Politika straha na evropski način

U Grčkoj se sve češće održavaju antifašistički skupovi (EPA)

Piše: Matthaios Tsimitakis

Ono što se zaista zbiva u Grčkoj je potkradanje evropske države blagostanja i ponovno stvaranje društvenih i ekonomskih odnosa zasnovanih na vrijednostima fiskalne discipline i privatnog sektora. Mnogi smatraju da je Grčka zamorče u eksperimentu buduće Evrope. Nije slučajno da su mnoge mjere do sada iskorištene u ovom eksperimentu bile stvaranje kolektivne krivnje, političkih ucjena i velike društvene boli.

Mnogi smatraju da je Grčka zamorče u eksperimentu buduće Evrope.

Ili je tako bilo donedavno. Usuđujem se reći da nas dešavanja u zadnjih par mjeseci podsjećaju na porast tenzija koje su prethodile padu režima u arapskom svijetu. Za usporedbu: zabrana slobode govora, značajna upotreba sile Vladinih snaga protiv demonstranata, što je već dovelo do osude svjetske javnosti, ulično teroriziranje krajnje desno orijentiranih huligana koji napadaju imigrante i njihove posjede. Sve to narušava imidž evropske Grčke.

Zabrana slobode govora je postala očita nakon podizanja optužnice protiv novinara Costasa Vaxevanisa zbog objavljivanja liste osoba koje su možda izbjegavale plaćati porez. Ova lista je objavljena u njegovom časopisu Hot Doc. Na zloglasnoj “Lagarde listi” se našlo blizu 2.000 imena vlasnika bankovnih računa u švicarskoj podružnici HSBC banke.

Izgubljena lista

Listu su francuske vlasti dale grčkim zvaničnicima 2010. godine, da bi poreski stručnjaci provjerili da li neko od osoba na listi izbjegava plaćati porez. Međutim, dok su ostale evropske zemlje počele nadzirati oporezivanje bogatih državljana koji su svoj novac pohranili u Švicarskoj, listu je prvo izgubio jedan ministar finansija, da bi listu izgubio i njegov nasljednik. Ovo su izjavili navedeni ministri parlamentarnoj komisiji, koja je provela istragu o ovom slučaju. Vaxevanis tvrdi da bi ova lista mogla biti dokaz o korupciji u političkom sistemu koji upravlja državom u zadnjih 30 i više godina.

Iako su spremni smanjiti penzije i nadnice, političari nisu spremni napasti svoje moćne prijatelje. 

Iako su spremni smanjiti penzije i nadnice, političari nisu spremni napasti svoje moćne prijatelje. Nedugo nakon suđenja Vaxevanisu, Kostas Arvanitis i Marilena Katsimi su uklonjeni iz programa grčke državne televizije, zbog reportaže o mučenju 15 antifašista koje se odvijalo u sjedištu policije. Unatoč jasnim dokazima predočenim javnosti i tvrdnji Amnesty Internationala da podupiru te navode, grčke vlasti odbijaju procesuirati odgovorne za te ispade. Istovremeno, provokativna pozorišna predstava Corpus Christi, u kojoj su Isus Krist i njegovi apostoli prikazani kao grupa homoseksualaca, otkazana je nakon protesta neonacističke partije Zlatna zora i nakon protesta religioznih grupa.

Zlonamjerna blasfemija

U sličnom slučaju, autor satirične Facebook stranice nazvane “Starješina Patitsios” krivično je gonjen zbog kršenja zakona o zlonamjernoj blasfemiji. Starješina Paisios je bio pravoslavni redovnik, za kojeg se smatra da je imao dar da proriče budućnost, iako ga Crkva nikad nije proglasila svecem. Ova Facebook stranica je kritizirala izrabljivanje religijskih ubjeđenja građana, koje su prakticirali krajnje desno orijentirani mediji.

Antifašisti sada vrlo dobro znaju da će se morati suočiti s policijom kada se suprotstave članovima Zlatne zore.

Nedugo nakon toga amaterski novinar je uhapšen zbog objavljivanja fotografija skupa članova Zlatne zore na otoku Krfu. Tokom “Dana NE”, amaterski novinar je uslikao fotografije na kojima su prikazane antifašističke grupe koje su se suprotstavile članovima Zlatne zore, okupljenim pored zvanične parade, a zatim je te fotografije objavio na Facebooku. Grci 28. oktobra slave “Dan NE”, kada se slavi grčki otpor italijanskim vojnicima tokom Drugog svjetskog rata, koji su okupirali njihovu zemlju 1940. godine.

Uporedo sa zabranom govora uvedena je i zabrana protestiranja. Više od 200 radnika je uhapšeno u samo jednoj sedmici u oktobru, zbog učestvovanja u demonstracijama protiv mjera štednje. Antifašisti sada vrlo dobro znaju da će se morati suočiti s policijom kada se suprotstave članovima Zlatne zore. Tridesetog septembra 15 demonstranata je uhapšeno i mučeno zbog protestiranja na motociklima i zbog pokušaja da zaštite pripadnike tanzanijske zajednice, koje su napali ekstremisti krajnje desnice.

Pažnja svijeta

I ova je priča je privukla pažnju svijeta, ali ipak nije uspjela promijeniti pasivnost grčke Vlade prema rasističkim zločinima. Rasizam i fašizam postaju trend. U centru Atine i u problematičnom području Agios Panteleimonasa cijela četvrt je prošla pretrpjela dva dana tenzija. Rasistički nastrojeni huligani su napali imigrante i opljačkali njihovu imovinu u znak odmazde zbog ubistva brijača. Lokalnog brijača je na smrt izbo nepoznati napadač, a rasisti vjeruju da je počinitelj napada imigrant. Tri imigranta su izbodena, a radnje su u potpunosti uništene, dok su u drugim dijelovima grada članovi Zlatne zore napali pripadnike gay zajednice i ljevičare.

Od kada su zločini iz mržnje ‘legitimizirani’, došlo je do njihovog porasta.

Egipćani, Nigerijci i Pakistanci su prisiljeni zatvoriti svoje radnje ranije i skrivati se da bi izbjegli nove napade. Od kada su zločini iz mržnje “legitimizirani”, došlo je do njihovog porasta. Četvrtog novembra mladi imigrant iz Egipta je pronađen pretučen i zavezan teškim lancem za drvo na otoku Salamina, pored Atine. Lanac je bio zavezan za njegov vrat. Njegov poslodavac – imigranta koji je radio u pekari – predao se policiji, kojoj je priznao da je momka pretukao i zavezao lancem, jer smatra da ga je njegov uposlenik pokrao. Istog dana imigranta iz Bangladeša su proganjala i ubola u nogu trojica grčkih napadača bez ikakvog razloga.

Radikalni konsenzus

Ovo je slika zemlje gdje je standard života sve niži, a radikalni konsenzus se više ne može postići. Kada se konsenzus ne može postići uvjeravanjem, onda se nameće iznuđivanjem. Zvanično ili nezvanično, oni u posjedu vlasti prakticiraju politiku straha, baš kao što smo vidjeli da se radi u arapskom svijetu prije revolucija, ali se to ovaj put radi na evropski način. I ponovno bi bila greška da se Grčka prikaže kao zemlja u kojoj rasizam i fašizam dominiraju.

Kada se konsenzus ne može postići uvjeravanjem, onda se nameće iznuđivanjem.

Prije nekoliko dana je održan antifašistički koncert solidarnosti, na kojem su se okupile hiljade Grka da protestiraju protiv rasističkih napada na imigrante i da protestiraju protiv porasta krajnje desničarskog ekstremitizma. U mnogo prilika je narod izrazio solidarnost sa slabijim dijelovima društva, bez obzira na boju, rasu ili seksualnu orijentaciju. Antifašistički skupovi u Grčkoj su sve učestaliji ovih dana.

U ovakvom ozračju Grčka ulazi u jedan od najnapetijih političkih perioda od kako je počeo program štednje 2010. godine. Trostranačka Vlada glasala je u Parlamentu o rezanju troškova za 18 milijardi eura u naredne dvije godine, čime će biti pogođene plate, penzije i socijalne beneficije.

Mjere štednje

Mjere štednje, također, uključuju otpuštanje skoro 150.000 državnih uposlenika u naredne dvije godine, povećanje starosne dobi za odlazak u penziju za dvije godine, odnosno sa 65 na 67 godina, drastične rezove u beneficijama za nezaposlene, kao i rezove za penzije veće od 1.000 eura.

Moguće je da ova bitka radnika nije samo za prava radnika, već i bitka za evropski identitet Grčke.

Ove mjere nisu samo kvantitativni prikaz finansijske krize. Osim što će dodatno osiromašiti Grke, ove mjere će povući ekonomiju dublje u recesiju. One će imati i utjecaj na kvalitet života, koji će dovesti do širenja straha i bijesa među narodom. Ove mjere će stvoriti još više prostora za politiku straha. Radnici pokušavaju ponovo promijeniti dnevni red, naglašujući potrebu da se zaštiti država blagostanja kao jamca demokratskog sistema, koja je kroz historiju osnova evropskog projekta.

Dok u ovu sedmicu ulaze s nastavkom štrajkova i demonstracijama protiv novih mjera, oni će pokušati naglasiti da nijedna vladajuća elita nema pravo to jednostavno uništiti. Moguće je da ova bitka radnika nije samo bitka za prava radnika, već i bitka za evropski identitet Grčke. A ako je to, zaista, tako, onda je to i bitka za evropski identitet Evrope.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera