Poruka iz predgrađa: ‘Čuvaj se, Mamiću, stiže Rudeš’

NK Rudeš
Nogometni klub Rudeš osigurao je mjesto prvaka Druge lige dva kola prije kraja (Al Jazeera)

Iako u hrvatskom nogometu već dugo nema istinskih senzacija, ove se sezone ipak dogodila jedna – NK Rudeš, klub iz istoimenog radničkog naselja na periferiji Zagreba, u kojem živi 10.000 velikim dijelom doseljeničkih duša, osvojio je prvo mjesto u Drugoj ligi i iduće će sezone snage odmjeravati u Prvoj HNL s velikanima poput Dinama, Rijeke, Hajduka…

Ako se uzme u obzir da Zagreb nikako nije London i ako se zna da je proračun Rudeša, kako kažu u klubu, od 1,2 milijuna kuna (161.000 eura) bio najmanji u Drugoj ligi, jasno je o kakvom se rezultatu radi.

U Prvu ligu na 60. rođendan

No, Rudeš, koji ove godine obilježava 60 godina postojanja, sve je samo ne ‘običan mali klub iz predgrađa’ – kroz desetljeća su ovuda kao igrači ili treneri prošla mnoga velika nogometna imena,  neka od njih u ovom su kvartu rođena, a svojevremeno je bio na korak do ulaska u snažnu drugu jugoslavensku ligu.

‘Totalno drukčiji od drugih’

U Upravi kažu da će morati dovesti pet-šest pojačanja, a Alaves bi im trebao dovesti neke svoje igrače. O suradnji s Bišćanom, kaže Knežević, razgovarat će se, prema dogovoru, nakon završetka prvenstva. Želja i nastojanja su nastupi na domaćem terenu. U Prvoj HNL neki su klubovi, ističe, osigurali opstanak u prosincu s pet pobjeda, a smatra da ih oni mogu skupiti i više. Ono što ih smeta je kada se kaže da je Rudeš drugi kvart u Zagrebu u prvoj ligi jer je Dubrava već bila – Knežević ističe da je to netočno jer je Dubrava općina, a Rudeš kvart.

“Ovaj kvart ima, hvala Bogu, neki svoj štih. Netko je dobro napisao da je ovo kvart gdje se ljudi još uvijek zajedno i žene i umiru i slave zajedno krstitke i pričesti. Zatvoreni. Zato i jesmo taj slogan izabrali ‘Jer smo totalno drukčiji od drugih’. S nama je teško biti dobar. Malo je ljudima sad čudno jer smo se smirili u zadnje vrijeme. Ali ljudi to prepoznaju – nikad više nisam osjetio tu privrženost kao u zadnjih par dana. Vjerojatno nitko nije na nas ozbiljno računao ni u kvartu ni mislio da je to moguće”.

Posljednje od velikih imena ovdje je ono trenera Igora Bišćana, proslavljenog igrača Dinama i Liverpoola te hrvatskog reprezentativca, pod čijom je ‘palicom’ Rudeš došao do Prve HNL, ali koju ipak neće igrati kod kuće – zbog nedostatka uvjeta, domaćini će biti na stadionu NK Zagreba u Kranjčevićevoj ulici.

“Stvarno smo presretni i jako nam je drago da jedan ovakav klub koji je usko vezan za jedan mali zagrebački kvart, koji se dugo godina borio, probijao i na kraju uspio izboriti tu prvu ligu. Mislim da smo zaslužili, da smo od početka sezone, od prvog dana, radili naporno da bismo to ostvarili. Malo nam se i posrećilo i eto, sad smo tu gdje jesmo”, kaže Bišćan.

Nije to, kaže, ništa slučajno, već plod ozbiljnog rada ljudi koji vode klub, igrača, cijelog stručnog tima i ukupnog pogona.

Rijeka, ovosezonski prvak 1. HNL, nakon 3:3 u regularnom dijelu utakmice u Kupu, jedva je prošle jeseni izvukla pobjedu u produžecima.

‘Rudeš Dogs’ i ‘Rudeš Boys’

Za klub sa zagrebačke periferije, kaže Biščan, ovo je velika stvar koja će biti pamćena.

“Rudeš je baš zagrebački, stari kvart koji je prepoznatljiv – ljudi su tu svi domaći, ima puno ljudi u klubu koji su odrasli tu oko stadiona, oko ovog terena”.

