Pammer: Elite u BiH vladaju strahom i nesigurnošću

Kodirana nacionalistička retorika uvijek će postojati jer je takva struktura vlasti i elita koje za cilj imaju borbu za moć (Ambasada Austrije u BiH)

Vladajuće elite u Bosni i Hercegovini prave atmosferu stalne nesigurnosti, zavisnosti i straha, služe se konceptima koji su doveli do rata u ovoj državi kako bi ostali na vlasti i njima nije u viziji napredak države i građana već opstanak na mjestima koja samo njima donose dobro, kaže austrijski ambasador u Bosni i Hercegovini Martin Pammer.

U razgovoru za Al Jazeeru ističe da u bh. društvu i privredi postoji napredak, ali je on veoma spor i nedovoljno vidljiv u inozemstvu.

  • Gotovo četiri godine ambasador ste Austrije u Sarajevu. Krajem 2016. rekli ste kako je cilj da Bosna i Hercegovina bude stabilna i ima stalni napredak. Umjesto toga prisutne su bile priče o referendumu u RS-u, trećem hrvatskom entitetu, kao i nestabilnosti u vladajućim koalicijama na svim nivoima. Koliko je Bosna i Hercegovina zaista stabilna?

– Kad pogledate posljednjih 20 godina, kaže se da u Bosni i Hercegovini nema napretka. To nije istina, slika nije baš crno-bijela, postoji napredak i neke stvari koje su dobro urađene. Država je mnogo jača nego što je bila prije 20 godina. Istina, prvih deset godina bile su uspješnije nego drugih deset, ali to je isto pitanje perspektive jer je u prvih deset godina nakon rata bila jača i bolja energija, naročito što se tiče ekonomskog razvoja. Poslije je došlo do manje stagnacije, a i do strukturalnih problema koji nisu bili riješeni nakon Dejtonskog sporazuma.

Tada je napravljen okvir za mir u državi, ali to nije dovoljno za napredak ka Evropi, stvaranje funkcionalne uprave, funkcionalne države koja može ispunjavati zahtjeve građana po uzoru na Njemačku, Austriju i druge države gdje nije najbitniji koncept pripadnosti nekoj etničkoj grupi. Iako sam uvjeren da će Bosna i Hercegovina biti dio Evropske unije, u državi nije prisutna održiva stabilnost zbog koncepta tri konstitutivna naroda. Političke elite iz ta tri naroda uglavnom rade za svoje grupe, a ne za državu. Državni nivo jest ustavni nivo i nedostaje njegov dinamičan razvoj, ali to ne znači da država mora ići ka centralizaciji ili unitarizmu. To se vidi iz primjera Njemačke i Austrije, koje su federalne države, gdje postoji hijerarhija moći i gdje je država najznačajnija. Kod Bosne i Hercegovine to je obratno, kantoni i entiteti iznad su države.

Mislim da su priče o referendumu u Republici Srpskoj, hrvatskom entitetu, unitarizmu, sve priče posljedice rata i ukazuju na to da elite održavaju koncepte koji su doveli do rata. Zašto je tako? Centralni koncept nije građanin ni funkcionalna država već pripadnost određenoj struji. To nije zdrav koncept za budućnost. Sa dobrom voljom i vizijom to se može riješiti, no mogu li to uraditi vladajuće elite?

  • Dijele li kolege iz diplomatskih krugova Vaše viđenje stanja u Bosni i Hercegovini?

– Diplomatski krugovi u Bosni i Hercegovini većinom su angažirani i svi žele da Bosna i Hercegovina napreduje, ali se ne slažu kako to uraditi i koje su mjere potrebne. Imali ste nakon rata jedan vid protektorata, potom je međunarodna zajednica sve ovlasti proslijedila lokalnim vlastima i elitama.

Pogrešan prikaz manifestacije ‘Godina kulture’
  • Bilo je dosta bure u vezi sa Danom Austrije u tri bh. grada. Hoće li se ova manifestacija i ove godine organizirati na isti način?

Prošle godine bila je “Godina kulture Austrije i Bosne i Hercegovine” i namjera je bila da se u cijeloj državi Bosni i Hercegovini naprave manifestacije. Te sedmice kad je bio prijem isto se radilo u Mostaru, Sarajevu i Banjoj Luci, a neki su krugovi to namjerno pogrešno shvatili i prikazali kako se mi slažemo s konceptom podjele države. To je obrnuto; mi smo htjeli biti svugdje, a ne samo u Sarajevu.

Te bure, kako ste Vi rekli, pokazale su više o njima, a ne o nama. Možda smo pogriješili što nismo jasnije komunicirali šta se sve dešava, no Ambasada može praviti prijemove gdje god želi. Prošle godine bilo je mnogo manifestacija zbog “Godine kulture”, a ove će godine Dan Austrije biti obilježen u manjem obimu.

To ne funkcionira zato što je takva struktura i što treba neki faktor koji održava stabilnost kroz pritisak, mjere poput finansijskih ili neke ljude koji nadziru poštuje li se Ustav.

  • Hoće li zaista Bosna i Hercegovina uvijek biti na austrijskoj agendi, kako se najavljuje, s obzirom na to da su sve glasnije poruke iz drugih država da je Bosna i Hercegovina “završena priča”?

– Austrija i Bosna i Hercegovina imaju tri stvari koje ih čvrsto spajaju.

To je aktualni trenutak i privreda; Austrija je investitor broj 1 u Bosni i Hercegovini. To pokazuje kako je naš interes da Bosna i Hercegovina kao država napreduje i bude stabilna. Zajedničke kompanije važni su subjekti sa mnogim radnim mjestima. S druge strane, imate 200.000 ljudi iz Bosne i Hercegovine koji su trenutno u Austriji.

Također imamo i zajedničku prošlost, a koja je i dalje prisutna, što se vidi kroz mnoga dobra. I geografski smo također veoma blizu – ako postoji neka nestabilnost u Austriji, to ima posljedice u Bosni i Hercegovini i obratno. Dakle, imamo neki prirodni interes da Bosna i Hercegovina napreduje.

Kad govorimo o drugim državama, nije tačno da Bosna i Hercegovina nije na agendi, naročito kad je riječ o Evropskoj uniji i proširenju Unije na Bosnu i Hercegovinu, to je svakodnevni posao i stalno se radi. Premalo se zna u javnosti koliko se na tome radi na putu Bosne i Hercegovine ka EU-u, ali je manje vidljiva pažnja jer Evropa ima mnogo drugih kriza – ratovi, migracije i drugih koji su puno veći izazovi od Bosne i Hercegovine. Ona je mirna i dosta podsjeća na Italiju iz 1960-ih i 1970-ih. Relativno je stabilna i sigurna, nema aktualnih nasilnih kriza koje traže posebnu pažnju.

Još jedna stvar: bilo je velikih pokušaja, a ograničen uspjeh. Koliko je došlo sredstava, a šta se napravilo? I sam se lično pitam “Pa, gdje je taj novac, milijarde koje su došle u Bosnu i Hercegovinu?” Ne vidim da od toga ima nekog napretka, već samo veoma bogate političke elite i prosječne građane koji su siromašni.

  • “Evropa ima budućnost, a Bosna i Hercegovina sigurno će biti dio nje”, izjavili ste jednom prilikom. Kakva je sada budućnost Evrope? Domaći političari najavljuju da će se proces uključenja Bosne i Hercegovine u EU ubrzati. Koliko su realne njihove najave?

– Bosna i Hercegovina ide u dobrom pravcu, ali presporo. Može se i bolje i brže. Nažalost, u Bosni i Hercegovini prikazuje se pogrešna percepcija EU-a. Više se govori o bogatstvu, a manje o vladavini prava, funkcionalnoj državi, borbi protiv korupcije, tržišnoj ekonomiji, funkcionalnom pravosuđu, dakle, vrijednostima koje su u suštini ključ za uspjeh.

Političari govore o navedenim vrijednostima, a kodirano govore kako Bosna i Hercegovina mora u EU jer tamo postoje sredstva koja će oni raspodijeliti među svojim pristalicama. Ne govore da moraju urediti državu i transparentno raditi, već “Moramo u Evropu jer iz nje dolaze pare za nas”.

Ne govori se da se mora više raditi kako bi imali bolje rezultate i bolji sistem nego se samo održava neka nada bez onoga što se mora raditi, uključujući i njih.

  • Rekli ste 2016. da mnogi bh. političari opstruiraju rad države. Jesu li oni i dalje na sceni, je li njihovo djelovanje protiv Bosne i Hercegovine oslabilo ili osnažilo? Kako vidite činjenicu da oni, uprkos tom radu, i dalje imaju podršku građana, ali i međunarodnih faktora?

– Kodirana nacionalistička retorika uvijek će postojati jer je takva struktura vlasti i elita, koje za cilj imaju borbu za moć. Postoji ekonomska teorija koja kaže da će političar koji želi pobjedu na izborima raditi sve da to postigne. Ako mu nacionalizam pomaže u tome, on će pobijediti.

