Pola stoljeća druguje sa ‘fićama’

Šezdesetih godina prošlog stoljeća kupovina automobila bio je događaj ravan rođenju djeteta. Uglavnom se vozio i kupovao „Fiat 750“ popularno zvani „fićo“, automobil čija je proizvodnja počela prije šezdeset i dvije godine – 1955.godine, a prestala trideset godina kasnije.

Podsjećanja radi, „Zastava 750“ je službeno ime malog automobila, koji je na području bivše Jugoslavije poznatiji pod nadimkom „fićo“, „fića“, „fićek“, a proizvodio ga je pod markom „Zastava“ proizvođač automobila i oružja „Zavodi Crvena zastava“ u Kragujevcu u SR Srbiji.

Ovaj je automobil bio jedan od simbola bivše Jugoslavije i najčešće je viđeno vozilo na jugoslovenskim cestama.

Ljubav prema malo četverotočkašu

Ljubav prema tom automobilu-fići, traje i danas u obitelji Branka Romanića u Niševićima u Općini Prijedor, što se smjestilo na pola puta do Banja Luke u sjevero-zapadnom dijelu BiH.

Branko, koji je malo stariji od prvog proizvedenog fiće, gotovo pola stoljeća skuplja te automobile. Strast prema tom malom autu odvela ga je dotle da ih je skupio 501 (pet stotina i jednog), kako kaže „možda je i još neki više prošao kroz moje dvorište“.

„Sve je počelo daleke 1971.godine, kada su mi roditelji, kupili prvi auto. Bio je to „fićo“ I tada je planula ljubav prema tom malom četverotočkašu i traje do danas. Otac je“, kazuje i dodaje :“ prodao konja da bi mi ispunio želju. Nakon tog pomagali su mi kada sam odlučio da počnem popravljati stare fiće i kada sam odlučio da ih počnem skupljati. Tada mlad, prošao sam gotovo svu Evropu sa svojim „fićom“ i to je presudilo. A onda je došla želja da ih skupljam i imam što više.“

Upravo ovo i ukazuje na razliku Branka od ostalih ljubitelja, jer je sebi tada postavio zadatak da skupi što više fića, kako bi ih sačuvao od propadanja.

„I tako je krenulo. Dan po dan i u mojem je dvorištu i u mehaničarskoj radionici svakim danom bivalo sve više Fića. Popravljao sam ih, vozio, čak neke poklanjao dobrim prijateljima. Ali, putovao sam i u druge države, kada bih saznao da se tamo može naći koji zaostali, da ga kupim i dovezem. Bilo je i problema, oko papira, registracije. Posebno sam imao problema oko registracija u novonastalim državama nakon Jugoslavije, jer sam ih dovozio od Slovenije do Makedonije. Najviše iz Srbije i Hrvatske.“

Dolazak „novog“ fiće bila je i danas je ceremonija u koju su uključeni svi članovi obitelji Romanić, od Branka, pa sina mu i sve do unuka, jer je, kako kaže Branko „potrebno mnogo truda da malom metalnom divu od zahrđale šklopocije vratite stari sjaj.“

Ali, od porvog dana u obitelji  pomažu svi. Od dovlačenja, prenošenja točkova, prevlačenja, sve do trenutka kada se Fića dovede u red, u ispravno stanje.

Ima sela po Fićama

Dvorište Romanića u Niševićima, malom potkozarskom selu, postalo je odjednom poznato, u središtu pažnje. Kazuju veselo: „Dana nije bilo da neko ne navrati, traži, zanima se, nudi ostavljene, nepokretne…Čak su vjerovali da će im i selo, biti preimenovano u ime po „fićama“.“

„Pod pritiskom sam“ tužno govori Branko: „ u jednom periodu morao da ih prodajem. Za nekoliko godina na desetine ih je otišlo. Ali, sve manje to radim i ponovo se dvorište i radionica pune… iako je uistinu sada teško naći, čak i olupinu.“

 Najveći broj od prikupljenih fića, a bilo ih je naglašava Branko, 501, vratio je iz mrtvih. Dovlačili su ih gdje god bi ih našli, čupali iz lokve, rijeka, jaruga, bačene u šumu. Svaki dio brižljivo pregleda, skida hrđu, lakira i vraća gotovo u tvorničko stanje.

Danas mu „fićo“ koristi za sve radove. I u poljoprivredi. „Namjestim i vučem berač kukuruza, prevozim na prikolici sve, u njemu prevozim i domaće životinje, sve baš sve radim s njim…Malen je i može svugdje, ne treba pravi put, asfalt.“

Dalje nastavlja. „Fićo ne izdaje. Kada vodite računa o njemu, ako se normalno kreće, normalno koristi može dugo biti, neće vas ostaviti na putu. Mene nikada i nigdje nije ostavio, a prešao sam desetine hiljada kilometara“

Rado vozi svoje „fiće“ na „auto-festivale“, susrete old-timera. „Međutim, sada je manje vremena i sve rjeđe učestvujem.“

Fiće koje bi simbolizirale zemlje bivše Jugoslavije

To izostajanje sa smotri Branko želi nadomjestiti jednom posebnom karavanom. Odavno planira da „pripremi osam fića, koje bi simbolizirale šest bivših republika bivše Jugoslavije i dvije pokrajine i želi s njima krenuti na reli od Triglava u Sloveniji do Đevđelije u Makedoniji.  „Te će Fiće“ biti“, kaže, „obojene kao auta „hitne pomoći“, jer u ovom trenutku svima nama- mislim na države je najpotrebnija hitna pomoć.“

Danas su u njegovoj mehaničarskoj radioni tri fića na uređivanju i uskoro će biti u voznom stanju. Petnaestak ih još u dvorištu čeka red na ulazak u radionicu, a šest je potpuno ispravno i svaki dan se susreću na putu.

„Najstariji fića ima šezdeset godina, a krajem jula navršiće se 62 godine, kada je počela njihova proizvodnja. U odličnom je stanju, a najmlađi je jedan od posljednje proizvedenih – iz 1985. je godine“, priča, dok dogovara izradu oznaka na onom najstarijem, koji je svojevremeno bio u vlasništu policije u Hrvatskoj.

Uz organizaciju relija fića od Triglava do Đevđelije, želja mu je, kazuje Branko na kraju: „da se zaljubljenost u simbol jednostavne, ali neodoljive ljepote malog četverotočkaša nikada ne izgubi iz obitelji Romanić.“

Siguran je da neće. Jer, i mlađi,kaže,  počev od sina mu počeli su o njima brinuti kao i ja.

Izvor: Al Jazeera