Pokusni kunići balkanizirane EU

Neku veče sam na jednoj od bh. televizija gledao razgovor, odnosno slušao „raspravljanje“ između državnog ministra bezbjednosti i članice Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH. Smučilo mi se, što od kulture dijaloga što od onoga što sam čuo što od toga u kakvoj državi živim. A, to je samo kap u moru sličnih situacija zbog kojih svako normalan danas poželi da se istog momenta iseli iz ove države.

Što se, uostalom, i čini i to sve masovnije. Pitam se da li bi i mala konfliktna situacija unutar BiH bila dovoljna kao povod, i mogućnost, da odavde zbriše ko god može. Kud god se čovjek oko sebe okrene, muka mu je od onoga što vidi i čuje. Političke stranke služe kao legalne organizacije za ostvarivanje sopstvenih interesa najmoćnijih članova i ponašaju se kao zavodi za zapošljavanje, krade se gdje god se stigne, korupcija je način života, a u zatvor ide samo ko mora i nema novca da plati slobodu dok nijedan ozbiljan „slučaj“ nije procesuiran.

A kako i da bude kada je sve pod kontrolom politike i političara i kada se ključne bitke biju za tu kontrolu i ostvarivanje sopstvenih interesa. Političari sluđuju narod huškajući ga na isti takav narod, ali druge nacionalnosti, i ubjeđujući ga da su mu za sve krivi oni drugi, oni druge nacije i vjere, koji se pritom nalaze u istoj gabuli. A, i jedni i drugi i treći glasaju opet za njih srećni samo da imaju da prežive i da ih ne gurnu u međusobni krvavi sukob. Atmosfera je takva kao da je prethodni rat završen prije dvije godine, a ne 1995. i kao da se pripremamo za sljedeći. BiH je obilježila 25. godišnjicu nezavisnosti podjeljenija nego ikada.

‘Dobro smo i normalni’

Nije ni čudo što je bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH i slovački šef diplomatije Miroslav Lajčak nakon prošlosedmične posjete nekim zemljama bivše Jugoslavije visoke predstavnice za spoljnu i bezbjednosnu politiku EU Federice Mogerini izjavio: “Mislim da se visoka predstavnica vratila frustrirana sa balkanskog puta”. Pa kako je onda tek nama, dobro smo i normalni.

A, radi se o državama koje sve teže da što prije uđu u članstvo EU. Kada je riječ o BiH, Mogerinijeva je nakon sastanka sa članovima Predsjedništva, Savjeta ministara i čelnicima vodećih bh. stranaka bila jasna. “Država je napravila impresivne korake ka EU. Pojedini koraci se pretvaraju u trendove, neki od njih još uvijek ne utiču na živote građana, ali bitno je nastaviti ih. O ovome smo razgovarali, a i nastavićemo razgovarati u narednim sedmicama”, rekla je Mogerini.

“Mir i stabilnost su suštinski najvažniji. BiH iza sebe ima opipljive rezultate. Bilo je uvijek skepticizma u smislu napretka BiH ka Evropskoj uniji, ali i velike želje građana da zemlja postane članica. Uniji je veoma važno da BiH bude dio evropske porodice”, rekla je Mogerini.

Rekla, mada svi znamo da je to više zbog toga da bi se BiH dao javni podsticaj da nastavi svoj evropski put nego što to odgovara istini. Da li nam EU čini uslugu što nam gleda kroz prste zarad sopstvenih i, geostrateških interesa. Oni nam kao nameću obaveze, mi ih kao ispunjavamo, MMF nam gleda kroz prste dajući kredit, a za to vrijeme se BiH iznutra raspada. Jer, niti se na sastanku govorilo o suštinskim problemima i rješenjima niti se poslije njega bilo šta promijenilo. Osim što su stvorene još mnogo veće tenzije dok jedni na druge prebacuju krivicu i šalju optužbe za ovakvo stanje. Ona će izvijestiti evropske ministre i o razgovorima koje je imala s predstavnicima vlasti, opozicije, parlamentarcima, civilnim društvom i studentima tokom svoje “balkanske ture”. Nejasno je, međutim, gdje je nestao njen optimizam tokom leta do Brisela u kojem je iznijela mnogo manje optimistične ocjene. 