Kapetan Lovre Grbić kaže kako je momčad ove sezone ‘grizla’ skupa s trenerom i po toj su borbenosti, smatra, bili prepoznatljivi.

U prvoj ligi, kaže, nema razloga za strah – siguran je da mogu osigurati opstanak bez borbe do posljednjeg kola.

“To je normalan put, iz druge lige u prvu. Mislim da možemo igrati s njima, igrali smo i s Rijekom u Kupu, to je bilo 3:3, jedna od prvih utakmica na ovom terenu, tako da ako smo mogli s njima u jednoj utakmici 120 minuta, mislim da možemo i s ostalima”.

U novom okruženju, kaže, dobro bi im došla podrška navijača. Stariji se nazivaju “Rudeš Dogs”, a mlađi “Rudeš Boys”. Ovi mlađi su i revniji.

“To je nevjerojatan uspjeh nakon dugo godina vucaranja po zagrebačkim ligama. To je u ovom kvartu sve. Bilo bi dobro da se napravi stadion pa da igraju doma, onda bi to imalo smisla. Nadam se da neće plesat’ samo jedno ljeto”, kaže Mario.

‘Čuvaj se, Mamiću’

“Mi smo išli na utakmice još u 5. razredu osnovne škole. Onda su ljudi prestali, meni je to bilo tak’ žao i sad kad se vratim na utakmicu to me ispunjava, stvarno su emocije jake i jedva čekam iduću sezonu kad će nas biti sve više”, rekao je Domagoj.

Na pragu druge jugoslavenske lige

Nakon što je od osnutka stalno išao u viši rang, Rudeš je došao do zonske lige, gdje je bio 13 godina. Godine 1975., kaže Frančić, bili su na drugom mjestu iza Zagrebačkih plavih s tri boda više od Lokomotive. Pobjedom protiv izravnog suparnika (koja je tada donosila dva boda) osigurali bi drugo mjesto i ušli u drugu jugoslavensku ligu. No, i Lokomotiva je htjela tamo. Nakon Frančićevog gola napetost je dosegnula vrhunac.

“Kak’ je utakmica nastavljena bio je ‘offside’, sudac pokrajnji je to mahao, njihovi igrači su navalili na njega skupa s trenerom, sada pokojnim Ottom Bobekom, nastala je velika pomutnja. Jedan igrač Crnić je pobjesnil’ pa je počelo natjeravanje po igralištu, udaral’ je igrače. Bila je opća tuča, utakmica je prekinuta. Poslije je sve otišlo na stranu Lokomotive, pokažnjavali su nas nekoliko, ali i njihove neke su pokažnjavali, no u daleko u manjem omjeru – čak je u ponovljenoj utakmici izazivač nereda već igrao u toj utakmici na Kustošiji, jer mi nismo smjeli šest mjeseci zbog tog prekida igrati na svom igralištu. Praktički su nas izbacili iz igre”.

“Borit ćemo se da se ne vratimo tu gdje smo do sad bili. Čuvaj se Mamiću, stiže Rudeš”, poručuje Daniel kroz smijeh.

U školi nogometa je blizu 350 djece. Luka igra drugu godinu, a njegov brat Filip treću.

“Ja isto igram za Rudeš, nisam tako loš. I nama je dobro išlo, jučer smo trebali igrati za treće mjesto, ali smo izgubili. Rudeš mi je za sada najbolji, nemam boljeg kluba i ne bih htio nigdje drugdje igrati”.

U drugoj ligi klub se natjecao od 2009. godine, a onda je 2011. investirano, kaže direktor Tomislav Knežević, blizu milijun eura u infrastrukturu poput dvorane s grijanjem, uređivanje svlačionica i sl.

Krenulo se na poboljšanje fizičke spreme – sklopljen je ugovor s tvrtkom Biotrening, koja se bavi stručnom pripremom sportaša.

Imaju svoje liječnike i fizioterapeute, pazi se na prehranu, a uz svoga trenera imaju uvijek i jednog iz Biotreninga. To je, kaže Knežević, dalo rezultate.

Partnerstvo s Alavesom

“To se najbolje vidi u rezultatima pionira, kadeta i juniora gdje smo suženi s kvalitetom zato što su sva ‘kvalitetnija’ djeca u višim ligama, ali smo ih mi uspjeli fizičkom spremom dovesti do toga da se oni također bore za ulazak u 1. HNL. Moglo bi se desiti da nam ove godine i kadeti i juniori i pioniri i seniori uđu u prvu ligu”.

