Palestina i UN: Historija dvostrukih standarda

UN su usvojile 690 rezolucija o Palestini u periodu od 1947. do 1990. (EPA)

Nemogućnost rješavanja palestinsko-izraelskog konflikta i 40-godišnje okupacije, prema riječima Kofija Annana, bivšeg generalnog sekretara Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, nastavit će „ugrožavati reputaciju UN-a te će biti postavljena pitanja o njihovoj nepristrasnosti“.

Muka raseljenih i okupiranih Palestinaca je tema o kojoj su UN napisale najviše izvještaja. Ali stotine rezolucija o Palestini već pola stoljeća se ne poštuju, a kamo li primjenjuju.

Ideali i mehanizmi UN-a nisu nigdje bili više zasjenjeni potezima moćnih političara nego u Palestini. Sjedinjene Američke Države bile su glavni neutralizator intervencija UN-a. Ponašanje Obamine administracije, koja je djelovala u ime Izraela, dovelo je javno zagovaranje na sasvim novi nivo.

Washington je uložio veto na više od 40 rezolucija Vijeća sigurnosti, kritizirajući njegove politike. Mnoge od ovih rezolucija napisali su evropski saveznici SAD-a. Ako bacimo pogled na današnji Bliski Istok, jasno je da takva opstrukcija nije služila interesima niti jedne strane, a ni interesima mira i stabilnosti u regionu.

Suparništva iz Hladnog rata su također doprinijela paralizi UN-a u odnosu na izraelsko-palestinski konflikt, što objašnjava zašto je ignorirano više od 690 rezolucija UN-a od 1947. do 1990.

Ali kako opravdati činjenicu da su UN od tada stavljene na marginu nakon što su držane po strani tokom dvije decenije mirovnih pregovora?

Juniorski partner

Ujedinjene nacije su bile direktno uključene u sve veće ratne sukobe nakon Hladnog rata, uključujući Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Somaliju, Kuvajt, Irak, Afganistan, Iran, Siriju, i, skorije, Liban i Južni Sudan. Međutim, nije se miješala u palestinski problem. Ovim problemom bavili su se diplomati pod nadzorom Sjedinjenih Država, iako je zbog bliskih veza s Izraelom, Washington bio sve osim nepristrasnog pregovarača.

Ne samo da je palestinsko-izraelski konflikt zgrabljen iz ruku svjetske organizacije, nego su američki sponzori mirovnih pregovora ignorirali i njegove najbitnije rezolucije koje su kritizirale Izrael.

Tek deceniju kasnije, kada mirovni proces nije doveo do rješenja, Bushova administracija je dozvolila UN-u da se pridruži, i to tek kao juniorski partner, novoosnovanom Međunarodnom kvartetu, u kojem su Evropska unija i Rusija –  već članice UN-a!

U međuvremenu, Izrael je ignorirao desetine rezolucija koje su „cenzurirale“, „pozivale“, „predlagale“ ili „osuđivale“ njegove napade, naseljavanje, deportacije, okupaciju, itd.

Također, niko se nije odazvao molbama i zahtjevima za humanitarne i političke intervencije. Jedini put kada je UN-u dozvoljeno da djeluje bila je 1997. godina kada je nekoliko nenaoružanih međunarodnih promatrača poslano u okupirani grad Hebron. Međutim, nije im bilo dozvoljeno da javno govore o stalnom kršenju prava.
U posljednje četiri decenije, Izrael je prekršio sve relevantne rezolucije Sigurnosnog vijeća, poput rezolucije 465 iz 1980. godine koja je žustro osudila sve mjere koje je Izrael preduzeo da promijeni fizički izgled, demografski sastav te institucijsku strukturu Palestine i drugih arapskih teritorija okupiranih od 1967., uključujući Jerusalem.

Sistematsko kršenje

Takođe je odbio rezoluciju 476, koja je potvrdila nužnost zaustavljanja izraelske okupacije arapskih teritorija koja nije prestala od rata 1967.

Sjedinjene Države i Izrael su prihvatile samo jednu odredbu, rezoluciju 242 iz 1967. i to kao osnovu diplomatskog procesa, a zatim su je sistematski kršile. Izrael širi svoja naselja po arapskom teritoriju iako rezolucija nalaže da je „nasilno oduzimanje teritorije neprihvatljivo“.

Paradoksalno, država Izrael je stvorena nakon preporuke UN-a o podjeli Palestine 1947. godine. Prihvaćen je kao član UN-a na osnovu obećanja da će poštovati rezolucije ove organizacije, pogotovo rezoluciju 184 koja se tiče povratka palestinskih izbjeglica.

Sada, kada su sve metode propale, uključujući 18 godina bilateralnih pregovora, Sigurnosno vijeće UN-a mora sprovesti svoju nadležnost zahtijevajući da Izrael ispuni svoje obaveze prema povelji UN-a, priznavajući palestinsko pravo samoopredjeljenja u vlastitoj državi. Tačka.