Političari nose štafetu bahatosti
“Interesantno” i “atraktivno” dvije su riječi koje će u idućem razdoblju medijski proganjati hrvatskog premijera Andreja Plenkovića. Tim dvama pridjevima on je pred novinarima opisao nedavni veliki požar koji je danima bjesnio širom okolicom Splita, da bi u jednom trenutku ušao čak u samo urbano tkivo drugog po veličini grada u državi.
Požar je zahvatio rubne dijelove grada i zaprijetio tamošnjem deponiju smeća koji inače slovi kao tempirana ekološka bomba. Plenković i inače u obraćanjima javnosti nastoji ostaviti dojam ležernog lidera koji sve konce drži u svojim rukama. Tako je i spomenutu opasku, da je požar u i oko Splita bio “interesantan i atraktivan” natuknuo nakon lakonske tvrdnje da je sve bilo pod kontrolom iako će svaki Splićanin, koji je tada osjetio vrući dah plamena, reći suprotno.
Ta premijerova arogantna izjava mnogima je nažuljala uši, pa kada su odmah prema njemu krenule salve bijesa, on je opet nehajno, ali i nemušto objasnio da je požar nazvao “interesantnim” jer se radilo o velikom gradu u turističkom središtu te da je iz istog razloga bio medijski atraktivan.
Muka im je kada se moraju obraćati građanima
Unatoč takvom objašnjenju, Plenković je svojom neumjesnom izjavom razotkrio staru boljku ovdašnjih, ne samo hrvatskih političara, koji manjak iskustva i obzira u neposrednoj i nenamještenoj komunikaciji s građanima nadomješta silnom arogancijom i drskošću. Reći ljudima u njihova od vatre još garava lica da je požar “interesantan i atraktivan”, što god on mislio pod time, upravo svjedoči o toj navadi visokorangiranih političara da se ljudima obraćaju s visoka, bez obzira na mjesto, vrijeme i okolnosti.
“Nastup vladajućih pokazao je da su iznervirani time što uopće moraju obraćati pažnju na građane. Lokalni HDZ, koji je odgovoran za katastrofalno stanje i reakcije na događaj na samom terenu, zbog prepucavanja na vrhu naizgled se potpuno izvukao od odgovornosti. Kao Dalmatinac sam naprosto zgrožen i nisam jedini. Cijenjeni splitski kolumnisti su svi rekli isto: ovakva katastrofa i ovakve reakcije tjeraju te da se zapitaš čemu ova država uopće služi”, o Plenkovićevom istupu ogorčeno govori mladi pisac i bloger iz Splita Luka Kordić.
No, nije Plenković jedini. On je samo preuzeo palicu u “štafeti bahatosti” od svojih prethodnika. Sličnom se bahatošću istaknuo i bivši hrvatski premijer Zoran Milanović kada je, došavši 2014. godine u Gunju koju je tada, kao i čitavu Posavinu, zadesila katastrofalna poplava, tješio jednu ženu kojoj je voda potopila kuću rekavši joj da zna kako je to jer je i njemu jednom pukla cijev u stanu, pa je imao poplavu.
Bahatost prolazi jer u društvu vlada strah
“Političari u pravilu bahatost pokazuju prema najugroženijim skupinama, naročito se to vidi prilikom nekih većih ljudskih nesreća ili nezgoda. Najbolji primjeri su Milanovićeva izjava u vrijeme poplava u Posavini i nedavna Plenkovićeva o požaru kod Splita.
Reakcije na bahatost izostaju jer smo stvorili društvo straha u kojem se gotovo svi građani nekoga ili nečega boje. Zbog toga izostaje reakcija ne samo na bahate izjave nego, još gore, i na bahate postupke”, kaže bivši saborski zastupnik Antun Kapraljević, koji je bio prvi predsjednik saborskog Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i jedan od prvih koji se javno usudio kritizirati još jednog bivšeg premijera i još jednog nekadašnjeg nositelja “štafete bahatosti” – Ivu Sanadera u vrijeme kada je ovaj bio na vrhuncu moći i nedodirljivosti.
U ono doba pročulo se, naime, za Sanaderovu vrtoglavo skupocjenu kolekciju ručnih satova. Mediji su krenuli kopati po priči o tome odakle mu svi ti satovi, a Kapraljević ga je u Saboru provocirao postavivši mu službeno zastupničko pitanje: “Gospodine premijeru, koliko je sati?”. To je onomad bio tek vic, koji ej razotkrivao mnogo ozbiljniju pozadinu. Sanader je prd javnost poslao svoga glasnogovornika Ratka Mačeka da umjesto njega odgovori na “gnjavatorska” pitanja o svojim saovima i imovini općenito.
“Mislim da se visokom politikom ne bi smio baviti nitko tko nema kuću, dva automobila i barem 50 tisuća eura ušteđevine”, izrekao je glasnogovornik u Sanaderovo ime jednu od najdrskijih poruka koje su političari uputili građanima.
“Usporedimo li sadašnjeg i dvojicu bivših premijera – Plenkovića, Milanovića i Sanadera – proizlazi da je Sanaderu bahatost bila stil života i vladanja koju je većina građana odobravala, a članstvo stranke ga, unatoč tome, vidjelo kao Mesiju. Milanovićeva je bahatost proizlazila iz njegovog nerada. Plenkoviću je jednostavno. On je došao na čelo organizacije u kojoj nerad, neznanje i slijepo služenje Bruxellesu ne mora skrivati. Članovi njegove organizacije ne propituju postupke svoga vođe jer jedino žele da on bude vlast”, tvrdi Kapraljević.
‘Političari mogu reći i uraditi bilo što’
U Hrvatskoj je poprilično rašireno mišljenje da nekim političarima bahatost sasvim dobro pristaje, pa im čak biva honorirana. Prvi predsjednik Hrvatske i osnivač HDZ-a Franjo Tuđman otvoreno je, primjerice, građane koji nisu glasali za njega i njegovu stranku nazivao “stokom sitnog zuba”. Bivši potpredsjednik Vlade i jedan od najdugovječnijih hrvatskih političara, Radimir Čačić, bez mnogo političke štete mogao si je dozvoliti izjavu: “Hrvatski građani više troše na mobitele nego na struju. Treba manje pričati pa će biti novca za račune za struju”. Ni rejtingu aktualne hrvatske predsjednice nije značajnije naškodila njezina skandalozna izjava koju je zimus izrekla u intervjuu austrijskom Kleine Zeitungu.
“Ljudi danas imaju slobodan izbor te mogu otići ako smatraju da im ovdje nije dovoljno dobro”, kazala je opalivši verbalni šamar svim onim građanima koji su kritizirali socijalni i ekonomsko stanje u zemlji. Sličnih izjava ima za popuniti nekoliko ovakvih tekstova.
“Arogancija vladajućih, počevši s Tuđmanom, pa dalje, tu je zbog toga što im glasovi počivaju na političkoj trgovini. Kupovina glasova se često financira vanjskim zaduživanjem, tako da političari mogu reći, uraditi ili misliti bilo što. S druge strane, mislim da se kod nas brkaju samouvjeren nastup i arogantni svjetonazor. Samouvjereni i energični nastup se potiho cijeni, toliko da Milanović, recimo, ima kultnu sljedbu na sjeveru Hrvatske. Meni kao Dalmatincu je to suludo, meni su kriteriji znatno viši”, kaže pisac i bloger Luka Kordić.
Kapraljević pak kaže da bi podržao svakog političara koji bi pokazao svoju bahatost, ali spram jačih od sebe i na korist građana.
“Podržao bih svakoga tko bi, recimo, Bruxellesu kazao: Baš nas briga za vašu poljoprivrednu politiku, mi ćemo sve naše svinjce napuniti i napraviti da nam poljoprivreda bude samodostatna. Međutim, kod nas toga nema, a bahati postupci političara puno su gori od njihovog bahatog laprdanja. Problem je i to što većina građana ne prepoznaje te postupke kao bahatost. Obično političari stvore problem, a kada ih građani počnu moliti za rješenje, onda se pojave sa spasonosnim rješenjima za ono što su sami izazvali”, zaključuje Kapraljević.
Izvor: Al Jazeera