Preminuo general bivše JNA Vlado Trifunović

General bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA) Vlado Trifunović preminuo je u 79. godini na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, potvrđeno je beogradskim medijima.

Trifunovića su mnogi smatrali herojem, jer je u jeku ratnih sukoba u Hrvatskoj iz vojarne u Varaždinu, a koja se našla u neprijateljskom okruženju, izvukao i time spasio 220 vojnika i 37 oficira. Međutim, za neke je bio izdajnik, jer je, kako se tvrdilo, neprijatelju predao naoružanje, prenosi Tanjug.

Dogodilo se to 22. rujna 1991. godine, kad se vojarna u Varaždinu našla u okruženju i pod opsadom jakih hrvatskih snaga.

“Trifunovićeva golgota počela je kada je predao vojarnu u Varaždinu s velikom količinom naoružanja, među kojim su bili i tenkovi, kako bi spasio svoje vojnike i časnike, dok su mu žena i djeca bili taoci. Govorio je da je to uradio kako bi spasio mlade vojnike. Njih je tada autobusima, uz hrvatsku pratnju, doveo do granice sa Srbijom”, prenose mediji u Hrvatskoj.

Pregovore s Trifunovićem o predaji vojarne vodio je član varaždinskog Kriznog stožera Radimir Čačić, koji je dobrovoljno pristao biti taoc u autobusima koji su vojnike prevozili do granice sa Srbijom, čime je zajamčena njihova sigurnost, podsjeća Jutarnji list.

Suđenja u tri države

Trifunoviću je zbog događanja u vojarni u Varaždinu, ali i zbog njegovog angažmana u ratnim sukobima, suđeno u više navrata i u više država nastalih raspadom bivše SFRJ (Srbija, Hrvatska, Slovenija).

Tvrdio je i da bi jednako postupio i spasio vojnike i svoje podređene u bilo kojim okolnostima. Konkretno u Varaždinu, kako je govorio, tehniku i oružje je onesposobio, te nisu dospjeli u ruke neprijatelja. 

Imao je običaj da kaže, podsjeća Tanjug, da je “na čudan način pomirio tri tada zaraćene države koje su ga svaka za sebe gonile za najteže zločine”.

U Beogradu je bio osuđen na 11 godina zatvora zbog izdaje, ali je nakon pritiska javnosti, posebno nevladinog sektora, najprije bio aboliran, da bi 2010. godine Vrhovni sud Srbije ukinuo presudu protiv Trifunovića i njegovih bliskih suradnika. Ipak je proveo tri godine u zatvoru, dok mu je kazna prethodno bila smanjena na sedam godina.

Kad su se mediji zanimali za njegov slučaj, često je govorio da mu treba stan od države kako bi mogao okupiti najbliže koji su se zbog njegovog stradanja rasuli i osiromašili. 

Ponavljao je i kako želi da mu se vrati mirovina koja mu pripada po činu, da mu se isplate zaostali dodaci, te da ga “država obešteti zbog 20-godišnjeg maltretiranja, robijanja, ali i narušavanja ugleda kroz suđenja i klevete koje su i najviši vojni zvaničnici iznosili”.

Hrvatska ga je teretila zbog navodnih ratnih zločina, a Slovenija zbog zločina protiv civilnog stanovništva.

Objavio tri knjige

U Hrvatskoj se protiv Trifunovića vodio ponovljeni postupak zbog optužbi za ratne zločine nakon što ga je sud u Varaždinu 1993. godine pravomoćno osudio.

Osim njega, u Hrvatskoj su i pukovnici Berislav Popov i Vladimir Davidović bili osuđeni, a svaki je dobio po 15 godina zatvora za ratne zločine protiv civila.

U presudi je navedena krivnja da su “tijekom oružanog sukoba između 15. i 22. rujna 1991. u Varaždinu naložili potčinjenima borbena djelovanja po civilnim objektima i civilnim osobama u gradu”.

Županijski sud u Varaždinu je, na Trifunovićev zahtjev, 2013. godine odlučio obnoviti postupak.

Tome se usprotivio umirovljeni general Hrvatske vojske, danas pokojni Martin Špegelj.

“Slučaj Trifunovića je apsurd. Predao je Varaždinski korpus, a mi ga tužimo. Vjerujem da će ga prestati tražiti i Hrvatska. Možda bi bilo najbolje da je ostao u Hrvatskoj. Tu mu je bila obitelj. Dobro ga poznajem. Bio je nekad pod mojom komandom. Vrlo tih i obrazovan čovjek. Zato se s njim i moglo pregovarati oko predaje vojarne”, prenio je tada Špegeljeve riječi Jutarnji list.

Prisjećajući se kako su u Srbiji bili dočekani vojnici koje je spasio, a koji su kasnije svjedočili o događanjima u Varaždinu, Trifunović je u dokumentarnom filmu Predstava: Izdajnik protiv zločinca, rekao kako su mu poručili da njima “ne trebaju živi ljudi, već da su Srbiji potrebni mrtvi heroji – da pozlate istoriju, da se Srbija njima ponosi”.

Trifunović je objavio tri knjige: Moja borba za istinu, Buđenje savesti i Neću milost. Posljednje dane je dočekao u maloj hotelskoj sobi beogradskog hotela Bristol. Ta soba je od povratka iz Varaždina 1991. godine bila njegov jedini dom.

Rođen je 1938. godine u Prijedoru, u Bosni i Hercegovini.

Uzrok smrti i vrijeme sprovoda nisu objavljeni, ali će, kako se doznaje, Trifunović biti pokopan u rodnoj državi.

Izvor: Agencije