Pogrešne procjene država koje bojkotiraju Katar

Al Jazeerin Centar za studije izdao je istraživački rad koji se bavi pitanjem pogrešnih procjena na koje se oslanjaju države koje su uvele blokadu Kataru te regionalnim faktorima koji utiču na krizu, kao i izgledima za njeno rješavanje.

Istraživački rad baca svjetlo na pogrešne procjene od kojih polaze države koje bojkotiraju Katar, budući da se oslanjaju na lične veze s osobama bliskim administraciji američkog predsjednika Donalda Trumpa, zanemarujući pritom da su Sjedinjene Američke Države zemlja kojom upravljaju institucije koje na prvo mjesto stavljaju strateške interese.

Nakon oduševljenja država koje bojkotiraju Katar zbog poruka na Twitteru američkog predsjednika Donalda Trumpa protiv Katara, Bijela kuća se povlači iz krize te povjerava praćenje slučaja ministarstvima vanjskih poslova i odbrane, koji su više puta potvrdili dubinu i vitalnost odnosa s Katarom.   

Nije došlo samo do promjene američkog stava, od ranijeg favoriziranja Saudijske Arabije i Emirata do zauzimanja neutralnog stava u ovoj krizi, već je State Department zaključio da to što države koje bojkotiraju Katar nisu podnijele žalbu izaziva sumnju u vjerodostojnost ovih mjera, što možda govori da se kriza tiče unutrašnjih problema koji nemaju veze s tvrdnjama da Doha sponzorira terorizam.   

Među pogrešnim procjenama je, također, računanje na to da će se arapske države svrstati na stranu protiv Katara, s tim da je većina država u regionu zauzela stav protiv bojkota Katara, zalažući se pritom za rješavanje krize putem dijaloga.   

Razočaravajući stav

Osim Al-Sisijevog režima koji duguje Abu Dhabiju i Rijadu zbog njihove podrške vojnom udaru 3. jula 2013. godine, ostale utjecajne arapske države odbile su stati na stranu protiv Katara. Stav Maroka je bio razočaravajući za države koje bojkotiraju Katar, uzimajući u obzir bliske odnose Maroka sa Saudijskom Arabijom i Emiratima. 

U istraživačkom radu Centra se zaključuje kako je ”jasno da Saudijska Arabija i Emirati nisu imali prethodne komunikacije kako bi izgradili savez država koje će podržati njihove stavove, stoga su ostale zatečene odbijanjem mnogih arapskih i regionalnih zemalja da podrže blokadu i bojkot Katara.”

Međutim, najutjecajniji stav u aktuelnoj krizi bio je turski, kada je parlament ove države donio odluku o raspoređivanju pet hiljada vojnika u tursku bazu u Kataru, i to po ubrzanoj proceduri. Time je poslana jasna poruka da je Ankara na strani Dohe ako Katar napadnu susjedi.

Osim toga, stav država koje bojkotiraju Katar nije vezan samo za pogrešne računice već i za nesuvisla opravdanja blokade, sa jedne, te odsustvo validnih procjena o sposobnosti Dohe da ostane postojana uz njene regionalne i međunarodne saveze, sa druge strane.

Što se tiče opravdanja za ovakve procedure, države koje su prekinule odnose s Katarom objavile su spisak ličnosti i terorističkih organizacija za koje tvrde da imaju veze sa ovom državom. Međutim, taj ”spisak je sastavljen na brzinu i jasno upućuje na nekompetentnost onih koji su radili na njemu”.

Alternative i mogućnosti

Na pomenutom spisku se nalaze ”humanitarne organizacije koje imaju međunarodni kredibilitet, blizak savjetnik jemenskog predsjednika za kojeg se pretpostavlja da je na strani država koje vrše blokadu Katara, zatim Egipćanin koji je trenutno zatvoru u svojoj zemlji i nikada nije bio na teritoriji Katara, komandant katarskih snaga na južnoj granici sa Saudijskom Arabijom koji je sa svojim snagama štitio Saudijsku Arabiju i njenu sigurnost mjesecima.”

Što se tiče mogućnosti Katara, one su se jasno pokazale kroz sposobnost ove države da pronađe alternative za uvoz iz država koje su nametnule blokadu i to uvozom iz Omana, Irana, Turske i mnogih drugih država.

Države koje vrše bojkot nisu mogle opravdati svoje stavove u evropskim državama, pa je ministar vanjskih poslova Katara uspio uvjeriti Berlin, Pariz i London da ne dozvole eskalaciju odnosa u Zaljevu i pozovu na rješavanje krize dijalogom.

Kada se radi o dimenzijama krize, istraživački rad Centra daje prednost tome da će do rješenja krize doći posredovanjem Kuvajta, uzimajući u obzir američki i regionalni stav da se ne smije dozvoliti da situacija eskalira.

Među najznačajnijim faktorima koji daju prevagu ovoj percepciji jeste želja novog saudijskog prestolonasljednika Mohammada bin Salmana da se posveti unutrašnjem stanju u svojoj državi te uvjeri Amerikance u sposobnost da bude regionalni faktor, nakon što je iskoristio krizu da skrene pažnju sa borbe za vlast sa svojim rođakom, smijenjenim prestolonasljednikom Muhammedom bin Najefom.

Izvor: Al Jazeera