Takva je struktura i to je osnovni problem. Nekada se to smanji, nekada pojača. Sad je faza kad vladajući u RS-u to smanjuju, Dodik je rekao da neće biti otcjepljenja. Sada imate Čovića, koji gura neka rješenja da Hrvati sami biraju svog predstavnika u Predsjedništvu i to se vrti ukrug. Ako ima dovoljno pritiska kroz finansiranje, tada se smanji.

Gledano malo općenitije, to pravi atmosferu stalne nesigurnosti, zavisnosti i straha. To služi vladajućim elitama triju naroda, a ne građanima i privredi, jer investitori imaju strah od atmosfere nestabilnosti i zato se mora malo usmjeravati.

  • Austrija i Bosna i Hercegovina veliki su ekonomski partneri, Vaša država značajno ulaže u Bosnu i Hercegovinu. Kako vidite klimu u ekonomskim odnosima dviju država?

– Austrijska privreda, kako sam to ranije rekao, najveći je investitor u Bosni i Hercegovini i tako je bilo i prije i nakon rata. Ove dvije države imaju i zajedničku prednost, a to su ljudski mostovi, ljudi koji su tokom raznih migracijskih talasa dolazili u Austriju. Već postoje neke bliskosti mentaliteta, ljudi koji žive tamo često su investitori u Bosnu i Hercegovinu zato što poznaju jezik, prilike…

Okolnosti su uglavnom jako zanimljive, u Bosni i Hercegovini postoji dobra i relativno jeftina radna snaga, veoma inovativni ljudi. Bosna i Hercegovina privredno je uspješnija nego što se zna, ali njen imidž u inozemstvu nije dovoljno razvijen.

Bal kao nova atrakcija Sarajeva
  • Proteklog vikenda u Sarajevskoj vijećnici održan je prvi Austrijski bal, u organizaciji Vaše Ambasade. Kakve su bile reakcije na ovu manifestaciju?

Reakcije su bile dobre, ljudi kažu da su bili oduševljeni što se ovakav događaj organizirao u Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Mi smo to uradili jer smo htjeli napraviti još jednu atrakciju za Sarajevo, da dodatno povežemo Sarajevo i Beč, ali i napravimo neki kulturni događaj na visokom nivou za građane.

Austrija i Beč poznati su po valceru, Novogodišnji koncert najvažniji je na svijetu u kulturološkom smislu iz Austrije, valcer Na lijepom plavom Dunavu najpoznatija je melodija u svijetu i slavimo 150 godina od nastanka tog muzičkog djela – to je sve pozitivna energija koju smo željeli i ovdje proširiti.

Ako bi se kroz Reformsku agendu stvari, poput podijeljenog tržišta unutar države, sredile, onda bi i investicije bile bolje. Ova agenda ima svoje efekte, nije sve implementirano, ali se već vidi više radnih mjesta, bolja infrastruktura.

Napredak se može vidjeti, ali prosječni građani to slabije vide od onih koji dolaze iz inozemstva.

Da bi stanje bilo još bolje, treba smanjiti nacionalističku retoriku, raditi više za funkcionalnu državu i boriti se protiv korupcije.

  • Dugo živite i radite u Bosni i Hercegovini, a mnogi mladi iz bh. društva žele raditi u Austriji. Kakva je, zapravo, njihova perspektiva – ovdje ili negdje na Zapadu?

– Život se dešava sada, a ne za 20 godina. Plaće u Austriji ili EU-u veće su dva, tri ili četiri puta nego u Bosni i Hercegovini. Zašto mladi odlaze? Zato što tu ne vide svoju budućnost i ne žele se boriti protiv sistema.

Veliki broj njih ne slaže se s konceptom pripadnosti naciji, žele biti uspješni po svojim kvalifikacijama, a ne zato što su Bošnjaci, Srbi ili Hrvati. Kad pričam s njima o tome, kažem im da u Bosni i Hercegovini pokušaju uvesti one stvari koje im se sviđaju u Austriji. Naravno, oni žele uraditi više za sebe, imaju premalo spremnosti da se dadne više za domovinu.

Postoje šanse u Bosni i Hercegovini, znam dosta ljudi koji su otišli i zaradili u inozemstvu, vratili se, investirali i postali jako uspješni. Nije to jednostavna slika, postoje mnogi faktori, ali i mentalitet u kojem ljudi očekuju da će država uraditi sve za njih, da su mnoge stvari besplatne, da se ne moraju truditi…

Razumljivo je da, kad vladajuće elite nemaju zajedničku viziju i državu i gledaju svoje interese, to nije dobar utjecaj na mlade, ali može se kad se hoće.

Izvor: Al Jazeera