Po Dodiku, Hrvati bolje čuvaju srpske interese od Srba

Sastanak delegacija Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika i Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH) Dragana Čovića održan u Mostaru na Petrovdan, jedan od najvećih pravoslavnih praznika, izazvao je veliku pažnju u bh. javnosti.

Nikoga nije iznenadio sam sastanak i njegova idiličnost, jer su Dodik i Čović godinama čvrsti saveznici, puni međusobnog razumijevanja, doduše do sada bez ijednog iskušenja koje bi to savezništvo moglo istestirati. Pažnju je izazvalo ono što je tamo izrečeno i preko medija odaslano kao poruka i javnosti i drugim bh. političarima, naročito onima u Federaciji BiH.

Vrijeme je da otvorimo dijalog o tome šta je BiH, u kojoj je propao koncept multietničnosti, nije dvojio Dodik elaborirajući ono što je, strateški gledano, najbitnije njemu i Čoviću u narednom periodu.

„Izborni zakon koji je predložio HDZ ima našu podršku jer je to i mogućnost da se poboljša pozicija Srba u federalnom Parlamentu. Zakon je neophodan zbog preglasavanja i ne možemo imati sistem u kojem jedan narod bira predsjednika drugog naroda“, poručio je nakon susreta Dodik, dakle upravo ono što je Čoviću bilo bitno, a Bakiru Izetbegoviću namijenjeno.

Džoker u rukavu

Sam Čović nema dileme o usvajanju tog zakona.

„Izborni zakon BiH će do kraja mjeseca završiti svoj put u u Domu naroda, bit će usvojen u obliku kako je predloženo i u devetom i 10. mjesecu će biti u Zastupničkom domu BiH“, kazao je Čović.

Dodik je proteklih dana u više navrata podsjetio da je s Čovićem prije mjesec dana u Banjoj Luci dogovorio da HDZ ne glasa za pitanja za koja SNSD kaže da su protiv interesa entiteta Republika Srpska.

Time je Dodik ponovo, po ko zna koji put, poručio da smatra, što znači da je to i entitetski stav, da opozicioni Savez za promjene u Republici Srpskoj, koji koalira na vlasti na nivou BiH, radi protiv entitetskih interesa na nivou BiH, zbog čega ih je Dodik, još ranije, proglasio izdajnicima i saradnicima Bakira Izetbegovića.

A, ostalima je jasno dao do znanja da ima džokera u rukavu i mimo Srba u državnim institucijama i da više vjeruje Hrvatima da će bolje čuvati srpske interese, nego njima. I to na Petrovdan.

Osokoljen saznanjem da će se, kao što se i očekivalo, kola slomiti na najslabijim karikama, a najkrupnije ribe izvući, jer je Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu protiv četiri člana komisije za provođenje referenduma o Danu Republike Srpske zbog neizvršavanja odluke Ustavnog suda BiH u vezi sa referendumom, Dodik je sebi u Mostaru dao oduška.

„Urušeni su odnosi potpuno. Mislim da je Bakir Izetbegović izgubio političku snagu i da se sada putem Vijeća ministara i drugih pravosudnih institucija pokušava obračunati da s predstavnicima srpskog i hrvatskog naroda, a zloupotrebom pravosuđa je doveo situaciju do apsurda“, bio je još precizniji Dodik.

OSA kao ključna tema

Ništa manje jasan nije bio ni Čović koji je rekao kako je evidentno da nema parlamentarne većine na državnom i federalnom nivou, te da će situacija biti gora kako se budu bližili izbori. Evidentno je da postoji nepovjerenje Vijeću ministara, a kako se mijenja parlamentarna većina bit će vidljivo od pitanja do pitanja na sjednicama i na nivou FBiH će se sve vršiti na nivou preglasavanja, što nije u redu, rekao je Čović.

Jedna od ključnih tema bila je i Obavještajno-bezbjednosna agencija BiH koju je Dodik nazvao neprijateljskom organizacijom koja radi na štetu srpskog i hrvatskog naroda. Izetbegović je izgubio političku snagu i sada posredstvom OBA-e i drugih segmenata bezbjednosnog i pravosudnog sistema pokušava da se politički obračunava sa predstavnicima srpskog i hrvatskog naroda, kazao je Dodik.

Zabrinuti smo jer tu imamo parasistem do kraja, rekao je Čović.

Da ovako nešto izrekne član Predsjedništva BiH i jedan od dva entitetska predsjednika, i sve to prođe bez ikakvih posljedica, to može upravo samo u BiH. Ali zašto bi to bilo koga i čudilo nakon prethodno navedenih, takođe njihovih konstatacija, da ustvari država BiH ne funkcioniše i da će se oni itekako potruditi da je ustroje po svome.

Poruka je veoma jasna. Dodik jeste, i ako neko sa strane na to ne bude uticao, i ostaće neprikosnoveni lider u entitetu Republika Srpska i nakon izbora sljedeće godine, na kojima će osvojiti vlast i u entitetu i u njoj participirati na nivou države, kao što je, i ostaće to, i Čovićeva pozicija.

Disonantni Izetbegović

Onaj koji je u svemu tome disonantan i koji ima drugačije interese i stavove je Bakir Izetbegović čija je pozicija, ne samo među Bošnjacima, nego i u stranci SDA koju predvodi, bitno drugačija od Dodikove i Čovićeve. Zbog toga se Izetbegović nalazi u procjepu između toga kako da učvrsti sopstvenu poziciju, koja će bivati sve labavija, i kako da parira Dodiku i Čoviću, jer će mu sopstvena pozicija umnogome upravo od toga i zavisiti.

„Sprega Banja Luke i Mostara, odnosno Hrvatskog narodnog sabora i HDZ-a, ne može dati dobro ni za koga u ovoj zemlji. Dvojica protiv jednog u BiH, ne bih rekao da ičeg dobrog može donijeti, uključujući u to i Hrvate“, mišljenja je Izetbegović.

Izetbegović je rekao da bi se Čović trebao okrenuti onima s kojima živi, a to su, prema njegovim riječima, SDA i Bošnjaci, ocjenjujući da je BiH išla naprijed svaki put kad je ta sprega bila zdrava i funkcionisala. Sve to će međutim teško funkcionisati s obzirom na odnose u Federaciji BiH, pa i odnose između Izetbegovića, Čovića i Radončića, o čemu najbolje svjedoče, nakon onog mostarskog sa Dodikom, odvojeni sastanci Čovića sa Izetbegovićem i Radončićem u Sarajevu, za koje se može reći da su, u suštini, propali.

Ono što Dodik i Čović nisu ni pomenuli, a kamoli iznijeli svoju stratešku viziju o tome, je ustvari ono što je najbitnije za građane u oba entiteta, a naročito u Republici Srpskoj.

Kako riješiti tri, za sada za vlast nerješiva problema. Izuzetno lošu ekonomsku, socijalnu i demografsku situaciju koje prijete nesagledivim posljedicama po čitav narod, a ne samo političko ustrojstvo u državi koje je, onako kao što je sada, neodrživo, i oko čega niko i nema dileme. To su oni problemi zbog kojih BiH svakim danom ostaje sve praznija i koje, ako jednog dana i mogne, neće imati ko riješiti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera