Otvaranje gvozdenih grčko-makedonskih vrata

Grčka, Makedonija, Zastave
Makedoniju je pod ustavnim imenom priznalo preko 130 država, ali Grčka nije odustala od blokada (EPA)

Grčka i Makedonija tek posle četvrt veka počinju da grade dobrosusedske odnose, što bi trebalo da vodi ka prevazilaženju razlika oko imena, jedinog spornog pitanja između dve države. Dobrosusedski odnosi i poverenje koje su poslednjih meseci tek počeli da grade Makedonija i Grčka liči na otvaranje zarđalih gvozdenih vrata u nekom memljivom i zabačenom podrumu. Zajednički su uspeli tek da otškrinu vrata prekrivena paučinom tvrdoglavog inata i nepoverenja, koja se sakupljala više od četvrt veka, od osamostaljenja Makedonije.

Zajednička konferencija za novinare šefova diplomatija Nikole Dimitrova i Nikosa Kozijasa, koji je ovih dana bio u uzvratnoj poseti Skopju, protekla je u dobronamernoj, gotovo prijateljskoj atmosferi. Ništa nije ukazivalo niti se moglo naslutiti da dve države imaju spor više od dve decenije. Pitanje razlika oko imena nije spomenuto, jer, prema ranijem dogovoru, najpre treba izgraditi mere poverenja.

Pojedinačne primedbe da su relaksirana atmosfera i dobronamerni, prijateljski stavovi Dimitrova i Kozijasa bili diplomatska pretstava i gluma ne doimaju se kao istiniti. Čak i da je tako to je potpuno novi kvalitet u odnosima Atine i Skopja, a od početka spora šefovi diplomatija retko su imali direktne susrete, još ređe razmenjivali posete. “Razgovaralo” se, najčešće, na odvojenim susretima na ambasadorskom nivou, preko posrednika Ujedinjenih nacija. Najpre je to bio Sajrus Vens, a zamenio ga je Metju Nimic. Poslednjih godina zamrli su čak i posredni susreti, koji su više bili formalnost i pokriće za obe strane, nego razgovori i pregovori sa namerom da se sporno pitanje reši.

Banalan spor oko imena

Dobronamerna, pa i prijateljska atmosfera, koja je obeležila susret u Skopju, trebalo bi da vodi ka siticanju poverenja između dve zemlje. Na neki način, to je i vraćanje na početak pregovora, traženje novih pristupa za rešavanje spora oko imena, koji je banalan da banalniji ne može biti, bilo sa koje strane da se pogleda. Atina osporava Makedoniji ime gotovo od prvog dana njenog osamostaljenja, budući da isti naziv ima i severni deo Grčke. Protiv nove države odmah su bile uvedene rigorozne ekonomske sankcije, a Makedonija je bila pod stalnim pritiskom. Nacionalisti sa obe strane granice su kasnije, gradeći političke karijere, mnogostruko proširili i produbili spor.

Makedonija je, u nastojanjima da prijemom u UN ozvaniči osamostaljenje, popustila pred pritscima. Prihvatila je ime Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, koje je od samog početka rogobatno i anahrono, a još uvek je privremeno, više od dve decenije. Privremenim sporazumom, potpisanim 1995. godine, Atina i Skopje počeli su, uz posredovanje UN-a, pregovore o razlikama oko imena koji do danas nisu odmakli od početka.

Uviđajući svu apsurdnost osporavanja imena države, Makedoniju je, u međuvremenu, pod ustavnim imenom priznalo preko 130 država, ali Grčka nije odustala od blokada. Vetom sprečava prijem Makedonije u Evropsku uniju i NATO, iako je Privremenim sporazumom dogovoreno njeno članstvo u međunarodnim organizacijama pod imenom BJRM. Presudu kojom je to potvrdio Međunarodni sud pravde u Hagu međunarodne organizacije licemerno zaobilaze.

Crvene linije makedonske

Vlade Socijaldemokratskog saveza Makedonije i VMRO DPMNE-a, koji su se od osamostaljenja smenjivale na vlasti u Makedoniji, nisu se odlučnije upustile u rešavanje spora oko imena. Većinom nije bilo prave atmosfere, ali jedan od glavnih razloga je što rešenje podrazumeva kompromis oko imena, u koji se lideri nisu usudili da se upuste iz raznih, najčešće ličnih motiva. Samit NATO u Bukureštu (2008. godine) bio je svojevrsna prekretnica u sporu. Grčka je u poslednjem trenutku sprečila prijem Makedonije u članstvo. Prijem, pod privremenim imenom, već je bio dogovoren, a na kraju je doneta utešna odluka da će Makedonija automatski postati članica Alijanse čim reši problem sa imenom.

