Povratak uz Snagu žene

Piše: Ibrahim Sofić

Teško je… Trebaju donacije… Otvorite radna mjesta, pa ćemo vidjeti da se vratimo… Obnovite nam kuće…

Ovo su neke od rečenica koje se često čuju širom Bosne i Hercegovine, a najviše ih izgovaraju (eventualni) povratnici.

Avdo Sandžić jedan je rijetkih koji ništa nije tražio, odustao od svog posla u Tuzli i 2002. godine se vratio u Srebrenicu, rodno mjesto u kojem su mu ubijena tri brata.

„Imao sam penziju, jer sam 100-postotni invalid. Radio sam kod stranaca kao kuhar, ali sam se odlučio vratiti. Malo sam nešto obnovio, a ranije sam se bavio pčelama, pa sam to nastavio. Jedan dan sam malo radio oko pčela, kad vidim ide neka žena“, govori Sandžić na početku razgovora.

„Kaže ona je doktorica Branka, pita me za zdravlje i pita, pošto vidi da sam se vratio, hoću li plastenik. Kažem ja njoj: ‘Nemoj me, Boga ti, zezati. Niko mi vrata nije ponudio za kuće, a kamoli plastenik.’ Za sedam dana me zovu iz Gračanice, kažu gotov plastenik i hoće da doću da ga postave.“

Tako je i bilo, a Sandžić je odmah dobio i šta da sadi – ruže. I to 5.700 njih. Doktorica Branka koju spominje je Branka Antić-Štauber, voditeljica projekta Snaga žene, kojem je cilj rehabilitacija povratnika kroz radnu terapiju.

Povratnici dobijaju pomoć u plastenicima, opremi, sjemenu i sadnicama.

„Iskreno, nisam vjerovao da ću dobiti išta, no sada sve što imam, dva plastenika, motokultivator sa priključcima, sve je to od Snage žene. Takve organizacije treba podržavati u BiH, a i šire, a ne one koje ti daju jednu ovcu, a uzmu 99“, ističe Sandžić.

“Bog i Branka”

Tokom razgovora u polju nevena bile su dvije žene, od kojih se jedna uključila u razgovor.

„Ma, nama da nije doktorice Branke… Nama je Branka zakon, ona nam pomogne šta god nam treba. Ovdje nas jedino gledaju Bog i ona. Svaka joj čast.“

Snaga žene je lokalna nevladina organizacija osnovana 1999. godine, a djeluje na teritoriji bh. Tuzlanskog kantona i istočne Republike Srpske.

„Udruženje je osnovano sa idejom i ciljem da pomogne ugroženim i marginaliziranim grupama, odnosno da pruži sveobuhvatnu podršku, psiho-socijalnu, medicinsku, pravnu pomoć ženama, djeci – žrtvama rata sa poslijeratnim traumama, žrtvama porodičnog ili drugih oblika nasilja, potencijalnim žrtvama trgovine ljudima, i drugim skupinama kojima je potrebna psiho-socijalna ili zdravstvena pomoć, nezavisno o njihovoj teritorijalnoj, etničkoj, vjerskoj, političkoj ili drugoj pripadnosti“, dodaju.

Ova organizacija kroz svoje aktivnosti nastoji pomoći korisnicima da steknu samostalnost i nezavisnost i da pronađu prikladno mjesto i ulogu u društvu za sebe.

Snaga žene je do sada uspješno realizirala više od 70 različitih projekta vezano za različitu psihološku, socijalnu, zdravstvenu i pravnu problematiku. U sve projekte je, posredno i neposredno, uključeno blizu 8.000 korisnika, starosne dobi od tri do 80 godina, kojima je pružen neki od vidova podrške.

Donirana su 72 plastenika, 38 motokultivatora i motokopačica, te velike količine, desetine hiljada sadnica, različitog sadnog materijala. Zahvaljujući tome oni su uspjeli pokrenuti vlastitu poljoprivrednu proizvodnju i postati uspješni proizvođači.

