Poreska ‘inkvizicija’ za medije koji kritiziraju vlast u Srbiji

Kritika vlasti kao poziv na kontrolu poreske inspekcije (EPA)

Ne pamti se da se u medijima u Srbiji oglasio neki političar ili direktor velikog javnog preduzeća, da se požali da mu poreski inspektori mesecima proveravaju imovinu ili poslovanje.

Ako je suditi po izostanku ovakvih vesti, reklo bi se da poreskim organima ne privlače pažnju tekstovi u kojima novinari postavljaju pitanja tipa: kako je moguće da ministar sa platom manjom od 1000 evra dođe do stana čija se vrednost meri stotinama hiljada evra ili da direktor javnog preduzeća koje beleži gubitke vozi auto vredan desetine hiljada evra.

S druge strane, vest da poreska inspekcija pokazuje naročito interesovanje za poslovanje pojedinih lokalnih medijskih kuća, naročito onih koji se bave gorepomenutim pitanjima, gotovo da više i nije vest.

Osim ukoliko poreski inspektori ne počnu da se ponašaju kao agenti tajne službe, koji u nedostatku poreskih prekršaja, počinju da se bave “unutrašnjim neprijateljima”, odnosno “agentima stranih službi” i njihove saradnike.

A upravo takav bi se zaključak mogao izvući na osnovu izjave urednika niškog portala Južne vesti Predraga Blagojevića, koji tvrdi da su poreski inspektori koji kontrolišu rad firme Simplicity, u čijem je sastavu i redakcija Južnih vesti, počeli da kontaktiraju čak i članove porodica firmi koje sarađuju s ovim portalom i da ih, kako kaže, na neki način zastrašuju.

Poreznici plaše oglašivače

“Za poslednjih pet godina, poreski inspektori su u našoj redakciji proveli ukupno gotovo dve godine”, kaže za Al džaziru Blagojević, napominjući da u tom periodu nije utvrđena nijedna nepravilnost.

“Onda su, u jednom trenutku, poreski inspektori počeli da obilaze firme koje se reklamiraju na našem sajtu i firme sa kojima sarađujemo. Bez obzira da li su konsultantske ili produkcijske kuće, knjigovođe, dakle firme koje mi angažujemo. U početku su u te firme išli bez ikakvog radnog naloga. Da bi kontrolisali moraju mati nalog, u kojem piše šta je predmet kontrole”, objašnjava Blagojević.

“Vlasnike tih firmi ispitivali su o saradnji s Južnim vestima, davali im do znanja da su zbog Južnih vesti došli. Pa ih provere, nađu neku sitnu nepravilnost i napišu kaznu, par desetina hiljada dinara. I nije problem da oni kažnjavaju, ako utvrde nepravilnosti, ali jeste kad šalju poruku da su u kontrolu došli zbog nas, odnosno kada praktično šalju upozorenje firmama: pazite s kim radite ili ne radite s Južnim vestima”, dodaje Blagojević, navodeći da je ta vrsta pritisaka prestajala, kada bi firme prestale da se oglašavaju na tom portalu. 

Za poslednjih pet godina, poreski inspektori su u redakciji Južnih vesti proveli ukupno gotovo dve godine, kaže Blagojević

“A u poslednje vreme, inspektori su po privatnim linijama počeli da kontaktiraju članove porodica vlasnika tih firmi. Pokazivali su im ugovore koje su od nas uzeli, ugovore koje Južne vesti imaju sa Ujedinjenim nacijama, OEBS-om, EU, nekim ambasadama i govorili – pogledajte za koga radi firma vašeg sina ili supruge. Rade za strane obaveštajne službe. To je zastrašivanje naših poslovnih partnera”, kaže Blagojević.

Poreska uprava, na čijem je čelu nekadašnji kadar Bezbednosno informativne agencije, do danas ga nije demantovala. Istina, nisu se oglasili ni vlasnici firmi o kojima Blagojević govori.

Tri mjeseca u blokadi zbog greške poreznika

Ali jeste premijerka Srbije, koja je posle zahteva Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) da stane u odbranu medijskih sloboda, rekla da ukoliko ne postoji realna potreba da se proširi kontrola Južnih vesti, onda u “najkraćem roku treba da bude okončana”, da se ne bi ometao rad ovog medija.

Vlada Srbije nastoji da svaka kontrola bude podrška onima koji svoj posao obavljaju u skladu sa zakonom i svim propisima, ali takođe da ni jedna kontrola ne sme da ugrozi legalno poslovanje poslovnih subjekata, poručila je Brnabićeva, a prenela agencija FoNet.

Južne vesti, međutim, nisu i jedini lokalni medij, koji kritički izveštava o funkcionisanju vlasti, a koji se žalio na neuobičajene metode rada poreskih inspektora.

NUNS podseća i na prošlogodišnji slučaj nedeljnika Vranjske, čiji su rad takođe kontrolisali poreski organi, da bi ubrzo došlo do njegovog gašenja.

Vlasnik Vranjskih Vukašin Obradović tada je rekao da su poreski inspektori došli u redakciju bez najave, zbog “bojazni da bi obaveštenje umanjilo ostvarenje cilja poreske kontrole”.

Probleme sa poreskom upravom imale su, kako podseća NUNS, i novine Kikindske koje su zbog greške poreske administrativne službe bile šest meseci u blokadi 2015. godine. Tri meseca nisu izlazile, što je bilo dovoljno da izgube i neke oglašivače. I ovaj medij neguje kritički odnos prema vlastima.

Ko provjerava bogataše s malim prihodima

Niko iz pomenutih medija ne spori pravo poreskim organima da proveravaju poslovanje i kažnjavaju nepravilnosti, ali svi način provere dovode u vezu sa kritičkim pisanjem o vlastima i doživljavaju ga kao vrstu pritiska.

Možda i zbog prošlogodišnjeg slučaja blokade računa Adria Media Grupe, koja izdaje i jedan od najtiražnijih tabloida u zemlji Kurir. Tada su poreznici blokirali račune ovoj kompaniji više od dva meseca, navodno zbog opasnosti da neće izmiriti poreske obaveze. Međutim, blokadi računa, prethodila je promena uređivačke politike lista, koji je postao kritičniji prema vlastima. Slučajno ili ne, posle deblokade računa, tabloid je prešao na znatno umereniji ton u odnosu prema vlastima, a navodne ogromne poreske dugove o kojima su izveštavali provladini tabloidi, više niko nije pominjao.

S druge strane, na sumnju u selektivan pristup navodi i utisak da poreska inspekcija za neke potencijalno sumnjivije slučajeve, poput onih vezanih za imovinu bivših i sadašnjih ministara, nije pokazala jednako temeljan pristup kao prema mikro ili malim preduzećima koja se bave informisanjem ili bar javnost o tome nije obaveštena.

Kao što nije obaveštena ni o efektima akcije prijavljivanja imovine veće od 35 miliona dinara (oko 300.000 evra), koju je pre gotovo pet godina inicirala baš Poreska uprava. Nakon isteka roka za prijavu, obavestili su javnost da je imovinu te ili veće vrednosti prijavilo oko 3.800 građana, ali da će proveravati tačnost tih prijava, kao i one koji poseduju toliku imovinu, ali je nisu prijavili.

Ipak, ostalo je nepoznato da li su to i učinili. Sudeći po poslednjim izjavama nadležnih iz Poreske uprave i Ministarstva finansija na tu temu unakrsna provera imovine i prihoda još nije počela, niti se zna kada bi to moglo da se desi.

Tako je, recimo, direktorka Poreske uprave Srbije Dragana Marković na nedavnom Kopaonik biznis forumu, na pitanje kada će početi da vrše unakrsnu kontrolu odgovorila da ta ustanova u prethodnih 20 godina to nije radila na pravi način, a jedan od razloga je sistematizacija i složenost tog procesa.

Zakon koji se najavljuje desetljeće i po

Tom prilikom je najavila da će do kraja godine biti donet akt o sistematizaciji, nakon čega bi se valjda stekli uslovi da se poreznici pozabave i onima koji raspolažu mnogo većim imetkom od lokalnih medija, a zarađuju kao novinari.

Da takvih ima, u više navrata su pominjali članovi vlade u poslednjih nekoliko godina, obično kada bi najavljivali donošenje Zakona o poreklu imovine, o kojem se, inače govori najmanje deceniju i po.

Tako je pre gotovo tri godine Aleksandar Vučić, tada kao premijer, najavio da će do kraja septembra 2015. u Skupštinu biti predat predlog Zakona o poreklu imovine, naglasivši da će bogataši morati da objasne odakle im to, ukoliko njihova prijavljena primanja za oporezivanje nisu u skladu sa imovinom. 

“Ne može neko ko ima prijavljenu platu od 50.000 do 70.000 dinara, da bude veliki gazda koji ima dva poršea, ili dva velika mercedesa i 17 kuća i stanova. To za platu do 80.000 dinara ne može, pa će te morati da objasnite kako ste to stekli”, kazao je tada Vučić.

Kontrole onih koji imaju male prihode, a voze skupe automobile najavljuju se godinama

Godinu i po dana kasnije isti zakon najavljuje ministarka pravde Nela Kuburović, koja tvrdi da je prva verzija tog zakona spremna, a da se primena očekuje krajem 2017. Kao tipičan primer onih koji bi se našli na udaru zakona navodi ljude koji džipovima dovoze decu u vrtić, a plaćaju povlašćenu cenu vrtića.

Ipak, zakon još nije ni donet, a kamoli počeo da se primenjuje. Stručnjaci, međutim navode da i postojeći propisi omogućavaju tu vrstu kontrole i poređenja imovine i prihoda, ali kad god se postavi pitanje zbog čega se onda to ne radi, uvek se pojavi neki novi razlog zbog kojeg to nije moguće.

U jednom od poslednjih istupa na tu temu, ministar finansija Dušan Vujović objašnjavao je da je za efikasnu unakrsnu kontrolu imovine i prihoda neophodna reforma Poreske uprave, ali i donošenje zakona o proceniteljima.

Srbija bi mogla što i Slovenija

S druge strane, bivši direktor Poreske uprave Ivan Simič, u vreme čijeg mandata je i započeta akcija popisivanja neprijavljenih bogataša, za Al džaziru kaže da je za unakrsnu procenu imovine i prihoda potrebna samo odluka da se to radi.

Prema njegovim rečima, Poreska uprava je i pre pet godina, kada je on bio na njenom čelu, imala kapacitete za to. Dodaje i da je iznenađen činjenicom da se nije nastavilo sa unakrsnom procenom imovine.

Simič, koji je vodio i Poresku upravu Slovenije, navodi da se u toj zemlji unaksrna provera imovine i prihoda radi već deset godina.

“Proverava se koju imovinu ima poreski obveznik i iz kojih sredstava ju je stekao. Na utvrđenu razliku neprijavljenih prihoda obračunava se porez po stopi od 70 odsto”, objašnava Simič, navodeći da i u Srbiji može da se izvede što i u Sloveniji, ali da su potrebni volja i znanje.

 Na pitanje da li su pre pet godina, kada su pozvali građane da prijave imovinu vredniju od 300.000 evra postojale procene koliko bi novca moglo da se prikupi kasnijim oporezivanjem te imovine, Simič odgovara da je bitnije od toga koliko novca će da se prikupi da poreski obveznici shvate da se radi unakrsna procena imovine, te da prijavljuju svoje prihode i plaćaju porez.

“S obzirom da je prošlo skoro pet godina, smatram da je u mnogim slučajevima došlo do zastarevanja vođenja postupka unakrsne procene imovine”, navodi Simič, koji se sa funkcije prvog poreznika Srbije povukao posle nepunih godinu dana, ne navodeći razloge ostavke.

S druge strane, sudeći po redovnim i dugotrajnim poreskim kontrolama, za lokalne medije nema opasnosti od zastarevanja postupka. U Južnim vestima, na primer, on je još u toku.

Izvor: Al jazeera