Politico: Amerikanci nisu spremni na nuklearni napad
Neposredno prije dogovora lidera SAD-a i Sjeverne Koreje o denuklearizaciji Korejskog poluostrva, američki portal Politico objavio je da Amerikanci nisu spremni na nuklearni napad.
“Hajde da kažemo da je 14 sati, nedelja popodne, a na telefon vam stiže hitno upozorenje, u kojem se navodi da se dogodila nuklearna eksplozija u susjednom gradu ili da se približava interkontinentalna raketa. Da li biste znali šta da uradite? Najvjerovatnije ne”, piše Politico.
Iako je moguće da su svjesni prijetnji sjevernokorejskog lidera Kim Jong-una da pretvori u pepeo američke gradove ili najnovijeg hipersoničnog nuklearnog oružja Rusije, portal navodi da većina Amerikanaca, naročito oni mlađi, koji nisu živjeli u vrijeme najopasnijih dana tokom Hladnog rata, nemaju praktičnu ili konceptualnu ideju kako da reaguju na upozorenje na nuklearnu opasnost.
Kao primjer, navodi scene masovne panike na Havajima, posle lažne uzbune na neposredan napad Sjeverne Koreje.
Historičar nauke i tehnologije na Institutu za tehnologiju Stevens u Hoobokenu u New Jarsayu Alex Wellerstein smatra da su SAD manje spremne za bilo kakvu vrstu nuklearne detonacije nego što su bile u bilo kom trenutku od Hladnog rata što je, upozorava, veoma opasno.
Obnovljena verzija civilne odbrane
Wellerstein i njegova koleginica sa instituta, profesorka političke psihologije Kristyn Karl traže od SAD-a da vrati civilnu odbanu, federalni program iz doba Hladnog rata za pripremu i reagovanje na nuklearni incident.
Njihov novi projekat bavi se time kako bi izgledala i zvučala moderna i obnovljena verzija civilne odbrane “Ponovno osmišljavanje civine odbrane” (RCD), na kojoj je rad počeo 2016. godine.
Wellerstein i Karl, kao i mnogobrojni drugi stručnjaci, većinom okrivljuju vladu SAD-a za nespremnost građana na nuklearni napad i njenu neuspješnu komunikaciju o pripremi na takav napad.
To sigurno nije lak zadatak, dodaje Politico, te navodi da se originalna verzija civilne odbrane, poznata po davanju smjernica djeci u školi da se zaštite od nuklernog napada time što će se sakriti ispod školskih stolova kada napolju vide bljesak, često pamti kao “luckasta i pogrešna”, naročito zbog utiska koji odaje koliko bi lako bilo preživjeti nuklearni rat.
Međutim, Wellerstein i Karl smatraju da je mnogo stvari kod te često ismijavane originalne verzije programa bilo konstruktivno i vrijedno obnavljanja, naročito činjenica da je bar natjerala Amerikance da “razmišljaju o nezamislivom”.
Politico, potom, ukazuje da danas postoje najmanje tri različite vrste mogućih nuklernih prijetnji.
Ogromne žrtve
Kao prvu, navodi strah na koji je ukazao originalni program civilne odbrane – apokaliptična razmjena više stotina termonuklernih oružja između SAD-a i Rusije ili SAD i Kine.
Prema tom scenariju, američki građani bi teoretski dobili upozorenje 20 do 30 minuta prije nego što bombe zapucaju u vazduhu.
Druga verzija je nuklearni teroristički scenario, odnosno detonacija u velikom američkom gradu prema kojoj bi nekoliko srećnika, koji ne bi bili među više desetina hiljada žrtava eksplozije, imali malo vremena da se zaštiti od posljedičnih, manje opasnih radioaktivnih čestica.
Treći scenario podrazumijevao bi vazdušne napade, koji bi se sproveli uređajima od 100 ili 150 kilotona iznad nekog američkog grada, na primjer Los Angelesa, a postoji šansa da bi upozorenje moglo da bude izdato 30 minuta ranije.
Prema nekim navodima, stradalo bi između 195.000 i 241.000 ljudi, dok bi od 510.000 do 629.000 njih bilo povrijeđeno u eksploziji i uslijed radioaktivnih padavina.
Politico zaključuje da su drugi i treći scenario najvjerovatniji, ali navodi da je moguće i preživjeti ih, “ukoliko vi i zvaničnici za rukovođenje vanrednim situacijama znali kako da reagujete” na njih.
Izvor: Agencije