Početak vladavine Kim Jong-una

Piše: Andrei Lankov

Prije nekoliko godina iznenada je umro maršal Kim Jong-il, „sunce“ nacije, što je njegovog trećeg sina, Kim Jong-una, tada u kasnim 20-im, učinilo vrhovnim vođom Sjeverne Koreje.

Tri godine tradicionalno traje period žalosti koji Koreanci trebaju poštovati nakon smrti svog oca ili vrhovnog vladara. Stoga je sada pravo vrijeme da se daju opaske o Kimovoj Sjevernoj Koreji. Šta je ostalo isto, a šta se promijenilo nakon decembra 2011?

Čistke

Početak Kimove vladavine obilježile su intenzivne čistke među očevim visokopozicioniranim zvaničnicima. U decembru 2011., za vrijeme očeve sahrane, Kim je u povorci pored mrtvačkih kola s očevim lijesom bio u društvu tri najviša generala i četiri najviša civilna zvaničnika. Tri godine kasnije, nijedan od ovih ljudi nije na toj poziciji: barem jedan od njih je pogubljen, dok su svi izuzev jednog nestali bez traga.

Kimova odluka da uhapsi i pogubi Chang Song-taeka, muža svoje tetke, koji je dugo predstavljao „sivu eminenciju“ u politici Pjongjanga, predstavljala je dramatični signal eliti. Tužna Changova sudbina trebala je da pokaže kako niko nije imun na srdžbu vrhovnog vođe.

Ove čistke su očigledno bile neophodne da se počne mijenjati država s obzirom da će Kimove politike biti znatno drugačije od onih koje su provodili njegovi otac i djed.

U industriji je pokrenuta spora promjena sa lenjinističke, centralno planirane ekonomije na tržišnu. Nezvanična privatna ekonomija, koja je u Sjevernoj Koreji naprednija nego što mnogi misle, sada je dobila tihi podstrek.

Do sada su se najznačajnije promjene dešavale na polju upravljanja ekonomijom. Sjevernokorejska vlada je od kraja 2012., počela provoditi reforme koje su veoma slične koracima koje je Kina poduzela početkom vladavine Denga Xiaopinga, 90-ih godina prošlog stoljeća. Poljoprivrednici, koji su do tada bili uposlenici državnog sektora i imali fiksnu platu, sada dobijaju određeni procentar od žetve, i kao što je i očekivano, to je na njih imalo motivirajući učinak. Situacija u pogledu hrane se zbog toga osjetno promijenila.

Osim tog, u industriji je pokrenuta spora promjena sa lenjinističke, centralno planirane ekonomije na tržišnu. Nezvanična privatna ekonomija, koja je u Sjevernoj Koreji naprednija nego što mnogi misle, sada je dobila tihi podstrek.

Međutim, nema naznaka labavljenja političke situacije. Kim je pokrenuo veliku akciju protiv ilegalnog prekograničnog kretanja, praktički zatvorivši granicu Sjeverne Koreje prema Kini – koja je decenijama ostala porozna. Također je uložio znatne napore da iskorijeni naklonost koju su mnogi Sjevernokorejci nedavno razvili spram prokrijumčarenih TV programa, posebno južnokorejskih sapunica i filmova. Ove bojazni nisu motivisane samo paranojom, bez obzira šta kažu međunarodni mediji.

Vrhovni vođa zna da je njegov položaj neizvjestan i da bi mu pojačana društvena kontrola i nadzor mogli pomoći da produži svoju vladavinu.
Sjeverna Koreja je i pod Kimovom vladavinom jednako nepopustljiva u pogledu nuklearnih ambicija kao što je bila i pod vladavinom njegovog oca. Vidjevši američku invaziju na Irak i Afganistan, kao i narodnu pobunu protiv Gaddafija u Libiji koju je indirektno potpomogao Zapad, donosioci odluka u Sjevernoj Koreji imaju dobre razloge što žele dalje razvijati svoj nuklearni potencijal.

Zaokret ka Rusiji?

U isto vrijeme se dogodila prva kriza ovakvih razmjera u odnosima Kine i Sjeverne Koreje. Tokom posljednjih godina vladavine Kim Jong-ila, Kina je bila glavni sponzor i trgovinski partner Sjeverne Koreje. Situacija se sada promijenila. Kineski i sjevernokorejski mediji (koje strogo kontrolišu vlade obiju država) razmijenili su pritajene verbalne napade, a kineska vlada je zamrznula sve infrastrukturne projekte pod sponzorstvom Pekinga u Sjevernoj Koreji – uključujući, naprimjer, novi most na rijeci Yalu.

Kimova Sjeverna Koreja sve se više razlikuje od Sjeverne Koreje njegovog oca. Kreće se ka efikasnijoj ekonomiji, ali i prema jačoj unutrašnjoj represiji. 

Sjevernokorejska vlada s Kimom na čelu, pokazala je do sada neviđeni interes za strane investicije, sve dok dolaze iz bilo koje druge države izuzev Kine. Izgleda da mladi maršal sada polaže nade u Rusiju, koja je i sama trenutno u sukobu sa Zapadom. Sjevernokorejske vođe očito vjeruju da će se Rusija pod Putinovom vlašću ponašati kao Sovjetski savez nekada i zasuti Sjevernu Koreju grantovima pomoći kao nagradu za Pjongjangov militantni antiamerikanizam. Takve nade su neutemeljene, ali proći će neko vrijeme dok donosioci odluka u Pjongjangu shvate tužnu istinu.

Nema sumnje da Kim želi biti omiljen među svojim narodom i da možda iskreno brine za dobrobit stanovništva Sjeverne Koreje, iako ima poprilično ekscentrične ideje šta ta dobrobit zapravo podrazumijeva. Sjevernokorejska vlada je pod njegovom kontrolom potrošila značajan dio skromnih resursa na gradnju raznih zabavnih sadržaja, među kojima su se našli skijaško odmaralište, veliki broj vodenih parkova, pa čak i dolfinarij.

Kimova Sjeverna Koreja sve se više razlikuje od Sjeverne Koreje njegovog oca. Kreće se ka efikasnijoj ekonomiji, ali i prema jačoj unutrašnjoj represiji. Sklonija je neobičnim promjenama u domaćoj politici i ekscentričnija u mnogim pogledima. Ali, naravno, Sjeverna Koreja će u doglednoj budućnosti zadržati nuklearni i diktatorski režim koji predvodi Kimova porodica i malobrojna elita: O tome se ne može pregovarati, bez obzira šta vanjski svijet mislio i radio.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera