Perasović za AJB: Pitanje je kad će trener dobiti otkaz

Razgovarao: Zoran Čutura

Ponedjeljak je bio naporan dan za novog izbornika hrvatske košarkaške reprezentacije Velimira Perasovića, službeno predstavljanje u Hrvatskom košarkaškom savezu, pa potom dodatni razgovori s novinarima. Pa ipak, bez problema je pristao na razgovor “oči u oči” – ‘ajde, neki respekt još uvijek imam – poslije svega toga.

– Ma i ne osjećam se posebno umorno, pripremio sam se na ono što sam danas prošao… kaže na početku razgovora.

• Prvi kontakt sa Savezom dogodio se još prošlog ljeta…

– Je, Danko [predsjednik HKS-a Radić] je došao u Split i pitao me jesam li zainteresiran. Odmah sam odgovorio da tu ništa nije sporno – nemam pravo odbiti poziv da budem izbornik, i zbog samog sebe, i zbog okoline – osim klupskog angažmana u Valenciji. U međuvremenu se nije događalo ništa ozbiljno, osim korektnih kontakata, a kad sam se razišao s Valencijom, te prepreke više nije bilo.

• Što izbornički angažman uopće može donijeti treneru? Rekao bih – potencijalno više problema nego zadovoljstva. Recimo, uskratili ste sami sebi mogućnost potpisa za neki španjolski klub.

– Vidio sam što se događa [bivšem selektoru rukometne reprezentacije Hrvatske Slavku] Goluži, strašno… Ali, kad bih unaprijed razmišljao negativno, ne samo o ovome, nego o bilo čemu, nikad se ne bih ničime bavio. Sigurno ću raditi najbolje što mogu, a vidjet ćemo kuda nas to može dovesti. Činjenica je da ni jedan ozbiljan klub neće potpisivati trenera koji završava s reprezentativnim obavezama polovinom devetog mjeseca, a prvog desetog startaju nacionalna prvenstva… Ali, isto tako, nitko me neće i ne može spriječiti ako se neka klupska prilika ukaže – nisam potpisao nikakav ugovor sa Savezom, imamo samo dogovor. I da sad – danas, sutra – preuzmem neki klub, nitko mi ne bi ništa rekao. Ali, nekako mi to ne odgovara, imao sam ponude Besiktasa i Banvita, što su ozbiljni klubovi, ali sam se zahvalio, sad mi to nije zanimljivo.

Da nisam preuzeo reprezentaciju, ne bih imao problema s nalaženjem novog kluba za sljedeću sezonu, a ovako… Vjerojatno ću morati malo čekati. Nešto će se pojaviti s vremenom; rado bih se i dalje bavio klupskom košarkom, nisam sklon tome da radim samo u reprezentaciji, velike su pauze, malo obveza. Na kraju krajeva, ovo je bilo prvi put da me moja reprezentacija zove, nije bilo nikakve šanse da odbijem. Ni novac nije u pitanju, o tome nismo ni razgovarali. Samo mi je Danko rekao da ću dobivati dio koji HOO [Hrvatski olimpijski odbor] daje. Uopće nije bitno.

• Rekli ste “moja reprezentacija”…

– Prije četiri godine imao sam poziv da preuzmem jednu drugu reprezentaciju, nemojte to pisati, ispast će da se hvalim, a to ne volim.

• Znam tko Vas je zvao, Crnogorci, i ne vidim zašto bi bilo problematično to pisati. Uostalom, tih ste dana bili na dispoziciji i za našu repku, pa niste birani. Imate li osjećaj da ste preskočeni 2010. godine, kad je biran Josip – Joke Vranković?

– Ne, nemam problema s time. Znao sam da nisam u kombinaciji, i to sam na taj način i prihvatio. Tada nisam bio po ukusu predsjednika, sada jesam i – doviđenja.

• S obzirom da se ovo dugo sprema – imali ste vremena razmišljati o reprezentaciji… Vjerojatno već i o nekim važnim detaljima.

– Prvo što sam napravio jest da sam pogledao sve utakmice naše reprezentacije sa Svjetskog kupa u Španjolskoj. Tada sam bio na pripremama s klubom i nisam sve gledao, a ono što sam gledao – gledao sam navijački. Što je druga perspektiva… Tako da već imam uvid. A s gledanjem reprezentativnih utakmica – da vidim i sve moguće suparnike – nastavit ću i dalje.

• O bivšem izborniku Jasminu Repeši, pretpostavljam, nećemo…

– Nije mi na kraj pameti.

• Dobro, da onda ja postavim teze utemeljene u SP-u, a Vi ih obradite. Ako negdje pogriješim, korigirajte me. Dakle, moj je dojam da naša reprezentacija ima problem s atletizmom – svi su nas suparnici na SP-u pretrčali i pretukli. A manevarski prostor u smislu mijenjanja igrača dosta je skučen.

– Dosta ste dobro detektirali jedan od bitnih problema. Uzmimo za primjer Srbiju – oni na pozicijama dva i tri imaju [Nikolu] Kalinića i [Vladimira] Lučića, igrače koji ne odskaču nekom ekstra kvalitetom, ali zato igraju obaveznu košarku – trče, igraju obranu, sudjeluju u skoku i mogu pogoditi otvorene šuteve. Mi takvih igrača nemamo. E, sad, imamo različitih opcija u sastavljanju reprezentacije, mene je trenersko iskustvo naučilo da između odličnog obrambenog igrača i odličnog napadača biram napadača kojeg ću natjerati da igra obranu najbolje što može.

• Drugim riječima, ipak će biti nekih novih kandidata za konačnu dvanaestoricu…

– U pripreme ću ući sa 16 igrača. Minimalno.