No, kao prava senzacija odjeknulo je partnerstvo s baskijskim Alavesom. U Alavesu – koji će im pomagati organizacijski i financijski – zaključili su, navodi, da im je isplativije imati ‘svoje’ klubove za pronalaženje talenata, nego plaćati odštete za igrače koji se pokažu kao loš potez.

“Danas je naših troje ljudi u Vittoriji, jedan koji će raditi PR, jedan koji će raditi marketing, vjerojatno nam dolazi i jedan direktor koji će određeno vrijeme biti ovdje s nama. Oni bi trebali dobiti jedan stabilan klub ovdje, koji bi u budućnosti nalazio djecu koja bi potencijalno za njih bila pojačanja. Od nas ništa specifično ne traže, nema tu da mi nešto moramo ostvariti”.

Ipak, među navijačima ima i onih koji, iako zadovoljni povijesnim uspjehom, negoduju što u momčadi nema Rudešana.

Nema Rudešana

“Normalno da bi trebali i domaći dečki igrati. Ovo je sve ok, ali i njima treba dati priliku. Klub se treba pojačati za prvu ligu, naravno, ali ima ‘materijala’ u Rudešu za probati i s njima”, kaže Ilija.

Po novac treba ići drugdje

Klub se, kaže Knežević, financira od članarina, Grada Zagreba i, kako kaže, pametno troše – odnosno, onoliko koliko imaju. Sada bi trebalo biti i više novaca od natjecanja u 1. HNL. “Mi smo godinama bili poznati da trošimo manje od svih drugih – recimo, mi imamo tu igrača koji su van Zagreba koji za manje novaca igraju u Rudešu nego što su dobivali u svom matičnom gradu u kojem su rođeni”.

Kroz klub su, kaže, prošla mnoga poznata imena, bilo kao igrači, bilo kao treneri. Ali svi oni, ističe, ovdje prventveno dolaze raditi na sebi jer znaju da velike novce ovdje neće zaraditi. “Oni svi mogu ovdje školovati se, pod navodnicima, a kad će htjeti zaraditi novce morati će ići negdje dalje. U Rudešu teško da će ih dobiti”.

Slaže se s tim Vlado Frančić – Franta, bivši igrač i trener, a na neki način i kroničar kluba – za 50. godišnjicu ovaj je 71-godišnji poznavatelj svega što se oko Rudeša desetljećima događa, tiskao i svojevrsnu monografiju.

Prisustvovao je sjednici kada je klub osnovan 1957. Nabraja neke od legendi ovog naselja, poput Ivana Šanteka Ivija, koji je s Dinamom 1958. osvojio prvenstvo Jugoslavije, a s jugoslavenskom reprezentacijom osvajač je olimpijskog srebra. U Rudešu je kasnije bio trener.

Tu su bili i Ivan Šantek Hajba, Josip Šantek Žaja, braća Siročić, Mićo Vujanić, Srećko Kurbaša, Željko Hruška, Ivan Krleža, Zvonko Mesiček i drugi. Nakon ratnih vremena klub je svojim igrama dizala generacija Ivice Marjanovića. Iz ovog kvarta je i Željko Sopić.

Frančić ističe posebnost stare klupske škole nogometa koja je bila prepoznatljiva po tome što su momčad gradili oko jezgre igračkog kadra iz kvarta i što se željelo, kao i nogometu, kroz suradnju i svrhu doći do cilja – pobjede. Koncept da se do toga dođe ‘pod svaku cijenu’ nije postojao.

Franta: Sadašnjost nije shvatila prošlost

No, došla su, kaže, vremena u kojima se drugačije misli – prisutan je materijalizam, gleda se korist. Klubovi brinu uglavnom samo za seniore, škole nogometa upisuju velik broj djece koja plaćaju članarine, umjesto da se radi selekcija mlađih uzrasta i tako stalno iznova pronalaze talenti i njeguju do seniorske momčadi.

U suprotnom, smatra, rezultati nisu dugoročni jer nisu posljedica razvoja kluba u cjelokupnosti.

“Meni je samo žal’ da ova sadašnjost nije u potpunosti shvatila prošlost. A dok ju ne shvati, ona ima utege, nema napredovanja poželjnoga u tom nekakvom nogometnom smislu. Tako samo slučajnosti mogu dovesti do nekih razina koje možda budu zadovoljavale nekoga, ali to ja tak’ gledam”, zaključuje Frančić.

Izvor: Al Jazeera