Poraz u Bukureštu je bio povod da tadašnji premijer Nikola Gruevski zaoštri nacionalističku politiku, počne proces takozvane antikvizacije, prisvajanjem antičke istorije. Duvao je Gruevski u istu tikvu sa ekstremnim nacionalistima sa one strane granice. Zaoštravanje je išlo na ruku Grčkoj, a slabilo pozicije Makedonije, koja je gubila godine i izgubila korak ka članstvu u EU i NATO. Zna se koliko je godina izgubila Makedonija, ali se ničim ne može proceniti zaostajanje u civilizacijskom razvoju.

Nacionalistička politika Gruevskog samo je učvrstila takozvane crvene linije o sporu oko imena, iza kojih stoje sve političke partije u Grčkoj. Makedonija i ima, i nema svoje crvene linije. Sve partije se zalažu za članstvo u EU i NATO. Neizbežan uslov za to je rešavanje spora oko imena, a tome nema jedinstvenog stava. Gruevski i njegova partija (VMRO DPMNE) su odlučno protiv promena u imenu, a reč kompromis je izbačena iz njihovog rečnika. Obavezu da se građani izjasne na referendumu, kada se i ako nađe rešenje oko imena, koji je nametnula partija Gruevskog, peruzeo je i novi premijer Zoran Zaev. Potvrđujući rešenost da konačno zatvori pitanje imena, on je, za razliku od svojih prethodnika, od posrednika Nimica javno zatražio da posle oktobarskih lokalnih izbora, najkasnije do kraja godine, predloži kompromisna rešenja oko imena.

Bez povjerenja nema ništa

Odlazak Gruevskog sa vlasti, koji je bio u zavadi i sam sa sobom, i sa svim susedima, bio je povod za bitne promene odnosa u regionu. Vlada premijera Zaeva, hitajući na talasu promena, uz podršku Brisela i Vašingtona, odmah je počela da gradi nove odnose sa susedima, pre svega sa Bugarskom i Grčkom, koji su i bili na najnižem nivou. Dogovor o dobrosusedstvu potpisan sa Bugarskom relaksira bilateralne odnose i trebalo bi, barem formalno, da bude osnova za prevazilaženje nepoverenja, nepriznavanja, prisvajanja istorije koji datiraju, ne od osamostaljenja, već od osnivanja savremene makedonske države. Kompromisima sa obe strane postavljene su osnove, a kako će se dogovor, kome se protive nacionalisti sa obe strane, sprovoditi, ostaje da se vidi.

Grčka je potpisivanjem dogovora između Skopja i Sofije ostala usamljena u blokadi evroatlanstskih integracija Makedonije. Dodatni razlog za omekšavanje stavova Grčke – naravno- uz novu energiju koju je donela Vlada Zaeva, koji ima otvorenu podršku EU-a i SAD-a – špekulacije su o prijemu Makedonije u NATO pod privremenim imenom. Iskusna Grčka diplomatija brzo je prepoznala novu klimu u regionu i nastoji da zadrži i ima vodeću ulogu u inicijativama za rešavanje problema. Za razliku od Srbije, gde se tandem Aleksandar Vučić – Ivica Daćić tek sada gorko kaje što je Makedonija priznata pod ustavnim imenom i koji su “zatvaranjem” Ambasade Srbije u Skopju kreirali diplomatski skandal bez presedana.

Kompromis je dogovor razumnih

Daleko su još Makedonija i Grčka od rešavanja problema imena. Osim osnovnog, suštinskog spora oko imena, Makedonija ima još sijaset drugih “tehničkih”, tačnije, banalnih problema. Većinu, ako ne i sve, ostavio je u nasleđe budućim pregovaračima totalitarni režim Gruevskog, koji je ekstremnim nacionalizmom varao i zaglupljivao građane kako bi jačao svoje pozicije. Banalni problemi nisu samo spomenici Aleksandru Velikom i njegovim roditeljima, koji, kao simboli antikvizacije, ruže trgove u centru Skopja. Šef grčke diplomatije doputovao je u posetu zaobilazno, preko Prištine, kako bi izbegao da sleti na skopski aerodrom, ili dođe autoputem preko Đevđelije, koji su, u eri masovnog falsifkovanja i prisvajanja istorije od Gruevskog i njegovog režima, imenovani po Aleksandru Makedonskom.

Podstaknuti promenama i pozitivnom klimom u regionu, Makedonija i Grčka počinju da grade nove odnose, čime se praktično vraćaju na početak pregovora o razlikama oko imena, što je i jedino sporno pitanje u odnosima između dve zemlje. Grčki kapital je odavno široko prisutan u Makedoniji, čiji građani masovno letuju i odlaze na šoping u Grčku. Atina i Skopje zajednički su otškrinuli gvozdena vrata, iza kojih obe strane neizbežno čeka kompromis, kao jedini način da se reši višedecenijski spor oko imena. Kompromis je kada se razumnim pregovorima nađe rešenje kojim obe strane nisu zadovoljne, upozorila je svojevremeno obe države nemačka kancelarka Angela Merkel.

Makedonija i Grčka jedva da su počele taj proces, vreme će pokazati dali će, kada i kako stići do kompromisa. Ako i kada do njega dođe, Makedoniju čeka još i referendum.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Agencije