• Nadalje, imamo problem na poziciji organizatora…

– Što se mene tiče, bilo bi mi najdraže da igramo bez naturaliziranih Amerikanaca. Ali, u ovom trenutku, prema kvaliteti, i [Dontaye] Draper i [Oliver] Lafayette imaju mjesto u reprezentaciji. Obojica. A jedan će sigurno biti “unutra”.

• U nedavnom razgovoru Repeša mi je rekao da “Hrvatska nema reprezentaciju za medalje”. Možda Vi to drugačije vidite…

– Ja bih to rekao na drugačiji način. Po meni, kvalitetom odskaču Španjolska i Francuska, ako su kompletni. Onda slijedi skupina od sedam- osam reprezentacija: mi, Srbija, Njemačka s Dirkom Nowitzkim, Grčka, Litva… slične kvalitete. Ako netko iz te skupine uzme medalju, nitko se ne bi iznenadio. Kao što se ne bi iznenadio ni ako taj isti bude osmi. A treća skupina su one reprezentacije koje imaju kvalitetu da nekoga iznenade u jednoj utakmici, što se uvijek na natjecanjima i dogodi, a te obično zovemo “plutajućim minama”.

• Što bi u tom kontekstu bio Vaš rezultatski cilj? Što bi bio rezultatski optimum reprezentacije na Eurobasketu?

– Svaki put je na natjecanju cilj izboriti sljedeće natjecanje – u ovom slučaju kvalifikacije za Olimpijske igre u Rio de Janeiru.

• Nekoliko puta ste spomenuli Srbiju, koja je bila pozitivno iznenađenje proteklog ljeta, kada je osvojila svjetsko srebro.

– Stjecajem okolnosti, tada sam ih gledao i više nego našu reprezentaciju. Rasli su kroz natjecanje, dobili su odličnu kemiju i tu treba skinuti kapu njihovom izborniku [Aleksandru] Saši Đorđeviću. Ali, da su na kraju bili sedmi, da li bi to bilo neko razočaranje, negativno iznenađenje? Ne bi. O tome sam prethodno govorio.

• Što za Vas i sve nas znači prva faza Eurobasketa u Zagrebu?

– Samo to da svi smatraju kako je Eurobasket u Zagrebu, a zapravo nije ovdje, jer će se ono najvažnije događati u Francuskoj.

• Može li se povući neka usporedba s Vašim dvogodišnjim radom u Ciboni – to je bio jedini period Vaše trenerske karijere koji ste proveli u Hrvatskoj?

– Ne znam, nisam siguran. Ono je bio klub, ovo je reprezentacija. Očekivanja su u oba slučaja visoka, samo što će sad ta velika očekivanja biti fokusirana na kratak vremenski period. Ma, i jedno i drugo je košarka.

• Vi ste riješili dugove s Cibonom?

– Ja sam jedan od onih koji su se bili nagodili, to je odavno završeno.

• Imali ste još jedan period rada u Hrvatskoj, kao sportski direktor Splita, odmah po završetku igračke karijere u Španjolskoj…

– Dino [Rađa] je prestao s igranjem, pozvao me da radimo skupa…

• Tada se pisalo da imate neku ugovornu obavezu prema Splitu…

– To nije bilo točno, ne znam zašto se to pisalo.

• Jedanaest sezona ste već trener…

– I to bez pauze, nije protekla ni jedna sezona a da nemam angažman, što nije mala stvar…

• Bilo je i lijepih, i manje lijepih faza…

– Svašta čovjek prođe u ovom poslu… Nije pitanje hoće li trener dobiti otkaz, nego kad će dobiti otkaz. Nije pitanje hoće li ti ekipa početi igrati loše, nego kad će početi igrati loše. Osvojio sam Kup kralja, Eurocup, bio na Final Fouru Eurolige, a s druge strane sam poražen u zadnjoj sekundi finala regionalne lige onom “tricom” [Dušana] Kecmana. Da stalno razmišljam o onome što se događalo, otišao bih kvragu. Ako sam nešto naučio – naučio sam stalno gledati prema naprijed. To je takav posao, zatvori jednu knjigu, otvori novu. I – osjećam da napredujem. Bolji sam trener nego prije pet-šest godina. Kad sam kretao, mislio sam da znam sve. Onda radiš greške, vidiš kako zapravo ne znaš sve, ne ponavljaš iste greške, ali radiš nove – uvijek se griješi, svatko griješi, to je neizbježno – učiš, nadograđuješ se, i tako to stalno ide.

• Španjolska Vam je praktički domicilno tržište – gotovo 20 godina ste proveli tamo kao igrač i trener…

– Razlika u odnosu na Hrvatsku je u tome što je tamo jača liga i svaka je utakmica vrlo kompetitivna. Makar je ono doba kad sam vodio Cibonu i regionalna liga bila jaka. Teško mi je procijeniti kakva je sada.

• U stalnom padu kvalitete…

– Onda je bila jaka, [Svetislav] Pešić je vodio [Crvenu] Zvezdu, [Zmago] Sagadin Zadar, [Jure] Zdovc Olimpiju… U Španjolskoj su dvorane stalno pune. Unatoč recesiji – snalaze se, prilagode, smanjuju cijene ulaznica, petljaju, izmišljaju, klubovi su odlično organizirani i sustavno se bave time kako da gledatelje dovedu u dvorane. Drugačije se živi, i na rukometu su pune dvorane, a o nogometu da i ne pričam. Evo zgodna pričica: navijači Caje su unaprijed pokupovali pakete ulaznica za završnicu Kupa kralja, ali se Caja nije plasirala. I nisu ih htjeli prodati, nego su išli gledati tu završnicu. Kažem, drugačiji su.

• Gdje je “zapelo” u Valenciji?

– To je još jedna zatvorena knjiga, nećemo o detaljima.

Izvor: Al Jazeera