Prava radnika u Srbiji i dalje ugrožena

Nedavni protest prosvjetnih radnika ispred Vlade Srbije (Tanjug)

Položaj radnika u Srbiji još uvek je daleko od zadovoljavajućeg, ocenio je uoči 1. maja, Međunarodnog praznika rada, zaštitnik građana Srbije Zoran Pašalić.

“Visoka nezaposlenost, rad „na crno”, ugroženo pravo na korišćenje godišnjih odmora i bolovanja, nedostatak socijalnog dijaloga sa predstavnicima zaposlenih, ostajanje bez pravične naknade za rad ili bez doprinosa za zdravstveno, penzijsko i invalidsko osiguranje pokazuju da se prava radnika u Srbiji krše i da nisu dovoljno zaštićena”, naveo je Pašalić u saopštenju.

Prema njegovim rečima, treba nastaviti rad na izjednačavanju položaja muškaraca i žena na tržištu rada kako bi se omogućilo, kako ističe, pravo na rad i ženama iz ranjivih društvenih grupa – žrtvama nasilja, osobama sa invaliditetom, Romkinjama.

Trudnice i porodilje u teškom položaju

“Pozdravljamo donošenje Zakona o zaposlenima u javnim službama koji je propisao afirmativne mere za izbor kandidata kako bi princip jednake dostupnosti radnih mesta bio ostvaren u punoj meri”, poručuje zaštitnik građana.

Pašalić upozorava i da se, iako je zaštita trudnica i porodilja normativno obezbeđena, trudnice i porodilje u praksi i dalje suočavaju sa problemima, posebno kod ostvarivanja prava na naknadu zarade.

“Posebno su u teškom položaju trudnice i porodilje čiji su poslodavci prestali da postoje, a ženama nisu obezbedili odgovarajuću dokumentaciju. U tim situacijama uočljivo je odsustvo angažovanja i saradnje inspekcije rada, Poreske uprave, Nacionalne službe za zapošljavanje i jedinica lokalne samouprave”, naglašava Pašalić.

On je pozvao zaposlene da povrede svojih prava prijavljuju Inspekciji rada, te da podnose pritužbe Zaštitniku građana ukoliko taj i drugi organi ne postupaju savesno.

S druge strane, ministar za rad, boračka i socijalna pitanja Zoran Ðorđević smatra da se odnos države prema radnicima drastično promenio nabolje, odnosno da su sada mnogo bolji uslovi rada i briga o radnicima.

U intervjuu za “Kurir”, Đorđević tvrdi da postoji dobra socijalno-ekonomska konekcija između države i radnika, kao i između radnika i poslodavaca.

Đorđević: Probleme rešavati razgovorom

“Neki problemi su se u prošlosti rešavali štrajkovima i protestima, a sada, čak i ako postoje, mogu da se reše razgovorom. To i jeste poruka: da sve možemo da rešimo na jedan potpuno ljudski način – razgovorom, a ne da dolazimo do konflikata ili rešavanja na ulici”, poručio je Ðorđević.

Na pitanja na šta radnici imaju pritužbe, on kaže da su oni nezadovoljni svojim materijalnim položajem.

“To je broj jedan kada je reč o pritužbama. Naravno, težnja je da materijalni položaj bude bolji. Pored obezbeđivanja radnih mesta, zaštite i bezbednosti o radu, država čini sve da obezbedi što bolje materijalne uslove. To će biti zadatak ove i svake sledeće vlade, ali ga nije moguće brzo rešiti”, ukazao je ministar.

Međutim, dva najveća sindikata u Srbiji – UGS Nezavisnost i Savez samostalnih sindikata Srbije (SSSS) najavili su za 1. maj protestnu šetnju u Beogradu pod sloganom “Da plate ustanu, a mladi ostanu”.

Na protestu će, kako su najavili, tražiti veće zarade za sve građane Srbije i bolju perspektivu, posebno za mlade, bolju radno-pravnu zaštitu zaposlenih, bezbedne uslove rada i više radnih mesta.

Zahtjevi radnika kao pre dva stoljeća

Umesto prvomajske čestitke, predsednik sindikata Nezavisnost prof. dr Zoran Stojiljković ocenjuje da u Srbiji danas sindikalni zahtev iz 19. veka za osam sati rada, odmora i slobodnog vremena, deluje  “gotovo romantično i bajkoliko”.

“Danas smo jednako daleko i od dostojanstvenog rada – ugovorenog, bezbednog i na vreme i pristojno plaćenog. Danas živimo u sve nejednakijom svetu, pri čemu je Srbija neslavno rekorder po stepenu nejednakosti u Evropi. Zemlja smo u kojoj četvrtina građana živi u zoni siromaštva a dve trećine sastavlja kraj sa krajem. Nacionalni sport i umeće je umeće preživljavanja od prvog do prvog”, ocenjuje Stojiljković.

Sindikalni lider podseća da je prosečna zarada U Srbiji oko 400 evra dovoljna tek za preživljavanje, “pri čemu 70 odsto zaposlenih primi manje od tog proseka – ukoliko uopšte redovno prima platu”.

Stojiljković upozorava da se u Srbiji povoljni poslovni ambijent pogrešno shvata kao stavljanje u posed jeftine i obespravljene radne snage.

Izvor: Al jazeera i agencije