A, šta li je tek ispričala Lajčaku, ako je uopšte i trebala, pa da izjavi da “EU postaje sve manje ozbiljan sagovornik kad je riječ o proširenju. Mi smo sa Zapadnog Balkana istupili riječju i djelom i sada vidimo posljedice – imamo dvije države koje su pred raspadom i tri koje su u dubokoj političkoj krizi”, rekao je on prije početka sastanka ministara vanjskih poslova, koji na dnevnom redu imaju raspravu i o stanju u zemljama jugoistočne Evrope.

Doduše, da je to tako vidimo i sami i ne treba nam Lajčak da to kaže. Ali kada to kaže on, to ima težinu, jer ovdje može izjavljivati šta god ko hoće – to nikoga ne dotiče. Recimo, zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH i, donedavni predsjednik SDS-a Mladen Bosić izjavi kako BiH prijeti „opasno produbljivanje“ političke krize, dodajući kako sve u zemlji podsjeća na stanje prije raspada bivše Jugoslavije i – niko ni da trepne. Kao da je izjavio da će proljeće malo kasniti. Zašto bi i trepnuo kada mi to svi takođe vidimo. I mi, koji ovdje živimo i, svi koji u EU prate situaciju na ovom području. Zašto onda mi ovdje pristajemo da budemo saučesnici ili taoci takve politike, a EU opet, ništa ne preduzima da na Balkanu ponovo ne bukne rat. Bilo u Makedoniji ili u BiH ili u čitavom regionu.

EU se zabavila o sopstvenom jadu

Valjda zbog onoga što je rekla i Mogerinijeva „mir i stabilnost su suštinski najvažniji“ ili kao što se ovdje kaže „samo da rata ne bude“ pa neka nas i pljačkaju i sluđuju i prave budalama i sve, kao što se govorilo i pred onaj rat pa je buknuo. A mi ni do danas nismo izvukli nikakve pouke, pronašli krivce i postali normalni.

Da li se odgovor krije u činjenici da su naše nacionalno-političke elite toliko ogrezle u korupciju i toliko se obogatile da im bilo kakva normalna situacija ne odgovara a, pogotovo ne pravna država i ulazak u EU, pa ma kakva da je. Da li se odgovor krije u ocjeni Mogerinijeve da je Balkan, pa i BiH „šahovska tabla“ i poligon za „igru“ velikih sila u kojoj smo mi samo pokusni kunići i moneta za potkusirivanje. Šta je sa EU koja se zabavila o sopstvenom jadu i ni sama ne zna da li se balkanizira i hoće li opstati praveći različite scenarije za sopstveni opstanak? Umjesto da se zabrinu kako se uklopiti u te scenarije, bh. političari se ponašaju kao štetočine u sopstvenom ambaru.

Dok potpredsjednik SNSD-a i delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, i bivši član državnog predsjedništva, Nebojša Radmanović izjavljuje da EU nije u stanju da bilo šta riješi na Balkanu i da je lažna priča da smo blizu EU, jer ona i ne želi BiH, ostali se prosto utrkuju kojom će brzinom doprinijeti rastakanju BiH, svako u okviru svojih mogućnosti. Dok jedan ministar izjavljuje da u Tužilaštvu BiH treba uvesti „prinudnu upravu“ i da je pravosuđe kriminalizovano, drugi izjavljuje da je diplomatija u haosu i da ambasadori provode privatnu politiku.

Za to vrijeme se blokira rad najviše zakonodavne vlasti u državi, a ista situacija je i sa Predsjedništvom BiH. „Zahtjevi za blokadama dolaze od onih koji žele srušiti Dejtonski sporazum“, kaže Mladen Bosić sa kojim se potpuno slažem kako zapravo niko nema odgovor na pitanje – šta ako kriza dođe do dna i ukoliko sve institucije budu blokirane? Ni Rusija, ni SAD, a pogotovo ne EU.

Da li je BiH ustvari zrela za potpuni remont i ko će ga izvršiti? Mnogo pitanja, nijednog odgovora.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera