Posljednja crnogorska virdžina

Običaj da se u porodicama bez muške djece jedna od kćerki od malena sprema za ulogu domaćina, nastao  u Crnoj Gori, Albaniji i na Kosovu, danas je gotovo iščezao. Od blizu 150 slučajeva virdžina ili ostajnica, kako ih nauka naziva, danas je živo svega nekoliko.

Reporterka Al Jazeere Milica Marinović upoznala je posljednju crnogorsku virdžinu, Stanu Cerović iz Šavnika.

Rođena je tridesetih godina prošlog stoljeća kao najmlađa u porodici. Imala je četiri sestre i dva brata koji su rano umrli. Kao dijete, obećala je ocu Milivoju da će sačuvati prezime i da se nikada neće udati. I tako je i bilo.

“Đevojke se udavaju i u komšiluk i te naše i sve”, prisjeća se Cerović, te kazuje kako ju je otac molio da ga ne ostavlja. Odgovorila mu je da neće ići u tuđu kuću. 

“Pa majka me izvedi pred vrata – ‘ne valja da ostaješ'”, kazuje Cerović. Majci je odgovorila: “‘Ajde tamo pred kuću. Ako ti se ne sviđa kod mene i kod tate, idi đe god hoćeš” .

Iako je od djetinjstva u ulozi muškarca, Stana Cerović, ponosita nasljednica loze serdara i sudija, nije oslovljavana muškim imenom, osim ponekada, u šali – Stančan.

Žene nekad i sad

“E, da sam muško …Znala bih ja kako bih radila …Ali  sudbina prokleta, ne dade, pa ne”, kaže.

Cerović je život provela družeći se sa muškarcima. Počela je da puši u petoj godini. Sa ocem je orala u sedmoj, a onda je naučila i da puca.

Žene izbjegava, žensku odjeću nikada nije nosila, a kućne poslove prezire. “Pranje, peglanje, to su mi sve sestre radile, ja se na to nisam okretala, išla, radila spoljni posao i eto”, kazuje Cerović.

Žene nekada i sada nisu isto, smatra nasljednica Cerovića. Za savremene žene nema riječi hvale.

Posljednja crnogorska virdžina živi teško. Siromašna je, slabo pokretna, ne čuje. Brine o kravi koja ju je lani teško povrijedila. Međutim, od svega najteže podnosi samoću.

“Ne daj ti Bože samoj ostati”, kazuje Stana Cerović.

Izvor: Al Jazeera