Prekrajaju (li) se unutrašnje mape BiH

Milorad Dopdik i Dragan Čović sihronizirano rade na destabilizaciji prilika u Bosni i Hercegovini (Srna)

Piše: Adnan Kapo

U situacijama kada se atakuje na suverenitet i integritet Bosne i Hercegovine i kada se radi na sijanju straha i panike u javnosti, važno je uvijek imati dvije stvari na umu:

1. Bosna i Hercegovina, kao suverena i međunarodno priznata zemlja, ne može se rasturiti bez pristanka onih koji vole svoju zemlju i koji imaju predstavnike u njenim institucijama. Ti predstavnici imaju političku i svaku drugu moć da zaustave slabljene zemlje i njeno rasturanje. Oni su najvažniji politički branitelji države Bosne i Hercegovine, jer se u Parlamentarnoj skupštini brani Ustav i ustavni poredak, na koji se ovih dana mnogi pozivaju.

2. Nažalost, uvijek postoji opasnost da u Parlamentrnoj skupštini mogu sjediti predstavnici koji nisu svjesni svoje uloge i odgovornosti i koji mogu pristati na nešto što nije dobro za Bosnu i Hercegovinu. To je opasnije od bilo kojeg pritiska sa strane i planova koji se kuju u raznim centrima moći koji ne žele dobro Bosni i Hercegovini.

Vjetar u leđa

Ovih dana se dešavaju vrlo čudne stvari kad je u pitanju iscrtavanje novih unutrašnjih mapa u Bosni i Hercegovini, a narednih nekoliko mjeseci jako su važni za očuvanje njenog suvereniteta i integriteta. Očigledno je da separatističko djelovanje iz Banje Luke ima vjetar u leđa i sasvim je jasno da se to ne može dešavati bez podrške iz određenih centara moći van naših granica.

Najavljeni referendum dolazi u vrijeme izbora, a ujedno je i ispipavanje pulsa “druge strane” i provociranje nestabilnosti u zemlji, pa možda i regiji. Negiranje Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i zahtjev predsjednika bh. entiteta Republika Srpska da se Ustavni sud pokaje puno je opasniji udar na institucije države Bosne i Hercegovine nego i sam referendum. Ne smijemo to previdjeti, jer je to direktno rušenje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine i njenih institucija.

Dodik i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović sihronizovano rade na destabilizaciji prilika u Bosni i Hercegovini, što potvrđuju i posljednji istupi Čovića i Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, kao i izjave neprincipijelnog i nekredibilnog Bože Ljubića, koji se prvi put nakon rata otvoreno pozivaju na takozvanu Herceg-Bosnu i njenu važnost za očuvanje Hrvata u Bosni i Hercegovini. Iako je jasno da je takva politika mnoge odvela u Hag, neki ponovo prizivaju ta vremena kad je u Bosni i Hercegovini vladao haos.

Naizgled bi se reklo da je to čudna retorika, posebno što se Čović pokušao predstaviti kao mirotvorac i stabilizator bh. političke scene. Međutim, sve je to dobro isplanirano jer Čović-mirotvorac djeluje kada treba dati anesteziju i uspavati javnost, kako bi pod anestezijom uspio dobiti što mu treba. Ako se tome doda javni nastup predsjednika Socijaldemokratske partije Zorana Milanovića u Hrvatskoj, koji je to sve potvrdio, rekavši da neće ostaviti Hrvate u zagrljaju Bošnjaka u slučaju otcjepljenja RS-a, onda samo politički nepismenim osobama ostaje nepoznanica šta se valja iza brda. A valjaju se nove unutrašnje mape.

Pravila igre

Ukorak s pripremom javnosti na nove ustavne promjene i prekrajanje Bosne i Hercegovine, ide konstantna kampanja za ukidanje Ureda visokog predstavnika kako bi se pokušale neutralizirati ovlasti visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Bez obzira da li se te ovlasti trenutno koriste ili ne, sve do momenta dok se ne uspostavi funkcionalna Bosna i Hercegovina, OHR mora biti sačuvan u punom kapacitetu, kao garant provedbe i poštivanja Dejtonskog sporazuma. Političari u Bosni i Hercegovini, posebno oni sa otvorenim separatističkim težnjama i, slobodno možemo reći, mržnjom prema Bosni i Hercegovini, moraju znati da ima tjelo poput OHR-a koje ima poluge da zaustavi takvo djelovanje.