Terapija i prihodi

U regiji Srebrenice aktuelan je projekt „Cvijetna dolina“. Njegov primarni cilj je „psihosocijalni oporavak putem radno-okupacione terapije, reintegracija, kao i ekonomsko osnaživanje i smanjenje siromaštva“.

„Sa implementacijom se počelo 2006. godine. Podrška ekonomskom osnaživanju uključuje i savjetodavnu stručnu podršku, pomoć u nabavci sjemena i sadnica, plastenika, poljoprivredne opreme i alata, otkup i prodaju proizvoda. Fokus projektnih aktivnosti je uzgoj cvijeća (ruže i tulipani), ljekovitog bilja (neven, ehinacea i lavanda) i začinskog bilja (bosiok, ruzmarin, origano, peršun)“, kažu iz Snage žene.

Vođene uspjehom ovog projekta, prije nekoliko mjeseci počete su aktivnosti po istom radno-okupacionom modelu sa odabranom grupom žena civilnih žrtava rata, koje trenutno žive na području TK i Brčko Distrikta.

Snaga žene ima uspostavljenu saradnju sa brojnim javnim institucijama, a ona se uglavnom odnosi na razmjenu iskustava, informacija o korisnicima, podršku u realizaciji projektnih aktivnosti. Međutim, dominantnu ulogu u finansiranju nevladinog sektora još imaju međunarodne organizacije i strane donacije.

Antić-Štauber ističe kako se tokom svih godina rada sa korisnicima dešavalo mnogo toga, te da kada „čovjek radi sa ljudima i bavi se ovim čime se mi bavimo treba biti spreman na različite reakcije i ponašanje“.

Prošlost i budućnost

Njoj je u sjećanju ostao početak terapije i projekta „Cvijetna dolina“.

„Mi smo našim korisnicama u Potočarima, zahvaljujući donaciji prijatelja iz okruga Winschoten iz Holandije, obezbijedili sadnice ruže Red Berlin, koja je jedna od najkvalitetnijih ruža i koja ima svoje tržište. Već prve godine po projektu očekivali smo da će naše korisnice ostvariti određenu dobit od prodaje. U vrijeme rezidbe pokrenuli smo se da im pomognemo u plasmanu ruža na tržište, kontaktirali nekoliko cvjećara koje su bile zainteresirane i dogovorili otkup.“

„Međutim, kada smo otišli u Potočare na te plantaže ruža naših korisnica imali smo šta i vidjeti. Njima je toliko bilo drago što je nešto novo počelo da raste na tim njihovim zaraslim, od mina očišćenim poljima i jednostavno nisu željele da sijeku te ruže i prodaju. Željele su samo da uživaju u ljepoti njihovih oživjelih, bojom okupanih plantaža“, govori Antić-Štauber.

Dodaje kako su plantaže „zaista izgledale prekrasno šarene i rascvjetale“, djelovale su opuštajuće i ljekovito, ali je očekivani ekonomski efekt izostao.

„Djelotvornost terapije cvijećem je, ustvari, za naše korisnice bilo nešto što su one same procijenile da je važnije od ekonomskog momenta. Nisu žalile što nisu uspjele da dobiju novac za svoje ruže, ali su bile sretne što su imale priliku da uživaju u rascvjetalim poljima i da iz toga izvuku pozitivnu energiju za dalje.”

Cvijeće i rad u polju, ističe i Avdo Sandžić, odlična su psihoterapija, ali i način da se zaradi.

„Ja dok sam živ, ja neven i ruže ne ostavljam, a ni povrće. Istina, ne možeš biti bogat, ali možeš normalno živjeti. Ovo nije težak posao, nego je gospodski. Neven jednom posiješ i to je to. Ovo bih svakom preporučio“, ističe on.

Nekoliko minuta u cvijetnoj dolini Avde Sandžića, uz miris lavande i pogleda na polje nevena, sasvim je dovoljno za jedan bijeg od stvarnosti Srebrenice i BiH. To je i pogled u moguću budućnost, gdje će onima koji rade i žele raditi organizacije poput Snage žene i ljudi poput Branke Antić-Štauber pomoći na putu oporavka i napretka.

Izvor: Al Jazeera