.

Naravno, nije nikakva tajna da je sve što se danas dešava na području Bliskog istoka rezultat agresivne izraelizacije, koja je pokrenuta nakon potpisivanja Kampdejvidskog sporazuma iz 1978. godine. Tim sporazumom prihvaćena je dominantna pozicija Izraela na Bliskom istoku, a to se moglo vidjeti i iz prethodne dvije posjete potpredsjednika Pencea Egiptu i Jordanu. Upravo su te dvije zemlje, zajedno sa Sirijom, gubitnice u ratu u kojem je 1967. Izrael okupirao i preostali istočni dio Jerusalema. U Camp Davidu postavljen je Okvir za mir na Bliskom Istoku, ali ga Generalna skupština Ujedinjenih nacija nije prihvatila jer je sklopljen bez učešća UN-a i Palestinske oslobodilačke organizacije i nije podrazumijevao pravo Palestinaca na povratak, samoopredjeljenje i nacionalnu nezavisnost i suverenitet.

Zanimljivo je da je Pence u govoru uzgred spomenuo “konačna pitanja”, koja su ostavljena da budu riješena naknadno, međutim, potezi Trumpove administracije, retorika i jednostranost samo ukazuju da se upravo takvom politikom želi razbiti svaki iole realan okvir za buduće rješenje te najduže krize modernog doba. Za većinu muslimana u svijetu rješavanje pitanja Jerusalema na takav način samo je pokušaj legalizacije naslijeđa kolonijalizma; za većinu čelnika današnjeg muslimanskog svijeta Jerusalem je izvanredan ulog za egzistencijalnu podršku Sjedinjenih Američkih Država.

Zelotska retorika drugog čovjeka Bijele kuće duboko je zabrinjavajuća, jer vjerski ostrašćen govor u Svetoj zemlji nikad nije donio mir, već je samo produbio sukobe. Očito je da Pence igra na kartu krajnje desničarske evangeličke biračke baze u svojoj zemlji, koja čvrsto vjeruje u armagedonski scenario o kraju svijeta upravo u Jerusalemu, ali nepojmljivo je da se na takav način želi boriti protiv “radikalnog islamskog terorizma”, kako ga je Pence nazvao, čiji gorljivi zagovornici koriste identičan narativ i vokabular.

‘Zlatni pehar pun škorpiona’

I oni imaju svoju “priču” koja se itekako uklapa u desničarski evangelički narativ o “susretu” u Svetoj zemlji. Taj scenario izgleda strašnije i od najžešćeg horora koji je holivudska produkcija ikad snimila. Strašnije od toga jest samo spoznaja da nije riječ o filmovima, već o jasno proklamovanim vanjskim političkim ciljevima najmoćnije vojne sile današnjice.

Ipak, na Bliskom Istoku stanje nije ni blizu onome kako ga percipira američka administracija i prenose zapadni mediji: rat protiv grupe Islamska država Irak i Levant nije završen. Ne samo da nije poražena ideologija koju su stvorile intervencionističke politike i dvostruki standardi zapadnih sila na Bliskom istoku nego se u široj regiji naziru opasna previranja kojima niko ne vidi kraja: Sirija nije riješena, Irak je potpuno nestabilan, zemlje Zaljeva su u napetosti, a u Jemenu se odvija humanitarna katastrofa. Potom, egzistencijalno je teška situacija u Egiptu i Libiji, gdje je stanje daleko gore nego u doba vladavine diktatora Hosnija Mubaraka i Moammara Gaddafija. Tunis i Alžir guše se u korupciji, a ni u Maroku ne nedostaje turbulencija. Mnogima će izgledati smiješno, ali na Bliskom istoku još ništa nije završeno.

Jerusalem je sveti grad za pripadnike sve tri abrahamske vjere, a Penceov govor u Knessetu samo je pokazao koliko je ta svetost zatrovana prljavštinom političkog nasilja. Srednjovjekovni arapski geograf Muhamed ibn Ahmed el-Makdisi u svom prekrasnom opisu Palestine nazvao je svoj rodni grad Jerusalem “zlatnim peharom punim škorpiona”, a historija je potvrdila da je otrovnim ubodom žacnuta svaka ruka koja je pohrlila u blago tog zlatnog pehara. Sadašnja američka administracija možda nije svjesna tog otrova, ali muslimanska javnost širom svijeta uvjerila se njenim potezima da je kolonijalizam na neki način i dalje živ, samo što ima druge oblike i obrasce dominacije i hegemonije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera