
Nakon duge i teške bolesti noćas je u Kliničko-bolničkom centru Split u 86. godini preminuo legendarni vratar Hajduka i Crvene zvezde, te reprezentacije bivše Jugoslavije Vladimir Beara.
Slavni je vratar karijeru počeo u Hajduku, u koji je došao nakon Drugog svjetskog rata i za seniorsku momčad počeo braniti 1947. godine, te je do 1955. je sakupio 308 nastupa na vratima „bilih“.
S Hajdukom je osvojio tri titule prvaka bivše države, 1950. godine, 1952. godine i u prvenstvenoj sezoni 1954/1955, koja mu je bila posljednja na golu Hajduka, nakon čega seli u beogradsku Crvenu zvezdu.
Na golu beogradskoga kluba osvojio je još četiri titule prvaka Jugoslavije i sudjelovao u osvajanju dva nacionalna kupa.
U dresu Zvezde u sezoni 1959/1960. dobio je Žutu majicu Narodnog sporta kao najbolji nogometaš u sezoni, što je bilo prvi put da je vratar proglašen najboljim nogometašem bivše države.
Nakon Crvene Zvezde odlazi u Alemanniju iz Achena, a nogometnu karijeru završava u Viktoriji iz Kolna.
Kao trener osvojio Kup Afrike
Po završetku nogometne karijere, a nakon doškolovanja, stječe diplomu visokog trenerskog stručnjaka u školi čuvenog njemačkog stručnjaka Seppa Herbergera, te u sezoni 1964/1965. preuzima treniranje njemačkog Freiburga.
Nakon toga trenira Fortunu iz nizozemskog Sittarda, gdje ostaje dvije godine, te se 1967. godine vraća u domovinu i godinu dana trenira Rijeku, a zatim ponovno odlazi u Njemačku, gdje postaje trener Fortune iz Kolna.
U sezoni 1970/1971. bio je prvi suradnik Slavku Luštici, kada je Hajduk nakon 16 godina ponovno postao državni prvak. Potom trenira Osijek i Troglav iz Livna.
Bio je izbornik i trener reprezentacije Kameruna, s kojom osvaja Kup Afrike, te dobiva odlikovanje za postignute iznimne rezultate s reprezentacijom ove afričke zemlje.
Nakon povratka iz Kameruna godinu dana trener je Dinare iz Knina, a potom se vraća u Crvenu zvezdu kao trener vratara. Trenersku karijeru završava u Bregalnici iz Štipa.
U reprezentaciji 60 puta
Za reprezentaciju Jugoslavije Beara je od 1950. do 1959. godine sakupio 60 nastupa i to 35 nastupa kao nogometaš Hajduka, a 25 kao nogometaš Crvene zvezde.
Debitirao je 8. listopada 1950. godine u prijateljskoj utakmici protiv Austrije u Beču (2:7), na legendarnom Prateru pred 70.000 gledalaca, kada je u 73. minuti zamijenio na golu do tada nezamjenjivog Srđana Mrkušića.
Od tada postaje nezamjenjiv, a od reprezentativnog dresa oprostio se u Beogradu, u prijateljskoj utakmici protiv Mađarske 11. listopada 1959. godine (2:4).
Sudionik je tri svjetska prvenstva u nogometu: 1950. godine u Brazilu, 1954. u Švicarskoj i 1958. u Švedskoj.
Nastupio je na Olimpijskim igrama 1952. u Helsinkiju, gdje sudjeluje u osvajanju srebrne medalje.
Brojna priznanja
Najveće priznanje na nogometnom terenu dobiva 21. listopada 1953. godine, kada zajedno s Bernardom Vukasom, Brankom Zebecom i Zlatkom Čajkovskim nastupa za reprezentaciju Europe protiv izabrane vrste Engleske, čime je postao prvi i jedini vratar s prostora bivše Jugoslavije koji je čuvao mrežu reprezentacije Europe.
Posebnu čast Beara je dobio kada je čuvao gol veteranske reprezentacije svijeta i veteranske reprezentacije Europe.
Od 2007. godine počasni je član Kuće slave splitskog sporta, a 2008. godine predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić odlikovao ga je odličjem Reda Danice Hrvatske s likom Franje Bučara.
U 2010. godini dobio je Nagradu za životno djelo Grada Splita.
Komemoracija za Vladimira Bearu bit će održana u srijedu u prostorijama Hajduka, a posljednji ispraćaj nogometnog velikana istog dana na splitskom groblju Lovrinac.
Izvor: Agencije