S “druge strane” predstave zvane “slabljenje i razbijanje Bosne i Hercegovine” trebalo bi da stoje patriote koji vole zemlju i u njenim institucijama i Parlamentarnoj skupštini predstavljaju svoja sela, gradove i regije, građane i narode iz kojih dolaze. Ustav Bosne i Hercegovine se može mijenjati samo u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, a važno je znati da su izabrani parlamentarci suvereni u svojim odlukama, što predstavlja posebnu odgovornost, ali i čast, jer su direktno birani iz svojih baza.

Najidealnija situacija jeste kada se politika stranaka iz kojih dolaze i njihov individualni patriotizam podudaraju. Tada se u Parlamentarnoj skupštini ne može ništa promijeniti na štetu države i građana. Ima situacija i kada se te stvari ne podudaraju, ali je uvijek sve u rukama parlamentaraca. Pravila igre koja vrijede na nivou države Bosne i Hercegovine, isto tako vrijede i na nivou entiteta Federacija Bosne i Hercegovine ukoliko neko planira prekrajati samo taj entitet. Da li će dozvoliti naprimjer Mostarci, Bugojanci, Travničani, Bišćani ili Tešnjaci da budu dio trećeg entiteta najviše će zavisiti od predstavnika koje su izabrali da ih predstavljaju u Parlamentu Federacije ili u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Crtanje novih nacionalnih granica je jako opasno po sve nas.

Dok se druge zemlje Evrope i svijeta bave razvijanjem tehnologije i unapređenjem ekonomije, mi smo, nažalost, zarobljeni bolesnim umovima odanih mitologijama i retrogradnim idejama. Jedini adekvatan odgovor na trenutnu situaciju i na težnje za podjelom koje su na djelu jeste Bosna i Hercegovina po mjeri svakog građanina. To bi u prevodu značilo uređenje Bosne i Hercegovine u pet ekonomskih prirodnih regija, koje su se formirale vijekovima sa sjedištima u Banjoj Luci, Tuzli, Zenici, Sarajevu i Mostaru. Evropska unija, čiji bi trebali postati član, upravo zasniva razvoj na podršci lokalnoj zajednici i regionalnom uređenju država. Standard građana bi enormno skočio, ušli bi u snažan i ubrzan razvojni ciklus i zauvijek napustili tenzije koje nas vraćaju unazad.

Cilj prosperitet, a ne podjela

Zašto bi Bosna i Hercegovina bila izuzetak?! Potrebno je uređenje na demokratskim principima, gdje je svaki čovjek jednak pred zakonom i gdje se o svemu demokratski odlučuje, kao što se odlučuje i u drugim državama regije i Evrope. Cilj treba da bude ekonomski prosperitet, a ne nacionalna podjela. To je jedini odgovor separatističkim politikama i podaničkim razmišljanjima. Svaki glas bilo kojeg pojedinca mora imati istu vrijednost i nijedan pojedinac ne smije biti iznad drugog. Zar to nije ideal UN-ove i EU povelje o ljudskim pravima, ideal američkog Ustava i mnogih drugih razvijenih zemalja svijeta? Gdje su tako stvari postavljene napredak je evidentan. Ako ne možemo to postići u ovom momentu, zašto onda pristajati na uređenja koja idu ispod Dejtona?

Bosna i Hercegovina očigledno ubrzano ulazi u proces pokušaja mijenjanja Ustava, koji će uslijediti nakon oktobarskih izbora. Moramo znati da su političari i stranke prolazni, a istorija će nas mjeriti prema tome da li je neko izdao Bosnu ili nije. Stranačka pripadnost je sekundarna u odnosu na interese države i građana ove države koji biraju svoje predstavnike.

Sve ovo se ne može promijeniti bez patriota, koji imaju poluge u parlamentima da takve pokušaje zaustave. Na stranu sve spletke i svi planovi, moramo se naučiti da je sve do nas koji volimo svoju zemlju. Drugi planiraju svoje planove, a mi moramo imati uvijek jedan plan, a to je očuvanje suverene i nedjeljive Bosne i Hercegovine, čija moć treba biti reflektovana u građanima ove zemlje i njihovim predstavnicima u državnim institucijama. Znamo da nas je dovoljno za takve izazove, samo je potrebno malo svjesti o nama samima, vlastitoj snazi i vlastitim interesima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera