Oglasi

Preminuo slavni golman Vladimir Beara

Na golu Hajduka i Zvezde Beara je osvojio sedam titula prvaka Jugoslavije i tri puta branio na svjetskim prvenstvima.
Na Olimpijskim igrama 1952. u Helsinkiju Beara je učestvovao u osvajanju srebrene medaljeSanjin Strukić/ Pixsell

Nakon duge i teške bolesti noćas je u Kliničko-bolničkom centru Split u 86. godini preminuo legendarni vratar Hajduka i Crvene zvezde, te reprezentacije bivše Jugoslavije Vladimir Beara.

Slavni je vratar karijeru počeo u Hajduku, u koji je došao nakon Drugog svjetskog rata i za seniorsku momčad počeo braniti 1947. godine, te je do 1955. je sakupio 308 nastupa na vratima „bilih“.

S Hajdukom je osvojio tri titule prvaka bivše države, 1950. godine, 1952. godine i u prvenstvenoj sezoni 1954/1955, koja mu je bila posljednja na golu Hajduka, nakon čega seli u beogradsku Crvenu zvezdu.

Na golu beogradskoga kluba osvojio je još četiri titule prvaka Jugoslavije i sudjelovao u osvajanju dva nacionalna kupa.

U dresu Zvezde u sezoni 1959/1960. dobio je Žutu majicu Narodnog sporta kao najbolji nogometaš u sezoni, što je bilo prvi put da je vratar proglašen najboljim nogometašem bivše države.

Nakon Crvene Zvezde odlazi u Alemanniju iz Achena, a nogometnu karijeru završava u Viktoriji iz Kolna.

Kao trener osvojio Kup Afrike

Po završetku nogometne karijere, a nakon doškolovanja, stječe diplomu visokog trenerskog stručnjaka u školi čuvenog njemačkog stručnjaka Seppa Herbergera, te u sezoni 1964/1965. preuzima treniranje njemačkog Freiburga.

Nakon toga trenira Fortunu iz nizozemskog Sittarda, gdje ostaje dvije godine, te se 1967. godine vraća u domovinu i godinu dana trenira Rijeku, a zatim ponovno odlazi u Njemačku, gdje postaje trener Fortune iz Kolna.

Saigrači: Najbolji golman svih vremena

Legendarni nogometaši Dragoslav Šekularac, Milutin Šoškić i Vladica Popović smatraju da je Vladimir Beara bio jedan od najboljih europskih golmana svih vremena, ali i osoba kojoj su se divili suigrači, protivnici i navijači.

„Beara je jedan od najboljih golmana sveta, poseban čovek. Voleo je svoju porodicu, nikome nije smetao i svi smo bili ponosni što ga poznajemo“, rekao je Tanjugu Šekularac, koji je s Bearom igrao u Zvezdi od 1955. do 1960. godine, kada su zajedno osvojili tri titule prvaka.

Bearu je na golu reprezentacije Jugoslavije zamijenio Milutin Šoškić, legendarni čuvar mreže Partizana, koji kaže kako će zauvijek pamtiti svoj prvi reprezentativni nastup u duelu protiv Mađarske, kada je zamijenio Bearu.

„Pred kraj poluvremena selektor je odlučio da ga povuče, a mene ubacio na teren. Imam fotografiju tog trenutka koju čuvam kod kuće. To je jedan od najtužnijih i najlepših trenutaka u karijeri. Najlepši je zbog debija, a najtužniji jer menjam takvog velikana“, izjavio je Šoškić, dodajući kako je „tragedija što jedan takav čovek odlazi, jer sve što je dao, dao je pošteno, ostao je čist i gord“.

„Radi se o sjajnom golmanu, o njemu mogu da pričam samo u superlativima, ali ne zato što je umro, već zato što je stvarno bio veliki. On je jedan od najboljih golmana svih vremena“, smatra bivši igrač Zvezde Vladica Popović.

U sezoni 1970/1971. bio je prvi suradnik Slavku Luštici, kada je Hajduk nakon 16 godina ponovno postao državni prvak. Potom trenira Osijek i Troglav iz Livna.

Bio je izbornik i trener reprezentacije Kameruna, s kojom osvaja Kup Afrike, te dobiva odlikovanje za postignute iznimne rezultate s reprezentacijom ove afričke zemlje.

Nakon povratka iz Kameruna godinu dana trener je Dinare iz Knina, a potom se vraća u Crvenu zvezdu kao trener vratara. Trenersku karijeru završava u Bregalnici iz Štipa.

U reprezentaciji 60 puta

Za reprezentaciju Jugoslavije Beara je od 1950. do 1959. godine sakupio 60 nastupa i to 35 nastupa kao nogometaš Hajduka, a 25 kao nogometaš Crvene zvezde.

Debitirao je 8. listopada 1950. godine u prijateljskoj utakmici protiv Austrije u Beču (2:7), na legendarnom Prateru pred 70.000 gledalaca, kada je u 73. minuti zamijenio na golu do tada nezamjenjivog Srđana Mrkušića.

Od tada postaje nezamjenjiv, a od reprezentativnog dresa oprostio se u Beogradu, u prijateljskoj utakmici protiv Mađarske 11. listopada 1959. godine (2:4).

Sudionik je tri svjetska prvenstva u nogometu: 1950. godine u Brazilu, 1954. u Švicarskoj i 1958. u Švedskoj.

Nastupio je na Olimpijskim igrama 1952. u Helsinkiju, gdje sudjeluje u osvajanju srebrne medalje.

Brojna priznanja

Najveće priznanje na nogometnom terenu dobiva 21. listopada 1953. godine, kada zajedno s Bernardom Vukasom, Brankom Zebecom i Zlatkom Čajkovskim nastupa za reprezentaciju Europe protiv izabrane vrste Engleske, čime je postao prvi i jedini vratar s prostora bivše Jugoslavije koji je čuvao mrežu reprezentacije Europe.

Posebnu čast Beara je dobio kada je čuvao gol veteranske reprezentacije svijeta i veteranske reprezentacije Europe.

Od 2007. godine počasni je član Kuće slave splitskog sporta, a 2008. godine predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić odlikovao ga je odličjem Reda Danice Hrvatske s likom Franje Bučara.

U 2010. godini dobio je Nagradu za životno djelo Grada Splita.

Komemoracija za Vladimira Bearu bit će održana u srijedu u prostorijama Hajduka, a posljednji ispraćaj nogometnog velikana istog dana na splitskom groblju Lovrinac.

Izvor: Agencije

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.