Petrina: Most je prokockao svoju političku priliku

Nimalo biranim riječima obraća se činovnicima, a HDZ i SDP su za Petrinu - isto (Duško Jaramaz / Pixsell)

Razgovarao: Mladen Obrenović

Stipe Petrina, načelnik dalmatinske općine Primošten, nedavno je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru kao kandidat Mosta nezavisnih lista. Posljednjih 15-ak godina upravlja općinom za koju tvrdi da je primjer uspjeha i žali što nema više novaca kako bi od Primoštena napravio Monte Carlo.

U Hrvatskoj je postao poznat po tome što je ukinuo ime Franje Tuđmana iz jedne od ulica, uz obrazloženje kako je prvi hrvatski predsjednik upropastio Hrvatsku. Poznat je i po vrlo osebujnoj komunikaciji s državnim službenicima u kojoj ih ne štedi ni najtežih pogrda.

Uz dvije najveće političke stranke u Hrvatskoj – HDZ i SDP stavljao je znak jednakosti, a nakon izbora, kada je postalo jasno da bez Mosta nema ni formiranja vlasti, jasno je rekao kako se neće prikloniti niti jednima, niti drugima. U međuvremenu je došao i u politički sukob s kolegama iz Mosta, konkretno sa čelnim čovjekom te koalicije Božom Petrovim i bliskim mu suradnicima.

  • S obzirom na to da se postizborna priča u Hrvatskoj pretvorila u političku trakavicu, zanima me jeste li se pokajali zbog ulaska u ovu izbornu utrku?

– Da. Ne toliko zbog izborne utrke, nego sam se pokajao što sam u nju išao s ovakvim ljudima.

  • Hoćete li reći da su Vas neki politički partneri razočarali?

– Konkretno, razočarali su me ljudi iz Mosta.

  • Postoje li konkretna imena i konkretni razlozi?

– Totalno su mi razočaranje [gradonačelnik Omiša] Ivan Kovačić i [gradonačelnik Metkovića] Božo Petrov, koji prema javnosti priča jedno, a na tim sastancima tog Nacionalnog vijeća i izabranih saborskih zastupnika Mosta nešto sasvim drugo. Priča kako su svi jednaki, a onda meni i kolegicama uskraćuje pravo glasa.

  • Možete li pretpostaviti o čemu je razgovarao „u četiri oka“ s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović nakon što ste, zajedno s kolegama, zamoljeni da napustite konzultacije?

– Neistina je da smo se svi složili da izađemo. Predsjednica je jednostavno zamolila da izađemo jer ima nastaviti razgovor sa Božom u četiri oka. Dakle, ni govora da se sam složio s tim. No, šta mi preostaje? U Uredu predsjednice koja traži da izađem van da odgovorim kako neću? Ništa mi nije preostalo. Pitao sam zašto je to uradila, pa me je njen savjetnik za nacionalnu sigurnost uvjeravao kako je to uobičajena praksa. Nije mi dugo trebalo da shvatim kako to nije uobičajena praksa. Uglavnom, poslije tih 7,5 minuta Petrov se vratio kao sasvim drugi čovjek.

  • Jeste li očekivali takvu borbu za naklonost Mosta?

– Nitko se nije nadao takvom uspjehu. Nadao sam se dobro rezultatu u svojoj izbornoj jedinici, ali nitko nije mogao pretpostaviti da se bez Mosta neće moći sastaviti vlada. I to je težak teret na ljude koji, treba to realno priznati, nemaju nikakvog političkog iskustva.

  • U četvrtak idete na sjednicu Hrvatskog sabora. Hoćete li ostati pri onome da se nećete prikloniti nikome – ni HDZ-u, ni SDP-u?

– Da. Da. Da.

  • Mostu ili nikome, ako sam dobro shvatio?

– Točno. Ili Mostu, ili nikome. Oni poslije neka me izbace.

  • Ako se izbori ponove, hoćete li opet u okviru Mosta nezavisnih lista ili samostalno?

– Išao bih samostalno, a možda i ne bih išao. Za razliku od Petrova i njegovih, sve svoje odluke donosim transparentno i u dogovoru sa svojim koalicijskim partnerima. Tako je bilo i ovaj put.

  • Može li se, ipak, dogoditi da se Most u četvrtak, na prvom saborskom zasjedanju, prikloni nekome ili ostane, kako mu to ime govori, most između dvije obale – lijeve i desne?

– Mislim da je Most tu svoju političku ulogu prokockao. Hoće li se konstituirati Sabor? Vjerujem da hoće, ali to ne znači hoće li se konstituirati i vlada. Većini zastupnika je jako stalo da se konstituira Sabor iz razloga dobre sinekure. Od početka se zalažem da se novac izbaci iz politike. Onda ne bi bilo potrebe da strahujemo šta će se desiti na hrvatskoj političkoj sceni, jer ne bi bilo privatnih političkih interesa. Ovako, imate ljudi koji su za par stotina glasova dobili mandat i neće se toga tek tako odreći.

  • U lijepo zamišljenoj ideji Mosta nezavisnih lista ima ljudi koji su uspješni u svojim sredinama, bilo da se radi o općini Tompojevci na istoku Hrvatske, iz koje dolazi Vaš kolega Tomislav Panenić, i koja je privukla dosta novca iz europskih fondova ili općine Primošten, iz koje dolazite, koja je jedna od razvijenijih. Mogu li se takve ideje preslikati na Hrvatsku?

– Mogu. I to ste naveli dobar primjer Tompojevaca i načelnika Panenića, koji je izvrstan čovjek. Ima tu, u Mostu još jako kvalitetnih ljudi. Kad sam prije osam mjeseci pisao o projektu Most, doslovno sam rekao kako je osmišljen ne da dobije mandate, nego da razbije one koji bi trebali dobiti mandate. To je bila funkcija Mosta kada je osnivan. Birači su bili puno pametniji od političara i desilo se što se desilo. Most je dobio i mandate, i razbio je one koji su se nadali tim mandatima. Tim je odgovornost Mosta postala puno veća. Vidimo da se Most s time ne može nositi.

  • Za sebe govorite da „ne lažete, ne varate, ne kradete“. Jeste li po tome, ako je tako, potpuna suprotnost mnogim političarima u Hrvatskoj i regiji?

– To javno ističem, a neka me netko konkretno demantira. U krajnjoj liniji sam čovjek s najviše kaznenih prijava u Hrvatskoj. Ne znam šta mi sve više nisu pokušavali napakirati, slomiti me. Još uvijek sam tu i još uvijek imamo najbolje rezultate u vođenju lokalne samouprave u Europi. I sve se to može primijeniti u Hrvatskoj, samo to nekim strukturama moći to nije stalo.

  • Znali ste Vi u svojim dopisima državnim službenicima odgovoriti nimalo biranim riječima, zar ne?

– Uvijek kažem: Omča i kravata pašu mi uz vrat; mogu biti gospodin, mogu biti tat. S kurvom – kurvanjski, s gospodom – gospodski. I od toga ne bježim.

Hrvatska je zemlja totalnog apsurda, zemlja u kojoj ništa institucionalno ne funkcionira – ni vertikalno, a još manje horizontalno. Hrvatskoj je nužna jedna energična reforma ili zahvat ako hoće proživjeti.

  • Čujem li u Vašim riječima razočarenje Hrvatskom? Je li svih ovih 25 godina moglo bolje?

– Milijardu puta bolje je moglo. Uvijek volim istaći da mi je neuspjeh ako svi Hrvati nisu bar milijunaši u kunama. Sve drugo je neuspjeh. A nisu. Nismo milijunaši, nego kontejneraši. I to je istina. Realno moramo ocijeniti dijagnozu stanja u društvu i na tu dijagnozu prepisati adekvatnu terapiju, ako uistinu želimo da dođe do izlječenja. Postavljam pitanje: je li to netko u ovih 25 godina napravio? Nije. I što očekujemo onda? Bojim se da ova zemlja nema neku dobru perspektivu. Nitko nas ne gura, ali bojim se da će samo biti gore.

Izvor: Al Jazeera