Posao u hrvatskom turizmu za strance, ali i penzionere

Samo će turistički sektor u Hrvatskoj raspolagati s 15.611 radnom dozvolom za strance (EPA)

Poslodavci u ugostiteljstvu i hotelijerstvu s jadranske obale već su krenuli u potragu za sezonskom radnom snagom. Osim onih koji se nalaze u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a koji su pokazali interes za rad u hotelima, restoranima i na drugim poslovima tokom turističke sezone, sve je izvjesnije da će se morati posegnuti i za strancima, ali i za umirovljenicima.

Hrvatska Vlada je u međuvremenu donijela odluku o povećanju godišnje kvote za zapošljavanje stranaca na 50.100 radnih dozvola što je u odnosu na prošlu godinu porast od 20.331. Samo će turistički sektor raspolagati s 15.611 dozvolom. No, poslodavci i ugostitelji će moći računati i na umirovljenike, jer je uvedena mjera kojom se osobe treće životne dobi mogu angažirati na pola radnog vremena. Ključni razlog za takve mjere je, podsjećaju upućeni, odlazak radne snage iz Hrvatske na Zapad, u potrazi za bolje plaćenim poslom. Odgovorni su uvjereni kako neće biti potrebe za primjenom novih mjera, iako su potrebe velike i u drugim djelatnostima poput građevinarstva, prometa, poljoprivrede i šumarstva iz kojih postoje zahtjevi za povećanjem broja dozvola.

„Sve ovo upućuje na zaključak da u Hrvatskoj nema dovoljno radne snage koja bi odgovorila na potrebe zapošljavanja u pojedinim djelatnostima. Na koji način taj problem dugoročno riješiti pitanje je na koje tek treba naći odgovor. Godišnje kvote za zapošljavanje stranih radnika nisu dugoročno rješenje, a useljenička politika, koja bi najvećim dijelom trebala biti usmjerena na zapošljavanje i popunjavanje manjkova na tržištu rada, nije donesena“, upozorava Snježana Gregurović, viša znanstvena suradnica s Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu.

Egzodus onih koji znaju posao

A da se hrvatski turizam posljednjih godina suočava s nedostatkom radne snage potpuno je jasno. Iz Sindikata turizma i usluga Hrvatske upozoravaju da će taj problem u predstojećoj sezoni biti još izraženiji. Objašnjavajući razloge, uz „doslovni egzodus“ ljudi koji su imali i stručnost i iskustvo u ugostiteljskoj djelatnosti u Irsku, Njemačku, Austriju ili Švicarsku, čelnik spomenutog sindikata Eduard Andrić navodi kako su plaće u turizmu i do petine niže u odnosu na hrvatski prosjek, broj smještajnih jedinica se povećava, a broj ugovora o radu na neodređeno smanjuje. Uz sve to, dodaje, „sezonski rad od tri do najviše 6-7 mjeseci je atipični oblik rada koji ljudima ne pruža sigurnost radnog mjesta, sprječava ih u namjerama da osnuju obitelj i riješe stambeno pitanje, jer krediti banaka su za njih nedostupni“.

Uvoz stranaca kao dodatna mjera

Hrvatski zavod za zapošljavanje navodi kako je kroz anketu kojom istražuju interes nezaposlenih osoba prijavljenih u evidenciju Zavoda gotovo 20.000 radno sposobnih građana izrazilo želju za sezonskim zapošljavanjem. Provode i druge aktivnosti, među njima i projekt Dani poslova u turizmu sa ciljem osiguranja bolje vidljivosti zanimanja u turizmu te mogućnosti zapošljavanja koje pruža turistički sektor, s naglaskom na zapošljavanje domaće radne snage.

„Navedeno govori u prilog činjenici da građani žele ostati raditi u Hrvatskoj i da je naše nastojanje za aktivacijom i zapošljavanjem domaće radne snage na poslovima u turizmu opravdano … Nadamo se da će poslodavci svoje potrebe uspjeti zadovoljiti upravo domaćom radnom snagom te da će kvote za uvoz stranih radnika koristiti isključivo kao dodatnu mjeru“, kažu.

Umjesto onih koji su, primjerice, iz Slavonije, ali i drugih hrvatskih krajeva na kontinentu, odlazili raditi u Dalmaciju ili Istru, a sad su izračunali da im je bolje raditi za dva puta veću plaću i bolje uvjete rada, dolaze radnici iz Bosne i Hercegovine ili Makedonije.

