Plenkovićevih 100 miliona eura za HVO

Za zločin u Ahmićima osuđeno je šest osoba na ukupno 95 godina zatvora (Anadolija)

„Pripadnici HVO-a sudjelovali su u obrambenom ratu. Možemo im biti zahvalni za ‘čuvanje leđa’.“ Tako je premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković u srijedu odgovorio parlamentarnom zastupniku SDP-a Nenadu Staziću, koji ga je prozvao da je nedavnu podršku nezavisnog zastupnika Željka Glasnovića platio novcem svih građana Hrvatske: Plenković se, naime, potpisom obavezao da će iz hrvatskog budžeta biti isplaćeni zaostaci braniteljskih mirovina za oko sedam tisuća pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, što je, prema izračunima upućenih, izdatak od najmanje stotinu milijuna eura.

Odgovarajući Staziću, premijer se pozvao i na međudržavne ugovore, i na odluku prethodne Vlade, i na pripreme koje je Zavod za mirovinsko osiguranje proveo prije ikakvog njegovog dogovora s Glasnovićem, ali suština je ovo: „Pripadnici HVO-a sudjelovali su u obrambenom ratu. Možemo im biti zahvalni za ‘čuvanje leđa’.“

Osim samog Stazića, koji je premijeru poručio da svojom odlukom – među ostalima – novčano nagrađuje i ubojice bošnjačke djece u Ahmićima, reagirala je jedino Inicijativa mladih za ljudska prava iz Zagreba. Ta organizacija nije se fokusirala na financijski nego isključivo na politički aspekt Plenkovićevog objašnjenja za materijalnu brigu o pripadnicima HVO-a. „Premijer Plenković jučerašnjom je izjavom u potpunosti negirao utvrđene činjenice pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) koje jasno govore o karakteru sudjelovanja HVO-a i Republike Hrvatske u ratu u Bosni i Hercegovini.

Hrvatska kontrolirala HVO

MKSJ je utvrdio kako je Republika Hrvatska imala ukupnu kontrolu nad snagama HVO-a i pomagala u vođenju i koordinaciji ovih jedinica te je jasno utvrdio kako je između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine postojao međunarodni sukob te se ne može govoriti o obrambenom karakteru rata.

S obzirom na to da se sukob vodio na teritoriju BiH, djelovanje jedinica HVO-a ne predstavlja obranu Republike Hrvatske već osvajačke tendencije tadašnjeg političkog vodstva RH i ugrožavanje teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. (…) Poražavajuća je činjenica da premijer ignorira žrtve za koje su odgovorni pripadnici HVO-a, odbija se suočiti s odgovornošću Republike Hrvatske u ratu u BiH i odbija priznati nalaze međunarodnog suda.“

Plenkovića i najveći dio hrvatske javnosti, međutim, uopće ne zanimaju činjenice, argumenti i presude Haškog suda, osim u rijetkim slučajevima kad se uklope u njihove apriorne stavove o prošlom ratu, kao što je, primjerice, bilo s oslobađajućom haškom presudom generalima Gotovini i Markaču, optuženima za zločine u operaciji „Oluja“.

Glavnina hrvatske političke i intelektualne elite posljednjih je godina uspostavila konsenzus oko teze po kojoj su Hrvati u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini vodili jedinstveni „obrambeni rat“. To je sadržaj onog Plenkovićevog „čuvanja leđa“: Hrvatska se branila i u BiH, jer se morala braniti i u BiH, s obzirom da je veliki dio Hrvatske naslonjen na dijelove Bosne i Hercegovine, dijelove s kojih je Hrvatskoj prijetila opasnost od srpske vojske.

Život u laži i poluistini

Od života u laži gori je samo život u poluistini, odnosno istini očišćenoj od neugodnih dijelova, a upravo to aktualna vlast, i ne samo ona, uporno servira hrvatskoj javnosti kad je u pitanju umiješanost ove zemlje u bosanskohercegovački rat. Prešućuje se hrvatsko-bošnjački sukob, prešućuju se hercegovački koncentracijski logori za Bošnjake, prešućuju se Ahmići, Stupni Do, silovanja i razaranja, prešućuju se deseci stenograma nastalih u uredu Franje Tuđmana iz kojih je jasno da je Zagreb vodio ekspanzionističku ratnu politiku prema BiH, prešućuju se pravomoćne haške presude u kojima piše da je Republika Hrvatska sudjelovala u međunarodnom oružanom sukobu u BiH s namjerom da stvori paradržavicu nastanjenu Hrvatima, prešućuju se zločini protiv čovječnosti ili ih se nevoljko priznaje samo kad treba ukazati na zločine drugih…

„Haško tužiteljstvo alarmirano je sadašnjim rasprostranjenim poricanjem ratnih zločina i odbijanjem da se prihvate činjenice utvrđene na suđenjima pred Tribunalom. Poruke poricanja zločina i revizionizma su glasne i jasne: mi priznajemo naše žrtve, ali ne i vaše, a oni koje vi smatrate ratnim zločincima su naši heroji“, kazao je glavni haški tužitelj Serge Brammertz u redovnom polugodišnjem izvještaju Vijeću sigurnosti UN-a.

Zabijanje glave u pijesak

Prešućuje se, poriče, relativizira i manipulira da bi se u studenom ove godine, kad će u Haagu biti izrečena drugostupanjska presuda šestorici vojnih i političkih glavešina Herceg-Bosne, Hrvatska mogla prigodno šokirati i zakukati nad međunarodnom nepravdom kojoj je izložena, ako odluka Žalbenog vijeća bude na tragu prvostupanjske presude. Čak ako iz pravomoćne presude i izostane kvalifikacija o udruženom zločinačkom pothvatu vođenom iz Zagreba, u što se uzda hrvatski državni vrh, nema sumnje da će u njoj ostati činjenice o aktivnoj uključenosti politike i vojske Republike Hrvatske u komadanje BiH, kao i činjenice o zločinima počinjenim u ime ideje o ekskluzivnom hrvatskom teritoriju u drugoj državi.

No to će Hrvatskoj i hrvatskim liderima u BiH poslužiti samo da od sebe još jednom pokušaju napraviti žrtvu svjetske zavjere, a od osuđenika za ratne zločine nacionalne mučenike: ukratko, da još dublje zabiju glavu u pijesak umjesto da se suoče s istinom u njezinoj stravičnoj punini te s realnošću Tuđmanovog nakaradnog shvaćanja Bosne i Hercegovine i obrambenog rata kao prilike za teritorijalno proširenje na račun druge zemlje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera