Početak kraja britanske imperije i/ili Europske unije?

Piše: Mile Lasić

Već nakon prebrojanih 380 od 382 izborna okruga bilo je jasno kako pristalice ostanka Velike Britanije u EU ne mogu više nadoknaditi manjak od 1,2 milijuna glasova više za “leave” od onog njihovog “remain”.

Prema procjenama BBC-ija, na kraju brojanja svih glasova bit će 52 posto za “izlazak”, naspram 48 posto koji su votirali za “ostanak”. Tako je i bilo.

U osam sati jutros su objavljeni prebrojeni glasovi u svim izbornim zonama:
Za ostanak: 48.1 posto
Za izlazak: 51.8 posto
Izlaznost je bila 72.2 posto

Izlaznost na referendum je bila pristojno visoka, mada nije bila onolika kako se očekivalo (preko 80 posto). U tom bi slučaju možda ishod bio drugačiji, ali padala je kiša, pojedini dijelovi zemlje su bili poplavljeni, etc. No, što je tu je. Jedino možda ima smisla navesti još strukturu glasača: 66 posto onih koji su glasali za izlazak iz EU napustili su školu u svojoj 16. godini, dok 71 posto onih koji su glasali protiv razdruživanja imaju sveučilišne diplome…

Politički rulet

Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske se podijelilo na ovom važnom referendumu o izlasku ili ostanku u EU, odnosno na predreferendumu o budućnosti Ujedinjenog Kraljevstva. Dok su Sjeverna Irska i Škotska velikom većinom votirali za ostanak u EU, u Engleskoj i Walesu je većina regija bila za izlazak iz EU. Iznimka je bio London, u kojemu je više od 60 posto građana glasalo za ostanak u EU, ali to nije moglo odnijeti prevagu…

Slijedi politički rulet u Velikoj Britaniji: ostavka britanskog premijera Davida Camerona znači očekivati i nove izbore, s neizvjesnim ishodima po budućnost zemlje.

Mora se zapravo strahovati od onog što slijedi ako će kormilo upravljanja zemljom preuzeti Boris Johson, bivši gradonačelnik Londona i bivši dopisnik iz Bruxellesa za britanske medije, koji je desetljećima lagao u svojim izvješćima, stavljajući čak pod navode izmišljene izjave, što je pritisnut dokazima potom i priznao. O zastupniku u Europskom parlamentu Nigelu Faraqu ne treba trošiti riječi: ekstremni desničar i otvoreni protivnik bilo kakvog ujedinjenja Europe nije nikad krio tko je…

Farizeji i licemjeri cijelog svijeta likovat će narednih dana: bit će površnog govora o kraju EU, što nije izvjesno, ali i to nije isključeno, ali i o kraju Ujedinjenog Kraljevstva kakvog poznajemo danas. Skoro je izvjesno da će Škotska ići ponovno na referendum o neovisnosti i za ostanak u EU, zapravo reguliranje svojih odnosa s EU. Takvo što bi mogla učiniti i Sjeverna Irska, ali to je opet zasebna priča…

Sukladno važećem LIsabonskom ugovoru, tzv. razdruživanje je regulirano na način da se u periodu od dvije godine moraju utanačiti sve preuzete obveze u međusobnim odnosima Velike Britanije i zemalja Europske unije, koje se moraju ispuniti sukladno odredbama međunarodnog prava.

Isto a drugačije…

Bilo bi dobro da o budućnosti EU raspravlju i odlučuju svih 28 članica EU, kazala je njemačka kancelarka Angela Merkel, ali ukoliko ovo bude ozbiljna zadaća i preostalih 27 članica, Europska unija ne mora završiti u ropotarnici povijesti.

I ne bi trebala, jer nikad čestitijeg projekta mira u europskoj povijesti i nije bilo prije njezina nastanka. Ne vjerujem da je ovo kraj nada vezanih za Europsku uniju među čestitim i mladim ljudima. A čak i kad bismo je olako prokockali, sutra bismo nešto poput EU ponovno morali izmisliti …

Britancima i njihovim partnerima u geopolitičkim igrama protivu Europske unije, kakvu poznajemo i volimo, ne mogu poželjeti svako dobro. Dapače, poželjet ću da zakulisane igre protivu EU dožive svoj što skoriji neslavni kraj …

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera