Polovna roba za sve slojeve društva

Piše: Mario Pejović

Visoke cijene, a niske plate i penzije, koje često kasne, surova su realnost Bosne i Hercegovine, kažu građani te zemlje. U državi u kojoj nezaposlenost iznosi više od 44 posto uzrečica “novac ušteđen je novac zarađen” dobija potpuno novu dimenziju.

Zbog sve slabije kupovne moći u zemlji, širom BiH niču radnje koje prodaju polovnu robu uvezenu iz zemalja cijele Evrope. Tako je u centru Sarajeva moguće naći tri “second hand” radnje u razmaku od 50 metara, a prodavnice koje su se prije stidljivo krile po rubnim područjima grada sada svoju robu izlažu tik do Narodnog pozorišta.

Penzionerka Remza kaže da u radnjama s polovnom odjećom kupuje ako nađe nešto jeftino, za pola eura.

“Imam 300 konvertibilnih maraka [150 eura] penzije, sve štedim za hranu. Tolika je kriza… Da nas ubijete, para nema”, kaže sarajevska penzionerka.

Prodavačica Jagoda kaže da u njenoj radnji kupuju svi – studenti, penzioneri, ali i univerzitetski profesori. Jagoda je nekad imala štand na jednoj sarajevskoj pijaci, gdje su brojni građani glavnog grada BiH obnavljali svoju garderobu. Prema njenim riječima, znatno više se kupuje u radnjama polovne robe nego na pijaci.

“Niko nema para, svi ovdje kupuju. Poneko kupi nešto ‘fazona radi’, ali većina kupuje stvari za svakodnevnicu, kupuju se jeftine stvari.”

Iako “second hand” ukazuje na to da se radi samo o polovnoj robi, Jagoda kaže da se mogu naći nove, nenošene stvari s etiketom.

Jeftino, a kvalitetno

Penzionerka Sadija redovno svrati u Jagodinu radnju s polovnom odjećom, a kao razlog navodi odnos cijene i kvalitete. Pri izlasku iz prodavnice dodaje: “Reci svima da ovdje kupuju samo studenti i penzioneri. Oni iz Predsjedništva ne kupuju u ovakvim radnjama.”

U radnji se cijene kreću od pola eura do pet eura za običnu odjeću, najskuplji džemper je pet eura, a jakne budu po 15 eura, kaže Jagoda. “Doduše, nekad bude i sniženje, pa sve bude za pola eura i manje.”

Iako je u zemljama Zapada uobičajeno kupovati u ovakvoj vrsti prodavnica, u BiH kupci ne žele biti imenovani, da “neko ne pomisli da su siromašni”.

Tako je majka 18-mjesečnog dječaka odbila reći svoje ime, ali je kazala da je došla kupiti zimski kombinezon za svog sina.

“Ovdje ću ga platiti 10 maraka [pet eura], a u radnji bi me koštao barem stotinjak [maraka, oko 50 eura]. Nemam para da toliko platim nešto što će mali prerasti za koji mjesec.”

Pred početak školske godine radnja bude puna roditelja, koji traže odjeću i obuću za svoju djecu, dodaje prodavačica Jagoda.

“Oblače djecu, kupuju ruksake po 2,5 eura, koji su u Njemačkoj po 75 eura, kupuju čizmice i tene. Šta ćeš, moraju ovdje, jer im je jeftino, a kvalitetno.”

“Obuća za odrasle koja nije demode odmah ‘ode'”, kaže Jagoda.

Krojačica Dada kaže da su radnje s polovnom robom spas za njenu profesiju.

“Dok je ‘second hand’ prodavnica, dotle ćemo mi da radimo. Hvala Bogu da imaju te ‘second hand’ robe, te robe iz druge ruke.”

Dada dodaje da su cijene takve robe pristupačne mnogima, pa kupuju i stvari koje im u datom trenutku ne odgovaraju, ali dođu kod krojača da odjeću korigiraju za “male pare”. Sve ostalo se zasniva na ušivanju farmerica i stavljanja zakrpa na laktove džempera i sakoa, “a od toga se ne može živjeti”.

Propast zanatlija

Obućar Bego Paranglija kaže da obućarima, ali i svim zanatlijama, posao opada zbog uvoza jeftine robe.

“To je najbolji pokazatelj koliko je siromaštvo u zemlji, jer niko nema para za kvalitetne stvari, svi kupuju samo na pijaci i polovno.”

Prema njegovim riječima, posao je opao za trećinu, jer građani uglavnom kupuju jeftinu obuću, koju bi bilo skuplje popraviti nego kupiti novu.

Jeftina roba uništava zanatlije i svakim danom je sve aktuelnija, požalio se Paranglija. Prije su skoro svi dolazili kod obućara da poprave svoju obuću, ali je “današnja klijentela uglavnom ona s nešto dubljim džepom, jer samo oni imaju para za obuću dovoljno kvalitetnu da se isplati popravljati”.

Ostali uglavnom na pijacama kupuju jeftinu i nekvalitetnu obuću, požalio se iskusni obućar.

Kakva je socijalna situacija u zemlji, kaže prodavačica Jagoda, govori i činjenica da joj se često zna desiti da neke mušterije dođu nekoliko dana nakon obavljene kupovine da se zahvale, jer su kupili kvalitetnu, a jeftinu robu.

“Kupe ljudi nove ili skoro nove ‘markirane’ jakne za 15 eura i budu sretni što su tako dobro pazarili. Nema se para, sine, tako ti je.”

Izvor: Al Jazeera