Podjele sirijskih izbjeglica u Jordanu

Jordan je novi dom za stotine hiljada sirijskih izbjeglica koje su napustile ratom zahvaćenu državu. Ali, mnogi su odlučili da ne žive u formiranim izbjegličkim kampovima zbog kulturoloških razloga.

Od kada je počela sirijska izbjeglička kriza, vlada u Jordanu izgradila je zvanične izbjegličke kampove. Istovremeno je pozvala na izbjegavanje neformalnih šatorskih naselja građenih uz izbjegličke centre.

Kamp Zataari u Al-Mafraku napustile su stotine porodica. Sad žive na privatnoj imovini.

Atieh al-Sheehan je siromašan i više voli živjeti u šatoru sa ljudima iz rodnog grada u Siriji nego boraviti sa nepoznatima u Zataariju.

“Nemam 300 dolara za iznajmljivanje stana. Ne dobijam 70 dolara mjesečno za hranu i vodu. Želim živjeti u šatoru. U stanu ne mogu, jer nemam novca za plaćanje kirije vlasniku”, navodi taj izbjeglica iz Homsa.

Porodična atmosfera

Mnoge izbjeglice iz Sirije pripadaju arapskim plemenima kojima pripadaju i Jordanci iz tog kraja. U beduinskoj tradiciji duboko su ukorijenjeni pomaganje i zaštita rodbine. Upravo to radi Jordanac Tomeh Al-Khaldi.

“Radim šta mogu. Dao sam im zemlju da podignu šatore, napravio sam toalet i tuš za njih i nastojimo da im bude dostavljena svaka pomoć koja dođe”, kaže on.

Pomažu takvi potezi, ali tamo je manje usluga nego u zvaničnom kampu. Mnogi moraju kupovati vodu. Kažu da im je dobro jer su slobodni i osjećaju se sigurnima, u porodičnoj su atmosferi koja vlada u plemenskom okruženju.

“Većina izbjeglica koje su napustile kamp Zataari i žive u obližnjim šatorima govori da povratak nije opcija. Razlog je to što su izbjeglice iz provincije Daraa tamo većina. A izbjeglice iz Homsa, kako kažu, ne osjećaju se komforno kao manjina u kampu”, javlja Al Jazeerina novinarka Nisreen El-Shamayleh iz Al-Mafraka.

Humanitarne agencije potvrđuju kako ima nekih tenzija između izbjeglica iz Darae i onih iz ostalih sirijskih provincija.

Najavljena akcija vlade

Sooriya al-Khaldi, beduinka iz Homsa, naglašava kako je navikla na nomadski način života i ne može biti u ograđenom kampu.

“Postoje razlike između nas i onih koji žive u kampu. Oni su poljoprivrednici, a mi beduini. Hodamo okolo slobodno sa stokom. Ne možemo živjeti zajedno, ne poznajemo se. Možemo živjeti samo sa svojim narodom”, rekla je ona.

Ovakva šatorska naselja počela su se širiti cijelim Jordanom. Vlada je do sada bila tolerantna, ali postoje limiti i neki bi ljudi možda mogli biti istjerani.

“Zbog ljudi koji su zauzeli javnu zemlju bez odobrenja i zbog porodica koje nisu pravilno uvedene u izbjegličku registraciju, vlada je odlučila pokrenuti akciju”, navodi Volker Schimmel iz UNHCR-a.

Jordan je, kada je riječ o zbrinjavaju sirijskih izbjeglica, treća država u svijetu. Njihov broj će najvjerovatnije samo rasti, a to znači – i veći broj šatorskih gradova.

Izvor: Al Jazeera