„Hotelijeri pričaju o uvozu radnika iz Ukrajine i Filipina no s tim pristupom nećemo dospjeti do cilja kojeg smo zacrtali u Strategiji razvoja turizma do 2030. godine, a to je rast konkurentnosti kroz kvalitetni, a ne masovni turizam. Takav turizam podrazumijeva visoku kvalitetu usluge koju može pružiti isključivo kvalificiran radnik sa iskustvom, a takve u Hrvatskoj treba tražiti svijećom budući da poslodavci nastoje popuniti potreban broj doslovno ljudima sa ulice, ne vodeći računa o njihovim kompetencijama“, upozorava Andrić.

Komentirajući povećanje uvoznih kvota za radnike u turizmu na 15.611 dozvola, što je gotovo dvostruko više nego prošle godine, ponavlja kako se „uvijek protivio uvozu radne snage tvrdeći da je najkvalitetniji i za poslodavca najjeftiniji domicilni radnik“. „Međutim, ovaj put sam rekao da ću prihvatiti i kvotu od 50.000 uvoznih radnika, ali ih pitam: ‘Tko bi i zašto došao raditi u Hrvatsku?'“

U tom smislu, podsjeća i na situaciju iz prošle godine „u kojoj se stvarao animozitet između domaćih i stranih radnika jer su poslodavci strancima nudili pokrivanje troškova puta, smještaja, hrane, a uz plaće koje su bile identične plaćama domaćih radnika isplaćivali su im stimulacije bojeći se da im i oni ne odu“.

Potraga za radnicima počinje sve ranije

Da potraga za sezonskim radnicima iz godine u godinu počinje sve ranije svjesni su i na portalu MojPosao, pogotovo kad analiziraju zastupljenost oglasa za rad u turizmu i ugostiteljstvu te broj oglasa za sezonski rad. Kažu kako „nije u pitanju toliko neobična informacija ako se zna da je već velik broj kvalificiranih radnika pronašao poslove u inozemstvu, odnosno da je udio raspoloživih kandidata već je smanjen u odnosu na prethodne godine“.

„Strah od odljeva kvalificirane radne snage je realan. Brojni radnici već su otišli i pronašli dobro plaćene poslove u inozemstvu. Iako je Hrvatska povećala kvote za zapošljavanje stranih radnika, pa tako i u sektoru turizma i ugostiteljstva, tu postoje izazovi koje same kvote ne mogu prevladati. Primjerice, za pojedine poslove jezična barijera može biti vrlo nezgodna. Sama činjenica da na godišnjoj razini plaće u turizmu bilježe rast također jasno govori o tome da su poslodavci u ovom sektoru osvijestili koliko je situacija izazovna i spremni su ponuditi bolje uvjete i veće plaće kako bi turističku sezonu dočekali spremni“, navodi Maja Mahovlić iz Odnosa s javnošću portala MojPosao.

Kad je zapošljavanje stranaca u turističkom sektoru, hrvatskim poslodavcima svakako su najzanimljiviji kandidati koji dolaze iz susjednih zemalja, dodaju, prvenstveno zato jer je u takvim situacijama jezična barijera nepostojeća ili osjetno niža nego što bi bila da zaposle radnika iz nekog udaljenijeg područja.

„Postoje i druge sličnosti zbog koji bi radnicima iz susjednih zemalja dolazak u Hrvatsku na rad bio lakši nego što bi bio kandidatima iz drugih područja, a nije zanemariva ni činjenica da su plaće u Hrvatskoj konkurentne u odnosu na susjedne zemlje. Ipak, ne treba zaboraviti da rad s inozemnim gostima podrazumijeva i odlično poznavanje engleskog jezika, što znači da će se od stranih kandidata, neovisno o tome iz koje zemlje dolaze, očekivati i solidna razina poznavanja jednog ili više stranih jezika“, kaže Mahovlić.

Iz mirovine na posao

Od početka ove godine i umirovljenicima, pogotovo onim koji su ranije otišli u mirovinu, omogućeno je zapošljavanje na pola radnog vremena uz zadržavanje isplate mirovine. Poslodavac je, kako precizira Andrić, dužan uplaćivati sve doprinose, a takav radnik – umirovljenik može nakon završetka rada tražiti novi izračun mirovine koja bi mu trebao biti nešto uvećan ovisno o broju odrađenih mjeseci ili godina. „Budući da je veliki broj ugostiteljskih radnika bio primoran otići u prijevremenu mirovinu, među njima još ima onih koji su zdravstveno sposobni i stručni da se ponovno uključe u svijet rada“, kaže Andrić.

Rješenje postoji

Za probleme u hrvatskom turizmu Eduard Andrić kaže da postoji rješenje, a to je „znatno povećanje plaća u ugostiteljskoj djelatnosti, više ugovora na neodređeno vrijeme uz proširenje predsezone i posezone“.

„Da bi se to omogućilo Vlada treba dodatno rasteretiti djelatnost ugostiteljstva i turizma, a pozitivne primjere takve odluke nalazimo u nama konkurentnim turističkim državama. Problem je u svim našim dosadašnjim vladama koje razmišljaju kratkoročno i ne žele se dovesti u poziciju da imaju problema sa punjenjem proračuna“, kaže.

Svjestan je da bi smanjenjem PDV-a i parafiskalnih davanja prva godina rezultirala manjim prilivom sredstava, ali svaka slijedeća bi kroz nove investicije i ulaganja, nova zapošljavanja, rast profita, donijela daleko veće punjenje proračuna od sadašnjeg i kvalitetan turizam kojem Hrvatska teži.

„Umirovljenici, osobito umirovljenice, već rade u turizmu, prije svega u čišćenju hotelskih soba, apartmana, ali i u pomoćnim poslovima u kuhinje. Do sada su radili ili na crno, ili od 1. siječnja 2014. godine ako su tzv. starosni umirovljenici, no sada je ta mogućnost proširena na zahtjev umirovljeničkih udruga i na prijevremene umirovljenike, te na zahtjev pojedinih lobija i na branitelje, te vojne i policijske umirovljene službenike“, ukazuje Jasna A. Petrović, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske.

Ono što zamjeraju novim mjerama, koje čak smatraju diskriminatornim u jednom dijelu, jeste to što je „nekim kategorijama umirovljenika prema posebnim propisima omogućeno da ne rade samo pola radnog vremena uz zadržavanje pune mirovine, već i puno radno vrijeme uz zadržavanje pola mirovine“. „Time bi umirovljenici bili prihvatljivija potencijalna radna snaga, jer i turizam i ugostiteljstvo trebaju cjelodnevne radnike“, kaže Petrović.

Navodi i druge primjedbe, strahujući da će umirovljenici raditi za minimalnu plaću, pa i kad ih zaposle na pola radnog vremena primanja će biti upola manja. Nabraja i kako se kolektivni ugovori odnose i na one koji rade na određeno i na neodređeno vrijeme, kao i na zaposlene umirovljenike, inspekcije su zadužene za sve radnike, pa i ako rade sa skraćenim radnim vremenom. „Dapače, pravo na rad prošireno je i na prijevremene umirovljenike i dio invalidnih, jer sve je bolje od rada na crno, u zoni sumraka. Naravno, i sindikati moraju svoju agendu prilagoditi promijenjenim uvjetima na tržištu rada, iako još ne vidimo da su svi to osvijestili“, konstatira Petrović.

Manjak u svim sektorima

Na kraju, iz kuta stručnjaka gledano, ukoliko ne dođe do nekih većih iskoraka u kreiranju politika kojima se privlači strana radna snaga ili potiče povratak iseljenika koji su napustili Hrvatsku, smatra Gregurović, „Hrvatska će se nastaviti suočavati s još većim manjkovima radne snage na tržištu rada te s problemima koje taj manjak izaziva ne samo u gospodarskom nego i u zdravstvenom, obrazovnom, mirovinskom te raznim uslužnim sektorima“.

„S obzirom na dugotrajno iseljavanje iz Hrvatske radno-sposobnog stanovništva i onog u fertilnoj dobi, trebalo bi izraditi koherentnu, dugoročnu i programski usmjerenu useljeničku politiku primjenjujući najbolje prakse zemalja čije su useljeničke politike pokazale učinkovitima te uvažavajući potrebe i specifičnosti hrvatskoga društva“, predlaže.

Pred Hrvatskom je očito dugo „vruće“ ljeto, jer bi problem nedostatka radne snage doista mogao stvoriti puno problema u turizmu, grani na koju se u velikoj mjeri oslanja državni proračun. Rješenja očito postoje, samo je potrebno na vrijeme reagirati.

Izvor: Al Jazeera