Palestina i Izrael smiju se Blatteru
Piše: Damir Petranović
Da ne znamo koliko je egoističan, prepreden i po svim dokazima duboko korumpiran, pomislili bismo da je jednostavno blesav ili dementan. Drugog objašnjenja ne bismo mogli smisliti. Predsjednik Svjetske nogometne federacije Sepp Blatter predložio je da Izraelci i Palestinci odigraju prijateljsku utakmicu.
To je ona vrsta vijesti kojoj bi iskusan urednik na kraju naslova zajedno stavio i upitnik i uskličnik, čisto kako bi čitateljima dao do znanja da je i sam svjestan gluposti koju objavljuje. A mora, jer ju je izgovorio relevantan čovjek, koliko god se mi svi snebivali i nad samom tom činjenicom.
Dana 29. svibnja Švicarac Blatter – 79-godišnjak koji se najviše dužnosti u nogometnom svijetu prihvatio prije punih 17 godina – “puca” na još četiri godine u fotelji, u kojoj valjda namjerava ostati sve dok pokazuje i najmanje znakove života. Lagodna je to funkcija, dosta unosna, a i nema mnogo mjesta nerviranju: kad ti netko stane na put, jednostavno ga eliminiraš pozadinskim kanalima.
FIFA i njen europski parnjak UEFA (Evropska nogometna federacija) u svjetskim su razmjerima ionako poznate kao eksteritorijalne organizacije koje same sebi pišu zakone i same procjenjuju tko ih se pridržava, zatvorena su društva, u kojima se najobičnija demokracija ne može pronaći ni u tragovima.
Siguran još jedan mandat
Uglavnom, za koji dan naš junak će gotovo sigurno osvojiti još jedan mandat – svi protukandidati su odustali i ostao je tek jordanski princ Ali bin Al-Hussein, kojemu ni sve pare ovog svijeta neće pomoći u borbi s uhodanim Blatterovim lobističko-klijentelističkim metodama. Tako je bilo i na izborima 2007. godine, kada je pobijedio, iako ga je podržavalo tek 66 od 207 nacionalnih saveza u članstvu FIFA-e. Para vrti gdje burgija neće…
“Ovi izbori su sve samo ne slobodni. Odbijam biti dio procesa u kojem jedan čovjek ima apsolutnu moć. Hvala svima na podršci, vjerujem da će doći do promjena u FIFA-i. Neće biti lako, ali uvjeren sam kako će do tih promjena jednog dana doći”, kazao je slavni bivši nogometaš Luis Figo, za kojega još nije jasno je li bio veliki naivac ili je pokušao odraditi poslić za princa Husseina.
A jedna jedina stvar koja je Blattera očito pošteno zažuljala je upravo problem Izraela i Palestine, oko kojega se srčano angažirao: čak se zaputio na riskantno putovanje na Bliski istok kako bi anulirao problem.
Rijetko ćete to vidjeti kod visokih nogometnih dužnosnika, osim u slučajevima kada se razlete u kupovinu glasova – na sve primjedbe oni odgovaraju s visoka, iz svojih kula od bjelokosti, redovito uz prikrivene ili otvorene prijetnje kakvim sankcijama. U ovom slučaju šef Svjetske nogometne federacije rastrčao se po ratnoj zoni i oko nje, sastao se s predsjednicima i premijerima, sve u sklopu ljupkog pokušaja uspostavljanja neke vrste nogometne diplomacije.
“Hej, pa vi ratujete već pola stoljeća – zašto ne biste organizirali jednu prijateljsku nogometnu utakmicu da se malo pomirite”, predložio je zabezeknutim domaćinima i na jednoj i na drugoj strani. Dočekan je, naravno, s konsternacijom.
Neprijatelji igraju prijateljsku
Istina, sport spaja ljude i, barem u teoriji, trebao bi graditi mostove čak i među najljućim neprijateljima u stvarnom životu, ali Blatterova ideja je bila valjda jedini povod kojemu su se i Izraelci i Palestinci mogli zajednički grohotom nasmijati.
Nama s nešto friškijim ratnim iskustvima od starta je jasno da tu nešto opako smrdi i automatizmom nam se pred očima stvorio nekakav sličan bjelosvjetski muljator koji bi ovakav bizaran prijedlog iznio u Vukovaru 1991. godine, u Sarajevu dvije godine kasnije ili u Prištini 1999. Naravno, shvatili bismo da nije altruist, već da nešto mulja kako bi prikrio prave motive.
A oni su u ovom slučaju poprilično jasni: istog tog 29. svibnja, kada će Blatter ugrabiti još jedan mandat, Skupština FIFA-e odlučivat će i o zahtjevu Palestine da se Izrael suspendira iz svih nogometnih natjecanja zbog zabrane kretanja palestinskih nogometaša između Gaze i okupirane Zapadne obale. Dosta neugodna tema za pravdoljubivog Blattera i organizaciju koja se svojski upire pokazati kako se bori za mir u svijetu, prestanak diskriminacije, dokidanje rasizma i slične univerzalne ideje.
Na jednoj strani kažnjavaju cijele države zbog jedne zapaljene bengalke, ili kakvog rasističkog skandiranja, dok na drugoj nogometašima kojima nije dozvoljeno čak ni normalno trenirati predlažu – prijateljsku utakmicu.
Nije FIFA što i UN
Prije će biti da se vrhuška FIFA-e boji i da bi glasovanje o palestinskom prijedlogu na ovaj ili onaj način moglo uzdrmati strogo kontrolirane predsjedničke izbore i navesti nacionalne saveze da se u ovom slučaju postave principijelno. A FIFA, jel'de, nije isto što i Ujedinjeni narodi. Ovdje nitko nema pravo veta.
I ovih dana, kad budete pratili vijesti o glamuroznom i skupom kongresu svjetskih nogometnih moćnika i još jednoj pobjedi starog Švicarca, obratite pažnju i na detalj o kojemu će se glasati na marginama. Krajem prošlog stoljeća i nama bi – u Vukovaru, Sarajevu ili Prištini – bilo kakav oblik solidarnosti dobro došao, barem za razgaliti dušu.
Uostalom, nešto slično se i dogodilo upravo u režiji FIFA-e, koja je na nekoliko godina suspendirala Srbiju zbog razloga koji nemaju direktne veze s nogometom. Ali, naravno, nisu to bila današnja vremena, a i Srbija nije isto što i Izrael…
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera