Podgorica: Srpska kuća u zgradi Karadžićevog ministra
Podgorica će biti sjedište Srpske kuće, kojom će gazdovati Vlada Srbije. Svečano otvaranje predviđeno je za 28. juni ili po crkvenom kalendaru na Vidovdan.
Srpska kuća biće sjedište institucija i organizacija koje su osnovane radi očuvanja kulturnog i nacionalnog identiteta srpskog naroda. U njoj će biti smješteni: Matica srpska, Institut za srpsku kulturu, Srpski nacionalni savjet, Udruženje književnika srpskog naroda, Srpska televizija, Srpski radio, novine, portali, Srpski kulturni centar i druge ustanove.
U Centralnom registru privrednih subjekata Crne Gore registrovana je 17. marta ove godine kao društvo sa ograničenom odgovornošću.
Osnivanje Srpske kuće dogovoreno je 23. februara ove godine u Beogradu na nedavnom sastanku tadašnjeg premijera Srbije Aleksandra Vučića i Andrije Mandića, jednog od lidera Demokratskog fronta i nosioca titule četnički vojvoda.
Beogradski Blic objavio je da je novac za Srpsku kuću po hitnom postupku izdvojen iz budžeta Srbije uz uslov da objekat bude njeno vlasništvo.
“Samo šest mjeseci od predloga koji sam predstavio Vučiću ideja je pretvorena u stvarnost”, rekao je Mandić, navodeći da je, za razliku od Vučića, Crna Gora to izbjegavala da učini.
“Ovakav potez Srbije je za mene, ali i cijeli srpski narod u Crnoj Gori znak da nismo prepušteni sami sebi i da matica brine o nama”, kazao je Mandić.
Odgovor Matice srpske
Na našu molbu da detaljnije objasni zašto se osniva Srpska kuća, Mandić nam nije odgovorio. Odgovor nismo dobili ni od Momčila Vuksanovića, predsjednika Srpskog nacionalnog savjeta.
Na pitanje šta za Srbe u Crnoj Gori znači otvaranje Srpske kuće i na kakva je reagovanja naišla najava otvaranja te institucije, iz Matice srpske ovako nam je odgovoreno:
“Osnivanje ‘Srpske kuće’ u Podgorici daje priliku srpskim kulturnim i naučnim organizacijama u Crnoj Gori da, pošto su posljednjih decenija izmještene iz svih javnih prostora države Crne Gore, dobiju prostor u kome će moći da bolje i jedinstvenije organizuju svoj rad. Svakako, takav prostor ne može u potpunosti da odgovori zahtjevima koje srpski narod ima u Crnoj Gori u pogledu njegovanja i razvijanja svoje kulture, ali, sigurno, predstavlja ‘odskočnu dasku’ za jedan novi, drukčiji, način kulturnog djelovanja i sarađivanja. Zbog toga smo zahvalni Vladi Srbije i svima koji su učestvovali u osnivanju ‘Srpske kuće’ na brizi i stvaranju ove izvanredne mogućnosti da svoj rad unaprijedimo, objedinimo i učinimo plodonosnijim”.
Nada Bukilić, dramska spisateljica iz Podgorice, ovako nam je prokomentarisala najavljeno otvaranje Srpske kuće:
“Od godina koje čovjek stekne, nikakve vajde osim sjećanja. Još je bolje kad je memorija selektivna. Meni je, nakon selekcije, u memoriji ostao momenat kada se, nekako iznenada, pojavila ideja ili želja da se Tuzima, varoši nadomak Podgorice, dodijeli status opštine! Ne zato što je varoš velika, niti zato što ima razvijenu infrastrukturu, veliki broj stanovništva, škola, ustanova itd, već zato što su Tužani Albanci, što će reći da su drugačiji od Podgoričana, različiti prilično i od ostatka Crne Gore, imaju svoj jezik, kulturu, običaje… Vrlo naivni i nesposobni da gledaju u budućnost, ljudi su mislili da bi to bilo, ne samo žestoka glupost (i trošak!), već i apsurdno i ponižavajuće i za Tužane i za ostatak Crne Gore. Tj. da bi to bila samo sramna getoizacija albanskog stanovništa. Cccccc… ta XXI vijek samo što nije odškrinuo svoja vrata!?!
A onda je XXI širom ušetao na naše prostore. Sad sve ide mnogo lakše. I brže: san srpskog življa u Crnoj Gori traje tisuću ljeta, a gle čuda, želja ili ideja o Srpskoj kući u Podgorici realizovaće se, kako reče željatelj ili inicijator Andrija Mandić, nakon samo pola godine!
Iskreno se divim veličini ideje, brzini njenog prihvatanja, a posebno “izdvajanju sredstava po hitnom postupku”, da se ova želja ispuni. Ideja košta tri miliona eura i nešto preko. Toliko je mogla izdvojiti i sama Crna Gora da je bilo sreće. Dirnule su me sljedeće riječi gospodina Mandića: “Ovakav potez Srbije je za mene, ali i cijeli srpski narod u Crnoj Gori, znak da nismo prepušteni sami sebi i da matica brine o nama”“.
Proširivanje saradnje
Poslanik vladajuće Demokratske partije socijalista Miodrag Vuković ne vjeruje da oni koji ulažu u projekat Srpske kuće u Podgorici imaju namjeru da to bude zloupotrijebljeno za ispoljavanje destruktivnih, političkih i politikantskih projekata.
Vuković taj projekat vidi kao mogućnost proširivanja saradnje sa Srbijom.
“Ne vjerujem da bi iko dobronamjeran u Crnoj Gori trebalo u svemu tome da vidi ništa drugo nego još jednu mogućnost za proširivanje saradnje u oblasti kulture i, šire gledano, između dvije države”, izjavio je Vuković za podgoričku Pobjedu.
