Pokušaj državnog udara ili samo poruka Vladi

Piše: Branimir Bradarić

Od 1991. godine do danas svake godine tijekom mjeseca studenoga u Hrvatskoj, a posebno među Vukovarcima, govorilo se najviše o stradanjima ovoga grada uz Dunav i njegovih stanovnika tijekom Domovinskoga rata. Mediji su godinama prenosili prisjećanja preživjelih Vukovaraca, pokušavajući čitateljima što vjernije prenijeti strahote koje su u gotovo tri mjeseca preživljavali. Međutim, ove godine, umjesto toga, hrvatska javnost danima prati podjele koje su izašle na vidjelo u Koloni sjećanja, koja se ulicama Vukovara kretala 18. studenoga, na obljetnicu kada je slomljena obrana grada.

Dogodilo se ono što se niti u najcrnjim scenarijima nije moglo predvidjeti. Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, koji mjesecima vodi aktivnosti protiv uvođenja dvojezičnosti u grad, formirao je kolonu i prozvao je „vukovarskom Hrvatskom“. Ta je kolona krenula ispred bolnice. U krugu bolnice, odakle je svih ovih godina kretala kolona i gdje je i ove godine pripremljen prigodni program, ostao je državni vrh predvođen predsjednicima Republike, Hrvatskog sabora i Vlade koja je prozvana „nevukovarskom Hrvatskom“. Uz njih je bilo četrdesetak veleposlanika akreditiranih u Hrvatskoj i blizu 200 građana.

Ni to nije bilo dovoljno, pa je Stožer, zajedno sa nekim braniteljskim udrugama, organizirao i blokiranje državnoga vrha u hodnji prema Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, gdje su trebali položiti vijenac. Suočeni sa stanjem na terenu, državni vrh je “na licu mjesta” donio odluku i okolnim putem se uputio prema mjestu masovne grobnice na Ovčari, gdje su položili vijence u spomen na ubijene i nestale civile i branitelje.

Proći nije mogao niti Bojan Glavašević, čiji je otac Siniša ubijen na Ovčari, a tijekom rata ostao je i bez djeda i prabake, čija tijela do danas nije pronašao.

Jedni podržavaju, drugi se stide

Komentirajući do sada neviđene slike, građani vukovarskom incidentu daju razne nazive. Tako se govori o masovnom neposluhu građana jasnom porukom upućenoj Vladi i okretanjem leđa njenoj politici, reprizi splitske rive, ali i o tihom pokušaju državnoga udara i slično.

U ovisnosti od političkog svjetonazora različiti su i komentari Vukovaraca. Dio građana podržava akciju Stožera, dok drugi otvoreno govore kako ih je bilo sramota događanja s vukovarskog asfalta i slika koje su obišle Hrvatsku i svijet.

I politički analitičar Žarko Puhovski u svemu što se događalo u Vukovaru vidi podjele.

“Na jednoj strani javljaju se ljudi koji se smatraju rizničarima nacionalnih simbola. Tako su se sami prozvali i dobar ih dio javnosti kao takve prihvaća. S druge strane, Vladi odgovara da s jedne strane bude suočena s takvom radikalnom stranom. To je njihov način da mobiliziraju svoje pristaše. U cijeloj ovoj situaciji ponijeli su se gospodski i napravili su pametan potez što se nisu pristali igrati sa Stožerom”, mišljenje je Puhovskog.

Ništa neće biti isto

Analitičar i stručnjak za PR Krešimir Macan kaže kako nije očekivao da će biti incidenata, ali da se moglo očekivati da će Stožer izvesti nekakav manevar, što se i dogodilo.

“Natjerali su Zorana Milanovića da se povuče. No, to što se dogodilo u Vukovaru jasan je pokazatelj da nešto u državi ne štima, da je gadno i da Vlada nema konce u svojim rukama. Treba imati na umu da je Stožer natjerao na povlačenje i premijera i predsjednike Sabora i države. Zbog ćirilice su ih natjerali na korak unatrag i time im pokazali da sila ne prolazi. S druge strane, nekima događaji u Vukovaru mogu izgledati i kao državnu udar”, rekao je Macan.

Kako god bilo, ovogodišnji 18. studeni mogao je postati možda i svojevrsna prekretnica u odnosima Hrvata i Srba. Naime, u Koloni sjećanja po prvi put je bio i jedan od čelnika Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) i srpske manjine u Hrvatskoj Milorad Pupovac. Poslije svega i on se sa državnim vrhom okrenuo i napustio kolonu sjećanja, te potom vijenac, u ime Srpskog narodnog vijeća čiji je predsjednik, položio podno spomen-obilježja masovne grobnice na Ovčari.

“Žao mi je što se ovo mjesto pijeteta pretvara u mjesto politčkih obračuna. Na veliku vukovarsku nesreću ovo je još jedna nesreća. Treba učiniti sve da se to više nikada ne ponovi”, rekao je Pupovac.

Poslije vukovarske epizode, rasprava o događanjima u gradu heroju prenesena su i u Hrvatski sabor, gdje je, baš na prijedlog Pupovca, održana i minuta šutnje u spomen na sve žrtve iz Domovinskog rata.

Nakon svega, jedno je sigurno – u Hrvatskoj poslije ponedjeljka, 18. studenoga 2013. godine, više ništa neće biti isto.

Izvor: Al Jazeera