‘Plavi kit’ aktualizirao pitanje sigurnosti na internetu

Igra se prvo pojavila u Rusiji, a nagađa se da je do danas odnijela više od 130 mladih života u toj zemlji (EPA)

Do javnosti na ovim prostorima proteklih dana došla je informacija o pojavi igre Plavi kit, navodno povezane s nizom samoubistava mladih u nekoliko zemalja, što je ponovo pokrenulo pitanje sigurnosti djece na internetu, ali i uloge medija i društva u informiranju, odnosno zaštiti djece koja, iako nepripremljena, radoznalo koračaju prostranstvima interneta, piše Anadolija.

Na internetu se može doći do dosta oprečnih informacija o Plavom kitu, od kojih neke govore da je riječ o stvarnoj pojavi, a druge da je riječ o neprovjerenoj priči.

Igra se prvo pojavila u Rusiji, a nagađa se da je do danas odnijela više od 130 mladih života u toj zemlji. Igrā se posredstvom društvenih mreža, u zatvorenim grupama, a žrtve su uglavnom tinejdžeri u dobi od 10 do 16 godina, oni najranjiviji i najpodložniji psihološkoj manipulaciji, koji u periodu od 50 dana dobiju razne zadatke. U početku su ti zadaci manje opasni, poput gledanja horor-filmova, buđenja u noćne sate, zatim dolazi do navodnog samopovređivanja urezivanjem “plavog kita” na rukama, a sve se, navodno, završava pozivom na izvršenje samoubistva.

Zbog medijskih navoda o pojavi tog online izazova u Srbiji, Ministarstvo unutrašnjih poslova te zemlje izdalo je upozorenje roditeljima i nastavnicima da razgovaraju sa djecom i prate njihove aktivnosti na internetu kako bi ih zaštitili od ovog oblika ugrožavanja sigurnosti.

Istovremeno je MUP Hrvatske za tamošnje medije saopćio da hrvatska policija raspolaže saznanjima o međunarodnom fenomenu širenja ove igre, o kojoj se odnedavno počelo pričati i u Bosni i Hercegovini.

U BiH nema prijava o Plavom kitu

Direkcija za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine primila je od Generalnog sekretarijata Interpola dokument “Ad hoc notifikacija ‘Izazov Plavog kita’“, koja sadrži određene podatke o ovoj igri (sažetak, pozadinu, preporuke), potvrđeno je za Anadoliju iz Direkcije za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine.

Navode da je policijskim agencijama u Bosni i Hercegovini, nadležnim za krivična djela protiv djece, dokument dostavljen radi informiranja i nadležnog postupanja.

Iz Direkcije za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine istakli su da ne raspolažu saznanjima o slučajevima prijavljenim u Bosni i Hercegovini koji se mogu dovesti u vezu s ovom pojavom. 

Saša Mrdović, profesor sigurnosti računarskih sistema na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, ističe da je utvrđeno da na mrežama postoje zatvorene grupe u kojima tinejdžeri dobijaju određene zadatke te bivaju pod pritiskom onih koji tim grupama upravljaju, ali tvrdi da ne postoje dokazi koji slučajeve samoubistva u Rusiji povezuju konkretno s tom igrom. 

“Nema dokaza da je ona to izazvala. Ona je vjerovatno opasna u smislu što pokazuje da su djeca usamljena, traže nekoga s kim će provesti vrijeme i da takav neko može da ih navrati na bilo šta. Mislim da je to više socijalni nego tehnički problem”, smatra Mrdović. 

Da je ulazak Plavog kita na naše tržište i u našu javnost senzacionalistički predstavljen smatra Elmedin Muratbegović, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i bezbjednosne studije Univerziteta u Sarajevu. 

“To je igra koja praktično kroz ključnu riječ ‘izazov’ igra na dječiju radoznalost i ja ipak mislim da je način na koji je Plavi kit najavljen, senzacionalno, pogrešan. Dobijanje poruka na Whatsapp, otvaranje izazova, davanje zadataka, ići do mjere da se dijete, maloljetnik u principu, ubije – mislim da to ne bismo smjeli popratiti jednom viješću”, rekao je Muratbegović. 

Djeca se ne pripremaju za cyber-svijet

“Taj kapacitet, jednostavno, moramo iskoristiti. Oni u svom programu moraju te stvari čuti od nastavnika. Zašto njih? Jednostavno, mi se ne možemo uzdati u kapacitet nas odraslih, laičke javnosti, jer ja vjerujem da tek svaki treći stanovnik u BiH koristi informacijsko-telekomunikacijske tehnologije i da se to možda može preslikati i na roditelje”, tvrdi prof. Muratbegović. 

Pored svih svojih prednosti, internetska komunikacija izvor je mnogih prijetnji i opasnosti, a Muratbegović smatra da je riječ o bontonu u cyber-svijetu za koji se djeca ne pripremaju.

“Učenje bontona, ponašanja u online svijetu, digitalnom okruženju, naročito na društvenim mrežama i interaktivnim igricama, treba postati dio školskog sistema, ali ne na način da zadovoljavamo formu i normu nego kroz uključivanje djece, studije slučaja, otvaranje upravo tog Plavog kita na času informatike. Mora se naći način da u društvu, u razredu, koji je jedna društvena grupa, djeca porazgovaraju o tome”, smatra Muratbegović. 

Edukacija za online svijet neophodna

Amela Efendić, šefica ureda Međunarodnog foruma solidarnosti (EMMAUS), koji od 2010. godine rukovodi SOS-linijom za prijavu neprimjerenog sadržaja i slučajeva eksploatacije djece u svrhu izrade pornografskog materijala, rekla je da su dosad imali 666 prijava, od čega je više od 67 bilo konkretno vezano za eksploataciju djece u svrhu izrade pornografskog materijala, prenosi Anadolija.

Ostali slučajevi koji su prijavljeni, poput fizičkog zlostavljanja djece u školi, prema njenom mišljenju, trebali bi javnost zanimati više od fenomena Plavog kita, čiji utjecaj na djecu ne želi minimalizirati, ali ponavlja da za to ne postoje validni dokazi. 

Smatra da način na koji se izvještavalo o izazovu Plavog kita u Bosni i Hercegovini ne doprinosi prevenciji takvih pojava te savjetuje da se pitanju zlostavljanja djece u cyber-svijetu ne treba pristupati senzacionalistički već etički i profesionalno.

“Naš je pristup da djecu treba educirati, medije treba educirati, jer se takvim pristupom ništa neće postići. Naprotiv, mislim da smo takvim pristupom samo izazvali znatiželju kod djece koja nisu nikada čula za to, a koja će reći: ‘Aha, idemo mi to da probamo’. To je naprosto tako, djeca su uvijek znatiželjna, oni uvijek žele da probaju nešto novo”, istakla je Efendić.

Izvor: Agencije