Slični oblici saradnje već postoje u Crnoj Gori kroz Turski kulturni centar i Konfučijev institut.
Nada Bukilić kaže da će konačno, zahvaljujući matici, srpski narod u Crnoj Gori, imati sistem ustanova koji će omogućiti da se njegove vrijednosti i naučno-kulturno blago, nagomilano vjekovima, u XXI vijeku dostojno podijeli i sa ostalim narodima u Crnoj Gori, i tako se doprinese i njihovim vrijednostima i naučno-kulturnom blagu.
“Biće jako zanimljiva evaluacija buduće Srpske kuće: konačno će se svi naši narodi upoznati sa, recimo, velikim književnicima poput: P.P. Njegoša, Marka Miljanova, Borisava Pekića, Mihaila Lalića, Radoša Ratkovića… Ili sa slikarima i vajarima poput: Milunovića, Lubarde, Đurića, Stijovića… Naravno, ovdje nema mjesta za pobrojati i sve one druge velikane i veličine, koji su tisuću ljeta sve činili za dobrobit srpskog naroda, bilo u matici, bilo u Crnoj Gori. Nadati se da će Institut za srpsku kulturu u sklopu Srpske kuće pronaći adekvatne forme i za ličnosti koje su, svaka u svom domenu, obilježile ukupnu istoriju srpskog naroda u Crnoj Gori, za što bi bilo idealno iskoristiti televiziju, radio, portal i druge Kućom predviđene medije. Država Crna Gora bi pokazala svoj evropski duh finansirajući Kuću, barem u mjeri u kojoj ispomaže Srpsku pravoslavnu crkvu, te bi postala primjerom jedne zaista moderne, otvorene i, nadasve, nad-evropski demokratske zemlje“, kaže Bukilić.
Oni koji bolje poznaju prilike u Crnoj Gori u ovim navodima lako će prepoznati ironiju.
Prema njenom mišljenju „zaista je vrijeme da srpski narod i u Crnoj Gori bude jednako obrazovan, pismen, kulturan, kultivisan, informisan, uvezan i modernizovan, kao što je u svojoj matici. Konačno, i crnogorski narod je, zahvaljujući Crnogorskoj kući u Srbiji, potpuno i po svemu izjednačen sa crnogorskim narodom u Crnoj Gori. Što je još jedna veličanstvenost XXI vijeka“.
Predsjednik Matice crnogorske Dragan Radulović izjavio je da je dobro što će Srpska kuća u Podgorici biti u vlasništvu države Srbije.
Kontroverzni biznismen
Kuća će se nalaziti u dijelu poslovnog objekta čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Miodrag Daka Davidović. On je, kako su objavili crnogorski i srpski mediji, za 3,4 miliona eura prodao oko 1.300 kvadratnih metara poslovnog centra, odnosno suteren, prizemlje i prvi sprat, kao i garažu sa 21 parking mjestom.
Devedesetih godina prošlog vijeka Davidović je bio šef nikšićke policije. Bilo je to vrijeme kada je Crna Gora optuživana da Srbima ubacuju oružje u Hercegovinu, Jednom prilikom otkriven je kontingent oružja kod Bileće za koji se tvrdilo da je stiglo iz Crne Gore, a sa tom aferom povezivan je i Davidović. Jedno vrijeme bio je ratni ministar trgovine tzv. SAO Trebinje. Krajem devedesetih uhapšen je pod optužbom da je, švercujući cigarete Duvanskog kombinata iz Podgirice, oštetio državnu kasu za 10,5 miliona maraka. Do najavljenog suđenja i utvrđivanja istine nikada nije došlo, jer ga je abolirao kum Momir Bulatović dok je bio predsjednik Crne Gore. Kasnije je, u vrijeme privatizacije u Crnoj Gori, kupio nikšićku Željezaru. Nakon privatizacionog tendera 2004. godine Davidović je najavljivao da će u Nikšić stići rusko-engleska kompanija Stari askol ili neka od njenih londonskih partnera. Stigao je Midlend i zakupio Željezaru, ali taj je posao bio jedna od najvećih privatizacionih blamaža ne ovom prostorima. Zakupci su nakon godinu i po, kada su istrošili obećane subvencije, bukvalno preko noći pobjegli i sa sobom odnijeli sve što se iz nikšićke Željezare moglo odnijeti.
Na sajtu domovina.net objavljen je snimak telefonskog razgovora između Radovana Karadžića, njegovog brata Luke Karadžića i Dake Davidovića. Komentarisali su predratna dešavanja u BiH i dogovarali se kako da riješe Lukine i Dakine problem vezane za biznis.
Za izvršnog direktora Srpske kuće imenovan je nekadašnji poslanik Demokratskog fronta Emilo Labudović, koji je ujedno i jedan od osnivača te ustanove.
Na spisku osnivača nalazi se još 28 osoba – poslanika, funkcionera Demokratskg fronta, novinara, pjesnika… Među njima su ovdašnjoj javnosti najpoznatiji Budimir Aleksić, Veselin Rakčević, Milorad Kadić, Novo Vujošević, Zoran Lakić, Božidar Bojović, Ranko Jovović, Strahinja Bulajić, Slaven Radunović, Milutin Đukanović, Dragica Perović, Bećir Vuković, Blažo Papović, Gojko Raičević, Momčilo Vuksanović i Novica Đurić.
Zanimljivu biografiju ima izvršni direktor Srpske kuće Emilo Labudović. Početkom devedesetih godina, kao novinar i urednik u Televiziji Crne Gore, bio je simbol ratnohuškačkog novinarstva. Kasnije je počeo da se bavi politikom i donedavno je bio poslanik prosrpske Socijalističke narodne partije u crnogorskom parlamentu.
Izvor: Al Jazeera